"Glumac samo od pozorišta ne može da stekne krov nad glavom": U seriji "Vreme smrti" igra suprugu vojvode Živojina Mišića, a godinama se mučila da se skući

Ambiciozna produkcija serije „Vreme smrti“, koju donosi United Media, predstavlja priču koja je oblikovala svest našeg naroda, kroz sudbine likova jednog od najznačajnijih istorijskih trenutaka, pobede u Kolubarskoj bici i kasnijoj odluci da se srpska vojska i stanovništvo povuku preko albanskih planina.

Jedan od glavnih istorijskih aktera u ovom periodu je vojvoda Živojin Mišić koga tumači pokojni Žarko Laušević, dok njegovu suprugu Lujzu igra naša poznata glumica Branka Šelić.

Branka je rodom iz Sombora, a glumu je završila u Novom Sadu, na klasi prof. Branka Pleše zajedno sa koleginicom Jasnom Đuričić.

Ipak, svoju karijeru izgradila je u prestonici, gde je stalni član Ateljea 212. Osim toga, ona je stekla popularnost i ulogama u filmovima "Turneja", "Toma", "Mama i tata se igraju rata", kao i u serijama "Senke nad Balkanom", "Miris kiše na Balkanu", "Jutro će promeniti sve", "Folk", "Radio Mileva", "Nobelovac"...

Međutim, uprkos brojnim angažmanima, Branka se svojevremeno susrela sa ozbiljnim finansijskim problemima, o čemu je otvoreno govorila.

“I dalje se borim za elementarno, za svoj sigurni krov nad glavom, sa kreditom, i samo se nadam zdravlju da u tome i uspem. Nisam nezadovoljna i nezahvalna, svesna sam siromaštva oko sebe, svesna sam i kako je zdravlje zaista najvažnije. Svoju šansu vidim u borbi za uloge putem kastinga u serijama i filmovima, ili dobijanjem na poverenje reditelja, koji smatraju neku ulogu da je za mene, radeći naravno paralelno svoj posao u matičnoj kući u pozorištu Atelje 212. Ne libim se odlazaka na kasting, to radim godinama. Išla sam i na kasting za jednu reklamu, da glumim voće, dobila sam ulogu pomorandže, nemam s tim problem, i to je moj posao, bilo je zabavno, to mi je možda jedna od mojih najšašavijih uloga dosad. Imam snimke i raduju me. Pobedila sam sebe na više nivoa”, rekla je tada Branka za Blic.

Istom prilikom ona je istakla da je gotovo nemoguće živeti normalnim prosečnim životom od pozorišta, a da ne brinete za neke osnovne stvari.

“Ako dođete u grad u kojem niste stekli stan od roditelja, ili nekim nasledstvom ili udajom, ženidbom, kako god, nevezano za sopstvenu zaradu, već krećete da se kućite od nule, a živite od pozorišta, vi, da bi plaćali kiriju ili da bi ušli u kredit kako bi stekli krov nad glavom i kao jedini roditelj, sami školovali dete, nalazite se takoreći pred skoro nemogućom misijom. Izuzetno volim da radim svoj posao i stvarno ga radim iz potrebe, ali glumac samo od pozorišta ne može da stekne krov nad glavom sam svojim radom, makar igrao 36 predstava mesečno, koliko sam svojevremeno igrala (pre podne za decu, uveče za odrasle, a između probe). Čak ni tad, to jednostavno nije moguće, ne kod nas u Beogradu. Da ne govorim, kako glumac u pozorištu ne bi trebalo da radi kao na traci jer taj posao nije tako sazdan. Glumac vremenom, iskustvom i zanatom, brzo stiže do rezultata i emocija u poslu, ali mu dugo vremena treba da se spusti sa njih, i to je takav proces, oduvek, to je fiziološki proces, ljudski. U pozorištu sam dugo i preintenzivno sam i predugo u njemu radila. Imam iza sebe sigurno preko sedamdesetak pozorišnih naslova pa ako to pomnožite sa brojem odigranih predstava, plus putovanja, turneje, to je ozbiljna suma, nekom za jedan, nekom za tri života”, rekla je Branka.