Legendarni Marlon Brando rođen je na današnji dan.
Marlon Brando rođen je 3. aprila 1924. godine u Omahi.
Kada je imao 11 godina, roditelji su mu se razveli, ali su se posle nekoliko godina pomirili. Brandova majka se borila sa zavisnošću od alkohola, o čemu je glumac otvoreno govorio.
„Kada je moja majka pila, njen dah imao je slatkoću. Nedostaju mi reči da to opišem. Muka koju je izazvalo njeno opijanje jeste u tome što je više volela da se napije nego da brine za nas“, kazao je Marlon.
Kao tinejdžer je bio prilično buntovan, nije podnosio autoritet i izbačen je iz srednje škole jer je vozio motor kroz hodnike. On 1942. godine završava u Njujorku, gde je živela njegova sestra koja je počela da se bavi glumom. Tu i Marlon upisuje glumačku školu kod čuvene Stele Adler.
Najveću popularnost doneo mu je film „Tramvaj zvani želja“ iz 1951. godine, a uloge je imao i u ostvarenjima „Ljudi“, „Julije Cezar“, „Divljak“, „Na dokovima Njujorka“, „Momci i devojke“, „Mladi lavovi“, „Sajonara“, „Pobuna na brodu Baunti“, „Noćna priča“, „Grofica iz Hongkonga“, „Odsjaji u zlatnom oku“, „Potera bez milosti“, „Kandi“, „Kum“, „Poslednji tango u Parizu“, „Dvoboj na Misuriju“, „Supermen“, „Apokalipsa danas“, „Don Huan de Marko“ i drugim.
Dobitnik je dva Oskara za najboljeg glavnog glumca, za filmove „Na dokovima Njujorka“ i „Kum“. Pored toga, dobitnik je i tri nagrade BAFTA, dva Zlatna globusa i kanske nagrade za najboljeg glumca.
Ipak, svog drugog Oskara nije želeo da primi zbog lošeg tretmana Indijanaca u filmskoj industriji. Tada je, umesto njega, Oskara primila Sačin Litlfeder ili Malo Pero, u tradicionalnoj odori američkog indijanskog plemena Apača i pročitala Brandov govor.
„Sa žaljenjem vas obaveštavam da Marlon ne može da primi ovu nagradu. A razlog za to jeste tretman američkih Indijanaca u današnjoj filmskoj industriji, na televiziji…“, počela je ona, a izvinjenje zbog tretmana koji je te večeri doživela, Akademija joj je uputila izvinjenje tek pre tri godine.
Brando je govor napisao na 15 strana, a Sačin je imala samo 60 sekundi da ga pročita, a onda su usledili zvižduci i uvrede, između ostalog.
On je 1946. godine pružio podršku i Jevrejima, nastupivši u drami „Zastava je rođena“. Brandov nastup označio je tri najveća problema posleratnog perioda: borbu za osnivanje jevrejske države, krijumčarenje preživelih žrtava holokausta u Palestinu i borbu protiv rasne segregacije u Sjedinjenim Državama.
Osim toga je bio i aktivista protiv aparthejda i zalagao se za bojkot svojih filmova u Južnoj Africi.
Nevolje porodice Brando započele su s Marlonovom prvom suprugom Anom Kašfi.
Ona je od Marlona krila svoj pravi identitet. Znala je da Brando voli egzotične žene, pa se obukla kao indijanska lepotica, iako je zapravo bila iz Vejlsa, iz jedne katoličke porodice.
Venčali su se 1957. godine, pa dobili sina Kristijana 1959. i iste se godine razveli, a Ana je nakon Kristijanovog rođenja, postala zavisna od alkohola i droge.
Drugi brak Brando je sklopio sa Movitom Kastanedom, sedam godina starijom meksičkom glumicom. Njih dvoje su se venčali 1960, a dve godine kasnije usledio je razvod.
Treća žena slavnog glumca bila je Tahićanka Tarita Teripija. On je tad imao 38, a ona 20 godina i kasnije je za nju rekao da, kad ju je upoznao, bila je naivna i priprosta. Dobili su četvoro dece, ali ih glumac nikad nije doveo u Ameriku, jer je tvrdio da su previše neiskvareni i puni vere u ljude, i da bi u Americi propali.
Njihova ćerka Čajen Brando je postala model, ali je patila zbog odsustva oca iz njenog života.
Loša sreća porodice Brando počela je 1990. godine.
Tada je u dnevnom boravku Marlonove kuće na Beverli Hilsu Kristijan ubio Daga Droleta, ljubavnika svoje polusestre Čajen. Uhapšen je i osuđen na zatvorsku kaznu.
Od desetogodišnje kazne koja mu je presuđena za ubistvo s predumišljajem, u zatvoru je proveo oko pet godina.
Kristijan je na suđenju rekao da je kriv i da se sukobio sa Dagom kada mu je Čajen rekla da ju je ovaj pretukao, kao i da je pištolj opalio nesrećnim slučajem, a da nije imao nameru da ga ubije.
Godinu dana pre nego je njen brat pušten na slobodu, Čajen je izvršila samoubistvo zbog depresije iz koje se nije izvukla nakon Droletove smrti. Imala je samo 25 godina kada se obesila.
Marlon Brando deklarisao se kao biseksualac. On je jednom prilikom rekao i da je, kojim slučajem, njegov prijatelj Vali Koks žena – odmah bi se njim oženio. Koksova supruga je kasnije tvrdila da je između Marlona i Valija postojala platonska ljubav.
Kada je Koks umro 1973. godine, Brando je bio potpuno slomljen i do smrti je čuvao urnu s njegovim pepelom.
Marlon Brando i Rita Moreno bili su u vezi osam godina, a ona je jednom prilikom otkrila da je, zbog načina na koji ju je on tretirao, želela da se ubije.
„Na kraju krajeva, bilo je uzbudljivo biti s Marlonom. Bio je izvanredan na mnogo, mnogo načina, ali je bio loš momak“, ispričala je Rita koleginici Džesiki Čestejn tokom razgovora za Variety.
Ona je dodala da je Brando bio „loš momak kada su žene u pitanju“, odnosno da ju je često lagao, ali da je ona gotovo uvek znala kada se to dešavalo.
„Rekla bih: ‘Marlone, pogledaj me.’ A on bi počeo da se ceri. Mogla sam da ga čitam kao knjigu i zato me je voleo i zato me je maltretirao na toliko načina“, ispričala je Moreno.
Zatim je priznala da je pokušala da okonča svoj život pilulama u njegovoj kući.
Nisam razumela da ako ubijem ovu patetičnu, tužnu, zgaženu Ritu, ostatak Rite bi takođe pošao sa mnom“, rekla je.
Par se ponovo sreo na snimanju filma „The Night of the Following Day“ 1969. godine tokom kojeg Moreno tvrdi da je Brando želeo da obnovi njihovu vezu. Međutim, glumica je tada bila udata za kardiologa s kojim je dobila ćerku Fernandu.
Marlon Brando je preminuo 1. jula 2004. godine u 81. godini života. Kao uzrok smrti navedeni su njegovi dugogodišnji problemi s disajnim organima, dijabetesom, srčanim problemima i rakom jetre. Kremiran je, a njegov pepeo je rasut na dve strane, zajedno sa pepelom njegovih prijatelja Valija Koksa i Sema Gilmana – jedan deo je rasut na Tahitiju, a drugi u Dolini smrti.
Brando je imao jedanaestoro dece sa više žena.