Sezona boli i patnje kao nikada pre bio bi možda i najtačniji opis stanja u Partizanu.
Godine uništavanja kluba konačno su došle na naplatu, a kako drugu sezonu u nizu nije bilo pokrića u vidu nekakvih evropskih uspeha koje su prikrivali ogromne rupe makar i prividno, sve se raspalo.
Partizan ni u rezultatskom, ni u svakom drugom smislu nije bio gori nego što je bio tokom ove sezone. Pa ipak, nekakav tračak nade ne napušta navijače, ni ljude u klubu.
Nova uprava odradila je određene stvari iako je imala previše gafova i to tamo gde se niko nije nadao u vidu javnih istupa Predraga Mijatovića.
Ipak, navijači su se delimično vratili, krenulo se u sređivanju infrastrukture u smislu renoviranja sportskog centra, svlačionica i propratnih stvari, a tokom zime su uspešno rešeni i neki štetni ugovori.
Ipak, stanje je i dalje loše kada je igrački kadar u pitanju, a ni početak prolećnog dela nije bio baš sjajan. U tom kontekstu 175. derbi za Partizan ima specifičnu težinu.
Zbog 21 bod minusa priče o tituli nisu čak ni u domenu naučne fantastike, ali bi neke stvari mogle da donesu određeni benefit.
U najtežem mogućem izazovu do kraja sezone, sa kojim će se suočiti makar još jednom a možda i dva puta ako dođe do duela u Kupu, moći će najbolje da se vidi koliko ima materijala za priču na duže staze u liku i delu trenera Srđana Blagojevića i ko od sadašnjeg rostera može da bude deo nekog preporoda u bliskoj budućnosti.

Nije naravno realno stavljati imperativ pobede, a čak ni eventualni poraz ne mora da bude katastrofalan, ali ne sme da se ponovi jesenji derbi u kojem je Partizan izgubio 4:0, a utisak je da je imao više sreće nego pameti.
Ekipa za početak mora da pokaže karakter, da pruži mnogo ozbiljniji otpor i da postavi temelje da se do kraja proleća Partizan možda pobije za osvajanja Kupa ili da bude bar blizu u sudaru sa neupredivo moćnijim rivalom.
Uz to, do kraja sezone je potrebno iskristalisati na koga se računa u budućnosti, lansirati nekog mladog igrača za tim i prodaju u svakom i postaviti obrise igre i sitema.
Zato će utisak i pokazano na derbiju biti važno, iako bi bilo bolje da dolazi nekoliko kola kasnije da ekipa kroz takmičarski ritam bude još uigranija.
Jednako značajno biće i to kako se mladi igrači budu pokazali protiv ovako ozbiljnog protivnika. Nikola Simić bi mogao da bude nosilac odbrane Partizana u narednom periodu i teško da će u skorije vreme imati veći izazov od ofanzive sa Šerifom Ndiajem, Mirkom Ivanićem, Silasom…
Pogotovo što njegov parnjak Mihajlo Ilić nosi dres samo do kraja sezone do kada traje pozajmica, a u aktuelnom sastavu nema štopera koji bi mogao da bude odgovor na duže staze, bar ne više od neke rotacijske uloge.
Isto pitanje važi i za Roganovića na desnom beku, a biće to prilika da i Ibrahim Zubairu koji u ovom trenutku ima najveći prodajni potencijal zablista, a nova Zvezdina odbrana mu možda ostavi i dovoljno prostora.

Vrebaće sa klupe šansu i neki drugi mladići, pre svega u vezi i napadu koji su dali impuls da u Partizanovom podmlatku ipak ima nečega na čemu može da se gradi.
Mogao bi ovo da bude test i za igrače poput Stefana Kovača, Đorđa Jovanovića koji su dovoljno mladi da budu u dugoročnim planovima, a ipak dovoljno stari i iskusni da bi trebalo da donesu određeni kvalitet.
Ukoliko Partizan pruži dobar otpor Zvezdi, pokaže elemente na kojima može da gradi i lansira nekog novog nosioca igre, to bi mogao da bude dobar zamajac za ostatak prolećne sezone. Borba za Kup i pravljenje strategije za rekonstrukciju na leto kada Partizan mora da formira tim kadar da se plasira u neko evropsko takmičenje preko kojeg jedino može da krene u ozbiljniju sanaciju finansijske katastrofe koja je delimično započeta, bila bi najveća pobeda.
Eventualni remi ili senzacionalni trijumf bili bi ravni podvigu i ozbiljan zalet za ono što sledi, ali bi za to moralo mnogo toga da se poklopi.
Jer, na kraju dana budimo realni – gotovo da se u potpunosti u ovom trenutku pita Crvena zvezda.
BONUS VIDEO