Piše Željko Ivanović: Crveni Krapo i crne Demokrate

Krapović odbio poziv, niko iz Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore nije učestvovao na vojnoj paradi, iz razumljivih razloga - "uvažavajući cjelokupan istorijski i regionalni kontekst", kao i "posebnu osjetljivost koju ova tema nosi u crnogorskom društvu". Pitate se otkud sad ovo kada je Krapović prihvatio poziv i preko dva visoka oficira Vojske CG učestvovao u Vučićevoj vojnoj paradi?!, piše Željko Ivanović za Vijesti.

Nije nikakva igra riječima već prosta činjenica - "crveni" ministar Dragan K. i njegova crna stranka su krajem jula na sva zvona objavili kako su ponosno odbili poziv zvaničnog Zagreba za vojnu paradu, da bi mjesec i po kasnije, časno saopštili da prihvataju vapaj Vučića, za sličnu manifestaciju. I jedno i drugo, objašnjavaju riječi samog ministra, odnosno njegovog resora - uvažavajući cjelokupan istorijski i regionalni kontekst, kao i posebnu osjetljivost koju ova tema nosi u crnogorskom društvu.

Istorijski i regionalni kontekst crvenog ministra i njegove crne stranke nije pojašnjen, ali valjda bi trebao da znači sljedeće - Hrvatska i Srbija su nam susjedi, Hrvatska je članica NATO-a a Srbija nije, Hrvatska je članica EU kojoj i mi stremimo, dok se Srbija samo šali po tom pitanju, Hrvatska nikada nije napala crnogorsku teritoriju kroz vjekovnu istoriju, a Crna Gora jeste njenu, više puta, kao što Crna Gora nikad nije atakovala ili okupirala dio srpske teritorije, dok Srbija jeste njenu, više puta. Čudo su riječi. Šta sve one kriju i objašnjavaju.

Dakle, ako pođemo od ovih nepobitnih činjenica, vezanih za "regionalni i istorijski kontekst", logičan zaključak bi onda bio da su Vlada CG, MO, crveni ministar i crna parlamentarna većina trebali prije poslati dva visoka oficira na vojnu paradu u Zagreb nego u Beograd. Ali, desilo se obrnuto. I očekivano.

Još je jedan detalj zanimljiv kada je u pitanju "regionalni kontekst" na koji se Krapović pozvao kada je odbio poziv susjedne Hrvatske. Naime, kod studenata u Srbiji, tamošnje opozicije, nezavisnih medija, ali i kod evropskih eksperata za Balkan, nekih europarlamentaraca, vlada nepodijeljeno mišljenje da je Vučićeva vojna parada u stvari privatno i partijsko posijelo, kreirano da bi se spasio posljednji autokrata sa prostora bivše Jugoslavije i njegov korumpirani, sada već i krvavi režim. "Hteli ste da prisvojite zastavu u političke svrhe, mi smo je vratili narodu. Hteli ste da prisvojite himnu u političke svrhe - mi smo je vratili narodu. Hteli ste da prisvojite vojsku u političke svrhe, mi ćemo je vratiti narodu. Vojska nije privatna i lična, vojska je narodna", poručili su uoči parade studenti u blokadi, ali Krapo suzama ne vjeruje. Naprotiv. "Obavještavamo vas da će Ministarstvo odbrane i Vojsku Crne Gore na paradi u Beogradu predstavljati dva oficira Generalštaba Vojske Crne Gore", saopštili su iz MO. Čime su ministar, Vojska CG, načelnik Generalštaba i njihova crveno-crna stranka stali na stranu prve familije Srbije i armije njenih pomagača.

To što je usput Vučić pokušao da paradu iskoristi kako bi priprijetio susjedima nekakvom vojnom silom, navodno izgrađenom da bi branila Srbiju od zamišljenog neprijatelja - djeluje tragikomično, pa i ne navodim kao neki blamantan aspekt pomenute Krapovićeve odluke. AV je uspio da dezintegriše Srbiju više nego Milošević, da je učini manjom i slabijom više nego što je bila 1999. nakon "rata sa svetom", i samo zahvaljujući ćacijima, tipa dodik, mandić, knežević, a sada i krapović, bečić, metodije, porfirije, i slični, AV može da glumi odnosno sanja nekakvo srpsko jedinstvo i snagu.

Poređenja radi, u slučaju Hrvatske i njene vojne parade, koja je "časno" bojkotovana, "regionalni kontekst" je bio sasvim drugačiji. U Zagrebu niko ne batina, lomi i hapsi, nadstrešnice i korupcija ne ubijaju ljude, opozicija i slobodna inteligencija ne traže pravdu na ulicama i kroz proteste i krvave obračune sa trulim i nasilnim režimom, već se oko pravne države i nezavisnih institucija polemika vodi u parlamentu, medijima i u javnim istupima.

Takođe, niko od hrvatskih zvaničnika, ni Plenković ni Milanović, nije paradu u predstavljao kao demonstraciju sile i vojne moći Hrvtaske, organizovane i spremne da brani sve Hrvate sveta, jer bi to onda uključivalo i Hrvate u Boki. Kao što Vučić hrabri "balvan revolucionare", od Banjaluke do Botuna i Prizrena, da ako zatreba, računaju na njegovu silu!

Analizirajući dalje razloge koje su crveni ministar i njegova crna odnosno nagrđena stranka, naveli u obrazloženju za odbijanje Zagreba (ali ne i Beograda), ostao je možda još jedan "argument" - "posebna osjetljivost koju ova tema nosi u crnogorskom društvu". Iako Krapović nije naveo bilo kakvo istraživanje javnog mnjenja koje pokazuje pomenutu "posebnu osjetljivost" vjerovatno je mislio na "Oluju", oružanu akciju koju zvanični Zagreb baštini kao oslobodilačku, jer je nakon četiri godine okupacije različitih djelova Hrvatske, "Olujom" njena teritorija konačno stavljena pod kontrolu sopstvenih oružanih snaga. I u tome je kvaka. "Posebna osjetljivost" kod crvenog ministra i crne parlamentarne većine nije rezultat njihovog saosjećanja ili patnje nad progonom srpskog stanovništva iz Krajine i Slavonije, što je takođe bila posljedica "Oluje", jer je politika koju oni do danas baštine, tragična Miloševićeva stranica iz 90-ih, značajno participirala u egzodusu velike većine hrvatskih Srba sa njihovih ognjišta. Krapa, Mandu, Aleka, Metodija i ostale ćacije i pipune u stvari frustrira nešto drugo - suverena i međunarodno priznata Hrvatska, u njenim avnojevskim granicama.

Zlokobna i antisrpska politika "crne ruke" koja duže od jednog vijeka satire Srbiju i region, još ne prihvata činjenicu da su izgubili sva četiri suluda rata koja su vodili u desetljeću 1990-1999. Demokrate su u stvari izvorni SNP, tu blizu je i novonastali PES, a da ne pominjem ultra crni ZBCG - svi oni nikad nijesu i nikad neće osuditi Miloševića, popove i topove zato što su vodili četiri rata, već zato što su ih izgubili. I kao što isti taj tragični i antisrpski narativ sapliće Srbe stotinama godina slaveći poraze kao pobjede, tako i danas. Ćaci od Crne Gore asistiraju Vučiću na privatnoj paradi, zamišljajući tako srpski svet do Karlovca, Karlobaga, Virovitice. Ili makar do nove linije povučene u povlačenju - Banjaluka, Herceg Novi, Berane, Prizren. Sanak pusti.

Pošto crveni Krapo i njegova crna stranka nijesu dali precizno i znakovito obrazloženje za odlazak na Vučićevu paradu, za to se potrudio spiker Mandić. Formacijski i politički šef crnogorske ekspedicije u Beogradu. Istakao je kako su on i MK, prvaci aktuelne vlasti, "posebno ponosni na činjenicu što su današnjoj paradi prisustvovala dva oficira Generalštaba Vojske Crne Gore, jer je na taj način još jednom posvjedočena slavna zajednička vojna istorija i tradicija Srbije i Crne Gore"!

Dakle, velja bruka i sramota crnogorske istorije 20. vijeka, koju godinama i decenijama Mandić i njegovi pokušavaju da prekreče, i pretvore u pobjedu, sada dostiže kulminaciju. Mojkovačka bitka, progon kralja Nikole, okupacija i nestanak CG, zatiranje autokefalne crkve, Drugi svjetski rat i kolaboracija četnika sa Hitlerom - sve to sada je postalo dio baštine crnih Demokrata, PES-a, Bošnjačke stranke i dijela albanskih partija koje participiraju u većini, pod komandom Ðenerala Mandića. Svi oni, dakle, smatraju da ne postoji ni regionalni ni istorijski kontekst, a još manje osjetljivost tog pitanja za crnogorsko društvo - da se ne ode na noge Vučiću. I njegovoj privatnoj paradi kojom je, kako rekoše studenti, nakon države, institucija, zastave, pokušao da otme od naroda i vojsku.

Rezultat pogubne politike spikera Mandića i njegove većine, koja je za samo tri godine, od 2022, podijelila i ponizila CG koliko i DPS za ranijih tri decenije, jeste prvi ozbiljan protestni skup, onaj u Brčelima, sa koga je ugledni privrednik Jovan Lekić poručio: "I zato smo danas tu da poručimo svima, a naročito SPC da nas i te kako ima i da ćemo se odbraniti, ali i da želimo u miru i ljubavi da živimo sa nacionalnim Srbima, ali NE i sa velikosrbima - koji su mrzitelji svega crnogorskog, a koji prave pakost i zlo i jednima i drugima. Niti će se Crna Gora razgraditi, niti ćemo se mi odreći Boga. Ni trobojke kralja Nikole, ni ćirilice, ni vojvode Mirka, niti jedne crkve i manastira u koje moramo ići i pokazati čiji su!"

Iako je poruka upućena Porfiriju, Joanikiju, Metodiju, Miloševićevim popovima i topovima, nju bi trebalo dobro da oslušne i aktuelna politička elita i vlast. Jer ovakvo poniženje i pokušaj razgradnje države, mogu jedino da im se vrate kao bumerang. Ako ne vjeruju, neka pitaju Đukanovića.