Ognjen Dobrić, srpski košarkaš, sumirao je utiske nakon dolaska reprezentacije Srbije u Rigu, gde "orlove" očekuje nastup na Evropskom prvenstvu.
Pokreni i podeli SUPER VAJB.
„Za sada je sve super, hvala Bogu, svi smo zdravi. Jedva smo čekali da počne prvenstvo, osećala se euforija i nismo mogli da dočekamo prvu utakmicu. Pripremali smo se kao da igramo protiv najboljeg mogućeg rivala, jer smo morali da idemo korak po korak. Ovo je bilo specifično takmičenje i nije bilo prava na kiks – svaka utakmica se računala i svaka je nosila veliku težinu. Počevši od te prve, koja je bila najvažnija, pa onda redom dalje“, rekao je Dobrić na početku razgovora sa novinarima.
Na pitanje o ulozi favorita, istakao je:
„To nam nije bilo opterećenje, jer smo radili ono što smo i planirali. Osećali smo da imamo tu ulogu favorita, ali Evropsko prvenstvo je bilo teško osvojiti – imalo je mnogo odličnih selekcija. Zato smo išli utakmicu po utakmicu, da podižemo nivo igre i da budemo najbolji onda kada je bilo najpotrebnije. Nadao sam se da će iz toga doći i to zlato.“
Govoreći o iskustvu i činjenici da je ekipa igrala zajedno već godinama, naglasio je:
„Ovo je bio praktično isti tim već duže vreme i svi su imali iskustva sa velikih takmičenja. Zato nije trebalo da nas pritisak poremeti. Bili smo spremni, mesec dana smo trenirali jako dobro, svi smo bili zdravi i išli smo polako ka prvoj utakmici. Nadao sam se da će sve ostati tako.“
Selektor Pešić je posle Slovenije rekao da im je falila još jedna provera, ali Dobrić se s tim nije složio:
„Iskreno, nisam tako mislio. Odigrali smo dovoljno mečeva i odradili mnogo kvalitetnih treninga. To su bili najbolji igrači Srbije, sve je bilo na najvišem nivou. Kroz utakmice smo napredovali, mislio sam da se tim podigao i da to moramo da pokažemo na prvenstvu. Po mom mišljenju, bili smo spremni i jedva sam čekao da krene.“
Posebno je naglasio koliko su treninzi bili važni:
„Svi su voleli da rade, zato je i kvalitet treninga bio na visokom nivou. To je bila i najveća snaga – svako je želeo da napreduje. Ponekad su treninzi bili jači od pripremnih mečeva, ali sve je to služilo da se dignemo i da budemo najbolji onda kada je bilo najvažnije.“
Na kraju se osvrnuo i na to što je tada bio bliže porodici:
„To mi je značilo mnogo, jer su tu bili porodica, prijatelji i ljudi koji su dolazili da nas podrže. Osećali smo koliko nam ta podrška znači i koliko nam daje dodatnu snagu. Pošto smo igrali u Evropi, mnogo njih je moglo da dođe, i znao sam da će biti puno naših navijača. Hvala im na tome – to nam je stvarno davalo vetar u leđa.“