Oglas

profimedia-1149247199
Francois LO PRESTI / AFP / Profimedia / Francois LO PRESTI / AFP / Profimedia

Musolinijevo poslednje utočište danas je fudbalsko čudo: Kako je Komo pokorio Evropu

05. nov. 2026. 21:13

Jezero Komo na severu Italije danas je sinonim za luksuz, raskošne vile i odmor svetske elite, ali je ovaj prelepi deo Lombardije ostao upamćen i po jednom od najmračnijih događaja u italijanskoj istoriji. Upravo u njegovoj blizini završio se život Benita Musolinija, čoveka koji je više od dve decenije vladao Italijom i koji je zemlju uveo u savez sa nacističkom Nemačkom.

Oglas

U aprilu 1945. godine, kada je poraz fašističke Italije već bio neizbežan, Musolini je pokušao da pobegne na sever, prema Švajcarskoj. Savezničke snage napredovale su kroz zemlju, partizanski pokret preuzimao je kontrolu nad gradovima, a nekadašnji diktator sve je više gubio mogućnost da zadrži vlast. Pokušao je da se domogne granice prerušen u nemačkog vojnika, priključivši se koloni nemačkih vojnika, ali mu bekstvo nije uspelo.

Partizani su ga prepoznali i zaustavili kod mesta Dongo, na obali jezera Komo, 27. aprila. Dan kasnije, 28. aprila 1945. godine, odveden je u obližnji Đulino di Mecegra, gde je zajedno sa Klarom Petači, svojom dugogodišnjom ljubavnicom, streljan. Njihova tela potom su prebačena u Milano, gde su javno izložena na trgu Pjacale Loreto, pred okupljenom masom.

Više od osam decenija kasnije, jezero Komo ponovo je u centru pažnje svetske javnosti, ali ovoga puta iz potpuno drugačijih razloga. Umesto istorijskih previranja, pažnju privlači fudbal – i klub koji je za samo nekoliko godina prošao put od bankrota i nižih italijanskih liga do evropske scene. Komo je prvo šokirao fudbalsku javnost pobedom nad Mančester junajtedom, a potom demonstrirao silu protiv Lensa, deklasiravši francuski tim sa 9:1.

Iza ovog neverovatnog uspona ne stoji samo novac, već i višegodišnji plan, pažljivo izgrađena upravljačka struktura i ideja da se klub razvija kroz mlade igrače, pametnu selekciju i prepoznatljiv stil igre.

Da bi se razumeo današnji Komo, potrebno je vratiti se desetak godina unazad, kada je budućnost kluba bila ozbiljno ugrožena. Posle ispadanja iz Serije A 2003. godine, usledio je strmoglav pad. Finansijski problemi pratili su sportske neuspehe, a klub je 2004. prvi put bankrotirao i završio u četvrtom rangu italijanskog fudbala.

Ni povratak nije dugo trajao. Novi finansijski problemi doveli su do bankrota 2016. godine, a Komo je ponovo morao da gradi svoj put iz najnižih liga. Delovalo je da je reč o još jednom nekadašnjem italijanskom klubu čije će ime ostati uglavnom u sećanjima starijih navijača.

Prekretnica se dogodila 2019. godine, kada je klub preuzela indonežanska kompanija Djarum, iza koje stoje milijarderi Robert Budi Hartono i Majkl Bambang Hartono, jedni od najbogatijih ljudi u Aziji. Njihov plan bio je da od Koma naprave ozbiljan sportski i poslovni projekat, a jedan od prvih važnih poteza bilo je angažovanje Denisa Vajza, nekadašnjeg kapitena Čelsija, na mestu izvršnog direktora.

Posebna pažnja posvećena je razvoju infrastrukture, akademije i identiteta kluba. Rezultati su počeli relativno brzo da dolaze. Komo je 2019. izborio povratak u Seriju C, a 2021. stigao do Serije B. Ipak, najzvučnije ime koje je došlo u klub u tom periodu nije bilo deo uprave, već igračkog kadra.

U leto 2022. godine u Komo je stigao Sesk Fabregas, jedan od najpoznatijih španskih fudbalera svoje generacije. Nekadašnji vezista Arsenala, Barselone i Čelsija odlučio je da poslednju sezonu profesionalne karijere provede u drugoligaškom italijanskom klubu.

Međutim, njegov dolazak nije bio samo sportski potez. Fabregas je postao i manjinski vlasnik, a u projekat je doveo i svog nekadašnjeg saigrača iz Arsenala i Barselone Tijerija Anrija, koji je takođe postao manjinski akcionar.

Fabregas je u Komu video nešto više od prilike da produži igračku karijeru. Prepoznao je ambiciozan projekat u kojem bi mogao da učestvuje i nakon završetka igranja fudbala.

Kada je u leto 2023. završio karijeru, odmah je prešao u trenerske vode i preuzeo omladinski tim. Već u novembru iste godine dobio je priliku da vodi prvi tim, nakon što je Moreno Longo dobio otkaz.

Iako još nije imao završene sve potrebne trenerske kvalifikacije, Fabregas je dobio posebno odobrenje da privremeno vodi ekipu. Kasnije je tu funkciju formalno preuzeo Velšanin Osijan Roberts, dok je Španac ostao deo stručnog štaba i praktično nastavio da učestvuje u vođenju prvog tima.

Zajedničkim radom uspeli su da naprave veliki rezultat. Komo je sezonu 2023/24. završio na drugom mestu Serije B, iza Parme, i posle 21 godine izborio povratak u elitni rang italijanskog fudbala.

Fabregas je potom završio neophodne trenerske kvalifikacije i u leto 2024. zvanično postao prvi trener ekipe.

Povratak u Seriju A bio je veliki uspeh, ali nije značio da će Komo odmah moći da se ravnopravno nosi sa najvećim italijanskim klubovima. Prva sezona u eliti bila je period prilagođavanja, a ekipa je na kraju prvenstvo 2024/25. završila na desetom mestu.

Ipak, već tada je bilo jasno da se ne radi o klubu koji je zadovoljan pukim opstankom. Fabregas je dobio značajnu ulogu u kreiranju igračkog kadra i sportskog pravca, a posebno je bila važna politika dovođenja mladih fudbalera koji imaju prostor za napredak, ali mogu odmah da doprinesu ekipi.

Jedan od najboljih primera je Argentinac Nikolas Pas, koji je postao jedan od najvažnijih igrača tima. Uz njega su se istakli i drugi talentovani fudbaleri, dok su iskusnija imena donosila neophodnu stabilnost.

Komo je tokom sezone 2025/26. napravio još jedan veliki iskorak. Završio je prvenstvo na četvrtom mestu, čime je izborio istorijski plasman u Ligu šampiona, prvi u klupskoj istoriji.

Za klub koji je samo nekoliko godina ranije igrao u Seriji D, to je bio gotovo nezamisliv rezultat.

U međuvremenu se promenio i način na koji se o njemu govori u Italiji. Komo više nije samo zanimljiva priča zbog bogatih vlasnika, lepog stadiona uz jezero i poznatih imena u upravi. Postao je ekipa koja može da se nadmeće sa najboljima i koja ima jasno prepoznatljiv fudbalski identitet.

Fabregas insistira na igri sa mnogo poseda, tehnički kvalitetnim fudbalerima, visokom presingu i brzoj promeni ritma. Njegova ekipa ne želi da se prilagođava svakom protivniku tako što će se povući i čekati grešku, već pokušava da nametne sopstveni stil.

Prvi veliki signal da Komo nije samo simpatični debitant u Ligi šampiona stigao je protiv Mančester junajteda. Italijanski klub je pred svojim navijačima slavio sa 4:1, u utakmici u kojoj je potpuno nadigrao engleskog velikana.

Nije to bio jedini veliki rezultat. Fabregasova ekipa savladala je i Lajpcig, pa je u prva četiri kola ligaške faze ostvarila tri pobede. Jedini poraz doživela je od Fejenorda.

A onda je usledilo gostovanje Lensu, koje će se dugo pamtiti.

Komo je u Francuskoj pobedio sa 9:1 i ostvario jednu od najubedljivijih pobeda u istoriji Lige šampiona. Već na poluvremenu imao je tri gola prednosti, a u nastavku je potpuno razbio domaćina.

Anastasios Duvikas bio je trostruki strelac, dok su se u listu strelaca upisali i Nikolas Pas, Lukas da Kunja, Mark-Oliver Kempf, Matija Liberali, Martin Baturina i 18-godišnji Mateo Papakoli, koji je na debiju u evropskim takmičenjima postigao pogodak u nadoknadi vremena.

Lens je uspeo samo da ublaži poraz golom Rubena Agilara.

Ovim trijumfom Komo je izjednačio rekord po najvećoj razlici u pobedi u istoriji Lige šampiona, koja iznosi osam golova. Posle četiri kola ima tri pobede, devet bodova i nalazi se u samom vrhu ligaške faze.

Ono što Komo izdvaja od mnogih drugih fudbalskih projekata jeste činjenica da ambicije nisu ograničene samo na rezultate prvog tima. Klub nastoji da iskoristi međunarodnu prepoznatljivost jezera Komo i poveže fudbal sa turizmom, ugostiteljstvom, modom i komercijalnim partnerstvima.

Posebno je zanimljivo što se sve to događa u gradu koji ima oko 83.000 stanovnika i čiji je fudbalski klub godinama bio daleko od najveće evropske scene. Sada se na stadionu Đuzepe Sinjalja igraju utakmice Lige šampiona, a protivnici su klubovi koji imaju neuporedivo veću tradiciju i navijačku bazu.

Put od bankrota do evropske elite trajao je svega desetak godina, a najveći deo tog uspona dogodio se u poslednjih pet.

Komo je tako postao mnogo više od fudbalske senzacije. To je projekat koji je spojio kapital, fudbalsko znanje, dugoročnu strategiju i prepoznatljiv identitet, a Fabregas je u njemu postao centralna figura.

I dok je jezero Komo nekada bilo poznato po događajima koji su obeležili kraj jedne mračne epohe italijanske istorije, danas se ime ovog grada ponovo izgovara širom sveta – zbog fudbalske ekipe koja je od nekadašnjeg četvrtoligaša stigla do vrha Evrope.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare