Od humanitarnih akcija i plaćanja računa, preko čašćavanja sebe, do putovanja - tako se ukratko mogu opisati načini na koji će Beograđani sa kojima smo razgovarali iskoristiti svojih sto evra jednokratne pomoći. Neki su pohitali da novac dignu i već ga potrošili, a nekima se izgleda ne žuri.

Ljudi različitih uzrast imaju i različite potrebe. Čini se da stariji više vole da ugode drugima, a mlađi da ugode sebi.

Vuk Pejić i Nina Omerović imaju po 18 godina, sreli smo ih bezbrižne na klupi u Zemunskom parku. Njihovi planovi su konkretni – putovanja.

Foto: Goran srdanov/Nova.rs

„Prijavio sam se još prvog dana kada je to krenulo. Pare ću najverovatnije sačuvati za more, ako budemo mogli da odemo. Ako se ne bude moglo na more, onda ćemo negde se drugarima – Kopaonik, Zlatibor“, imaju plan za različite scenarije.

Nini se nije toliko žurilo da se prijavi, pa novac i dalje čeka.

„Čim se bude moglo, idemo na neki put, smislićemo nešto“, mašta o letnjem odmoru.

Natalija Cindrić (25), prijavila se još prvog dana. Čini se da još uvek nije sigurna u to da će 100 evra leči na njen račun. Ipak, nada se da će poruka iz banke uskoro stići i da će uspeti da obraduje sebe.

Foto: Goran srdanov/Nova.rs

„Ako ih dobijem, kupiću sebi nešto, častiću sebe. Možda neke cipele, možda neka tašna, videćemo. Još prvog dana sam se prijavila, ali para još nema, valjda će uskoro“, priželjkuje Natalija.

Oni malo stariji razmišljaju i o humanitarnim akcijama.

Foto: Goran srdanov/Nova.rs

 

„Novac ću pokloniti Sofiji Markuljević, devojčici kojoj treba lek od 2,1 milion dolara. Za nju ćemo uplatiti i suprug i ja, samo čekamo da novac konačno legne“, kaže nam Radmila Lukač (39).

Neki su novać već potrošili, ali ne u sebične svrhe.

Foto: Goran srdanov/Nova.rs

 

„Ja sam ih već potrošila na poklone. Kupila sam rođendanski poklon bratanici, obradovala sam i neke prijatelje“, kaže nam Petra Babić (64) zadovoljna time što je uspela nekoga da iznenadi i usreći.

Penzioneri su prvi primili novac, ali među njima ima onih koji ga još nisu podigli.

Foto: Goran srdanov/Nova.rs

Nije to neki veliki kapital, podići ću ih, polako. Otići će sve, manje više, na račune. Možda ostane još i za poneku sitnicu unucima da kupim“, priča nam vitalni i dobrodržeći Milorad Arsenijević (85).

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

 

 

 

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare