Oglas

Gurvinder SINGH_Directorphoto.jpg, Festival autorskog filma FAF
Foto: Promo/Mehak

Gurvinder Sing: Uprkos podelama i političkim silama, opstaju nada i saosećanje

autor:
21. nov. 2026. 10:00

"Rehmat" prikazuje kako ljudi u kulturno i verski raznolikom prostoru prolaze kroz život, suočavajući se sa silama koje ih razdvajaju, kaže Gurvinder Sing, autor filma koji će biti prikazan na FAF-u.

Oglas

Piše: Ekipa Festivala autorskog filma

U okviru 32. Festivala autorskog filma, koji je počeo sinoć i trajaće do 27. novembra, danas će u 16 sati u Sali 1 Mts dvorane biti prikazan film "Rehmat" indijskog reditelja Gurvindera Singa. Smešten u savremeni Pendžab, film prepliće tri priče: žena u svom domu tajno pruža utočište ranjenom strancu, njegova porodica suočava se s tugom i nemogućim izborima, dok u jedno selo stiže misteriozni starac koji za sebe tvrdi da je Bog.

RGB tiff image by ARRI file generator TIFFTAG_IMAGEDESCRIPTION
Foto: Promo

Film je nastao po pričama Ažit Kor, jedne od najznačajnijih autorki savremene pendžapske književnosti i pionirke feminističkog pisanja na tom tlu. Kroz priče o gubitku, prihvatanju i susretima među ljudima različitih iskustava, Sing istražuje složenu istoriju i društvenu stvarnost Pendžaba, regiona obeleženog podelama, verskim i političkim sukobima, ali i tradicijom duhovnosti, ljubavi i saosećanja.

Gurvinder Sing (1973) jedan je od najznačajnijih savremenih indijskih filmskih autora. Već mu je prvi film “Milostinja za slepog konja” iz 2011, premijerno prikazan u Veneciji, doneo indijsku Nacionalnu filmsku nagradu za najboljeg reditelja. Pre 11 godina je za “Četvrti pravac”, koji je svetsku premijeru imao u Kanu, osvojio Gran pri „Aleksandar Saša Petrović“ na Festivalu autorskog filma. A novi film “Rehmat”, koji je u Glavnom programu FAF-a, premijerno je prikazan letos u glavnom takmičarskom programu u Lokarnu.

Govoreći o novom filmu “Rehmat” Gurvinder Sing najpre objašnjava kako se upoznao s pričama Ažit Kor:

- Poznajem njenu ćerku Arpanu, poznatu slikarku. Poslednjih nekoliko godina često mi je donosila majčine knjige i iz toga se razvila ideja da snimim film zasnovan na tim pričama, a Arpana je bila spremna i da finansijski podrži projekat. Ažitine priče nastajale su tokom više decenija, počev od perioda nakon Podelе Indije, kada se kao devojčica preselila iz Lahora u Delhi. Većina govori o snazi i odlučnosti koje su potrebne za opstanak u teškim okolnostima grada koji se menjao nakon sticanja nezavisnosti, naročito iz perspektive žene. Tokom godina bavila se i brojnim drugim temama društvenih i političkih promena u Pendžabu. Imao sam potpunu slobodu da izaberem bilo koju priču ili da ih iskombinujem. Ključno je bilo pronaći ono što bi ih povezalo na tematskom, strukturnom i narativnom nivou. Upravo sam se time vodio pri konačnom izboru.

RGB tiff image by ARRI file generator TIFFTAG_IMAGEDESCRIPTION
Foto: Promo

A kako ste priče prilagodili scenariju?

- Smeštanje priča u savremeni kontekst otvara nove narativne mogućnosti i podstiče ideje koje se razvijaju u različitim pravcima. One često nastaju iz samih lokacija i susreta sa ljudima tokom istraživanja sredine u kojoj će se film snimati. Savremena stvarnost tako dodaje novi sloj već postojećem književnom predlošku. Selo u koje stiže glavni junak Rašid, na primer, u potpunosti je oblikovano prema stvarnom selu u kojem smo snimali film. U filmu vidimo tri kuće, od kojih svaka upućuje na drugačiji period istorije Pendžaba. To je filmski dodatak izvornim pričama. U jednom trenutku filmska forma preuzima primat nad književnom. Uvedeni su novi ambijenti i likovi kojih nema u pričama, ali svi oni proizlaze iz ideja priča.

Zašto ste film oblikovali oko pojma saosećanja i kako se ta reč nametnula kao naslov?

- Kada sam pisao scenario, nisam znao kako ću nasloviti film. O tome smo počeli da razgovaramo tek tokom snimanja. Likovi u filmu pokazuju saosećanje iako su suočeni s gubitkom i tragedijom. “Rehmat” je reč koja prevazilazi kulturne granice. Potiče iz arapskog, a do nas je stigla preko persijskog, urdskog i pendžapskog jezika. Njeno značenje putovalo je s Bliskog istoka i iz Persije do severozapadnih ravnica Indije, u zemlju pet reka - Pendžab. Taj region je tokom vekova bio poprište invazija i sukoba, ali i prostor kojim su prolazili lutajući mistici i sufije, propovedajući saosećanje i ljubav. Za mene ta reč znači mnogo više od samog saosećanja. Ona nas povezuje sa tokom ideja i obrascima koji u velikoj meri određuju naš današnji kulturni identitet u ovom delu severne Indije.

RGB tiff image by ARRI file generator TIFFTAG_IMAGEDESCRIPTION
Foto: Promo

Da li "Rehmat" doživljavate kao "raskid" s prethodnim stvaralaštvom?

- To je prejaka reč. Svako svoje ostvarenje vidim kao nastavak prethodnog rada, uz nove pristupe i saznanja koja iz njega proizlaze. Postoje brojne sličnosti sa mojim ranijim filmovima kada je reč o rediteljskom pristupu, ali svaki novi scenario i ambijent otvaraju sveže mogućnosti i daju delu nešto novo.

Vaši filmovi duboko su ukorenjeni u Pendžabu i njegovoj istoriji.

- Potičem iz pendžapske sikhske porodice koja je bila raseljena tokom Podelе Indije. Godine 1947. moja porodica bila je primorana da napusti teritoriju koja je postala deo Pakistana i preseli se u indijski deo Pendžaba, da bi se na kraju nastanila u Delhiju. Kada sam počeo da studiram film, shvatio sam da je Pendžab kao kulturni, društveni i politički prostor uglavnom ostao neistražen u ozbiljnoj kinematografiji. Ništa od onoga što sam gledao nije ga prikazivalo na autentičan način. Zato sam svesno odlučio da istražim taj prostor, i fizički i kroz kameru. Verski zanos i međureligijske tenzije, kastinske razlike i eksploatacija, podele unutar pretežno agrarnog društva, politički prevrati - to su teme kojima sam se bavio u igranim i dokumentarnim filmovima.

RGB tiff image by ARRI file generator TIFFTAG_IMAGEDESCRIPTION
Foto: Promo

A šta je ostalo nerešeno nakon Podelе Indije i događaja iz osamdesetih godina?

- Osećaj da nešto nije rešeno možda je, pre svega, ličan. Veoma snažno doživljavam podele koje je izazvala Podela Indije. Raselila je ljude svih veroispovesti i zauvek narušila kulturni i društveni pejzaž Pendžaba. Pendžapci koji danas žive sa različitih strana granice ne mogu slobodno da se druže, iako dele isti jezik, istoriju i običaje. To je nemerljiv gubitak koji služi uskim sektaškim interesima na obe strane. A baš kada je region počeo da se oporavlja, osamdesetih godina pojavio se militantni pokret koji je trajao duže od decenije. To je pokrenulo novi talas odlazaka na Zapad i dovelo do kulturnog nestajanja mnogih tradicija.

Kako danas vidite Pendžab?

- Slika mi deluje sumorno. Na društvenom i kulturnom nivou nedostaju kreativnost i mašta. Region je ekonomski profitirao od industrijalizacije poljoprivrede, ali mlađe generacije ne znaju šta žele niti kuda idu. Postoji lažan osećaj ponosa i prkosnog samopouzdanja kada se govori o prošlosti i religiji, čija se duhovna dimenzija često gubi u mačizmu. Mladi više ne vide privlačnost u agrarnom životu. Pošto su prihodi predvidljivi, mnogi radije gledaju ka Zapadu, čak i kada odlaze ilegalnim putevima, rizikujući živote i napuštajući siguran život. Mnogi od onih koji ne uspeju da ostvare taj plan završavaju u vrtlogu ilegalne trgovine i upotrebe droga. U selu u kojem smo snimali “Rehmat” samo tokom poslednje dve godine osamnaest mladića umrlo je od predoziranja. Porodica koja živi u kući koju smo koristili kao Rašidovu rodnu kuću izgubila je osamnaestogodišnjeg sina zbog droge samo tri meseca pre početka snimanja. Ta stvarnost navela me je da u filmu nagovestim kako se stariji sin jednog od junaka možda bori sa zavisnošću.

RGB tiff image by ARRI file generator TIFFTAG_IMAGEDESCRIPTION
Foto: Promo

Ipak, primećujem i promene među mnogim obrazovanim mladim ljudima. Postoji želja da ponovo zamisle budućnost svog kraja i pogledaju dalje od onoga uz šta su odrasli. Zato, iako je slika sumorna, nadam se da će u narednim godinama doći do novog promišljanja sopstvenog identiteta i ponovnog povezivanja sa korenima. Do stvarne promene došlo bi kada bi Pendžapci sa obe strane granice mogli slobodno da se susreću. Region bi od toga imao ogromnu ekonomsku i kulturnu korist - nešto nalik padu Berlinskog zida. Ne verujem da će se to uskoro dogoditi, ali se nadam da će glasovi koji to zahtevaju biti sve snažniji.

Kako biste opisali "Rehmat" nekom ko nikada nije bio u Pendžabu?

- "Rehmat" prikazuje kako ljudi u kulturno i verski raznolikom prostoru prolaze kroz život, suočavajući se sa političkim silama koje ih razdvajaju, i prave podele, ali istovremeno uspevaju da sačuvaju nadu i saosećanje.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare