Ivan Mrđen Foto: privatna arhiva

Posle svake, sve neuspelije, briselske runde čini se da tamo nema ni pregovora, ni dijaloga o „normalizaciji odnosa Beograda i Prištine“, već sa obe strane ostane samo priča za sopstvene medije i biračko telo kako smo „hrabro odbili sve pritiske i prozreli svaku smicalicu“. Da baš ne kažem, „uvijali se u tepih“, poput onog dreka što lupeta po jutarnjim satrapskim šarenicama.

Time se nameće i utisak da se evropsko posredništvo pretvorilo u poštansko sanduče sa dva otvora za ubacivanje sve udaljenijih „listi poslednjih želja“. Tada se mnogi prisete čuvene priče Henrija Kisindžera o „šatl diplomatiji“, koja je u stanju da „uda ćerku Rokfelera za jednostavnog ruskog momka iz nekog sibirskog sela“:

„Kako? Odem u sibirsko selo, nađem jednostavnog ruskog momka i pitam ga da li želi da oženi američku Jevrejku? On kaže: ’Zašto?! Pa mi imamo puno naših lepših devojaka!’ ’Da, ali ona je ćerka milijardera!’ A on će na to: ’Ooooo, pa to menja stvari!’

Zatim odlazim u Švajcarsku, na sastanak odbora banke i pitam da li žele da imaju sibirskog seljaka za predsednika banke. ’Fuj’, kažu mi u banci. ’Da, ali on je Rokfelerov zet.’ ’Ooooo, pa to menja stvar!’. Onda pitam Rokfelera da li želi da ima zeta ruskog seljaka. On mi kaže: ’O čemu to pričate, svi u našoj porodici su finansijeri!’ A ja mu kažem: ’Da, ali ovaj Rus je predsednik Švajcarske banke!’ ’Ooooo! To menja stvar!’

Tad on kaže ćerki da joj da je gospodin Kisindžer našao verenika, koji je predsednik Švajcarske banke, na šta će ona: ’Fuj, svi ti finansijeri su šmokljavi, glupi, i dosadni’. Tad ja kažem: ’Da, ali on je krupna sibirska muškarčina.’ Na to će ona: ’Ooooo, pa to menja stvar!’ Veoma jednostavno, zar ne?!“

U Briselu em nema ko da upravlja „šatlom“, em se pregovori vode na pogrešnom nivou, gde „svi hoće sve odmah i odjednom“. Tu rečenicu ćete čuti u sjajnom filmu „Oslo“ o dramatičnim pregovorima između Izraela i Palestinske oslobodilačke organizacije početkom poslednje decenije prošlog veka, koji su pokrenuti sa mrtve tačke na susretima nižeg nivoa, ali uz učešće dobronamernih i kompetentnih ljudi sa obe strane.

Tad su na dnevni red umesto teritorija i međusobnog priznavanja došla na red pitanja od značaja za život ljudi na tim teritorijama. A to baš menja stvari!

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar