Halid Bešlić je umro danas, u 71. godini u Sarajevo, a malo je poznato da u mladosti nije nameravao da se bavi pevanjem.
Slavni folker iza sebe je ostavio bogatu karijeru i desetine hitova, među kojima su najpoznatiji „Neću neću dijamante“, „Miljacka“, „Ja bez tebe ne mogu da živim“, „U meni jesen je“, „Prvi poljubac“, „Romanija“, „Hej zoro“ i mnoge druge.
Međutim, malo je poznato da je kao mladić je usavršio tesarski zanat i završio Višu poslovnu školu. Vrlo mlad je pokazao muzički talenat, pevajući na školskim i mesnim priredbama i učestvovajući u KUD.
Uprkos tome, on se držao zanata sve dok ga jedan vlasnik lokala nije čuo kako peva.
„Kafane su bile ključne za moj uspeh. U to vreme u njima nije mogao svako pevati. Zarađivao sam četiri puta više od moga oca, koji je bio poslovođa u jednoj fabrici. Pevalo se svaki dan od šest do 11, nije se čekao vikend kao sada“, rekao je jednom prilikom Halid i otkrio kako je ušao svet muzike.
„Sve je to slučajno krenulo. Pošao sam na selo, kući i stao sam u Sokocu. Čekajući radnički autobus da nas vozi kućama, ušao sam u kafanu gde je bila muzika. Tu sam bio s društvom i zamolili su me da zapevam koju. Ja ustao, zapevao, a gazda se oduševio. I kaže onda meni gazda: ‘Kad bi ti ovdje pevao, bilo bi puno uvek‘. Pitao me odmah čiji sam, ja mu kažem ko mi je otac, on me pita bi li mi dozvolio da pevam, hoće li se ljutiti ako završim tako u kafani… Četiri godine sam pevao u četiri kafane, bio sam popularan kao kafanski pevač u Sarajevu kao što sam sada popularan kao pevač na teritoriju bivše Jugoslavije. Kad sam snimio prvi singl, to je ‘planulo‘ u Sarajevu, ali ne i okolo. To je tako, od nečega se moralo početi“, govorio je tada.