Oglas

Ivan Mrđen, Ivan Mrdjen Foto: agencija Intelier
Ivan Mrđen Foto: agencija Intelier

Piše Ivan Mrđen: Uz 18. rođendan naše princeze Ane

19. nov. 2026. 11:17

Mirino i moje srednje unuče, treća od petoro, naša princeza Ana danas je postala punoletna za ceo svet, od Zvezdare na kojoj je rođena do Melburna u kome će baš danas svečano proslaviti završetak srednje škole. I jedno i drugo proslaviće se i u Dubaiju i u Segedinu, da šire ne objašnjavam naše porodične veze i meridijane...

Oglas

Na dan njenog rođenja prisetio sam se kako smo tačno dvadeset godina pre toga moja Mira i ja sa našim ćerkama živeli u Šimanovcima, a platu sam zarađivao u „Borbi“ kao šef Deska i zamenik glavnog i odgovornog urednika. Tog 19. novembra 1988. krenuo sam na posao, ali kolima se nije moglo dalje od Opštine Novi Beograd. Odatle sam pešice išao ka gradu, da bih na Brankovom mostu shvatio da samo ja idem na tu stranu, dok je „milion ljudi“ išlo prema Ušću, da bi prisustvovali poslednjem u seriji tadašnjih „mitinga istine“, u režiji Socijalističke partije Srbije i Slobodana Miloševića (1941-2006).

Tada sam napisao kako sam dobro zapamtio sve njihove uvrede i dobacivanja, da bi mi se kasnije javilo više dobronamernih čitalaca i kolega sa podsećanjem da je taj miting ostao upamćen samo po onom „dogodio se narod“ što je tada izrekao književnik Milovan Vitezović (1944-2022). To sam sutradan u „Blicu“ prokomentarsao na svoj način:

„Izgleda da nije slučajno što u srpskom jeziku postoji onaj palindrom (izreka koja se isto čita i spreda i naopačke) ANA VOLI MILOVANA, jer će se sinoćnji miting u restoranu „Palilula“ pamtiti po tome što se ovog 19. novembra 'dogodila Ana'! Mirina i moja treća unuka, duga 52 santimetra i teška 3.550 grama. A bilo je i naroda...“

Tom prilikom dobili smo brdo raznih pića, pa sam dan kasnije u podrumu pomerao boce sa ranijih događanja, pokušavao da se setim kad je šta pristiglo, da bih u ćošku našao jedan viski „RB“, koji su svojevremeno počeli zajedno da prave „Rubin“ iz Kruševca i BIP (Beogradska industrija piva). U tom trenutku sam se setio da sam tu bocu dobio pre više od dvadeset godina kad je promovisan taj još jedan „viski Rake, za radnike i seljake“ (kako su beogradski mangupi ispratili prethodni pokušaj da se napravi domaći scotch) i da sam se tada, jedini put u životu, slikao sa Đokom Vješticom (1939-2008), kome sam se divio zbog svega što je učinio za Beograd i za novinare koji prate zbivanja u Beogradu.

Uzeo sam tu bocu, pošao da ispričam mojoj supruzi da imamo piće starije od dve decenije, a onda sam na ekranu video Đokovu sliku i prvi put čuo vest da je umro dan pre Aninog rođenja, 18. novembra 2008. godine. Tada sam napisao da je, što se mene tiče, Legenda ostao dosledan sebi: Prava vest u pravom trenutku!

(Kad smo već kod palindroma ima i jedan aktuelan: I JOGURT UJUTRU GOJI, ali ne bih da dajem novu priliku za bilo čija proseravanja na tu temu.)

* * *

Prebirajući po mojim zapisima iz prethodnih novembara, našao sam i jedan tekst koji do sada nisam objavio. Reč je o govoru koji je naša Ana napisala u novembru 2020. godine, kao kapetan onovne škole „South Melbourne“, što se u moje vreme zvalo „predsednik učeničke zajednice“.

37.jpg
Ana Mrđen sa dedom Ivanom ispred svoje škole početkom 2000. godine

Bila je to godina pandemije, koja je u australijskoj državi Viktorija zapamćena po izuzetno strogim merama i dugim karantinima, što je veoma uticalo i na školski sistem i na najlepši period Aninog detinjstva, kad završava primarnu a prelazi u srednju školu...

Govor je, kako rekoh, napisla naša pametnica, a pročitali su ga ona i njen drugar Sam:

“Zadovoljstvo nam je pozdraviti vas sve na ceremoniji dodele diploma šestoj godini 2020. Kakva je to godina bila! Neko vreme nismo znali kako će izgledati ovo veče i tako je lepo što smo svi zajedno ovde i slavimo i ne razgovaramo preko ekrana.

Priznajmo, ova godina bila je izazovna. U februaru smo bili uzbuđeni što smo prešli u našu završnu godinu osnovne škole. No, nedugo zatim počele su stizati vesti o Covid-19. Već do Uskrsa su nam rekli da se nećemo vratiti u školu na početku drugog polugođa i napravili su planove za učenje na daljinu. Kako su sedmice prolazile, našli smo se na našim ekranima čekajući najnovije novosti o virusu i sve većim ograničenjima.

Zaglaviti se u kućama mesecima nije bio najbolji način da provedemo posljednju godinu osnovne škole. Borili smo se s tim što nismo viđali svoje prijatelje niti smo mogli ići u školu. Nismo mogli raditi stvari u kojima uživamo poput odlaska u skate park, igranja footy-a, satova plesa, tenisa, bejzbola, druženja s prijateljima i putovanja. Morali smo naučiti kako premestiti svoj život na mreži.

Ali kao što je Merilin Monro jednom rekla ‘sve se događa s razlogom’. Iako nas je 2020. testirala, takođe nas je ojačala jer smo i s padovima imali i uspona. Naučili smo kako se koriste Microsoft Teams, OneNote i WebEx. Dobili smo mali uvid u domove naših kolega iz razreda i nastavnika. Upoznali smo njihove kućne ljubimce, braću i sestre i decu…

Ovo je bila godina u kojoj smo morali provoditi više vremena sa svojim porodicama. Saznali smo da, čak i bez razgovora licem u lice, i dalje možemo održavati čvrstu vezu jedni s drugima. Možemo sarađivati i u najtežim vremenima i uvek se podržavati. I mislimo da je to neverovatno.

U takvim uslovima imali smo više sjajnih iskustava i mogli smo bolje upoznati svoje školske kolege, nove i stare. Čak i s jednom od najluđih godina, stvorili smo uspomene kako bi naše osnovnoškolsko iskustvo bilo potpuno.

12.jpg
Ana Mrđen sa bakom Mirjanom, početkom 2026. godine u Melburnu

Zato želimo da se zahvalimo svim roditeljima. Podržavate nas, ohrabrujete i vjerujete u nas. Ova godina nikome nije bila laka, ali tokom zaključavanja postali ste naši učitelji kao i naši roditelji. Neverovatan je bio način na koji ste uravnotežili svoj posao i osigurali da smo uspeli završiti naše školske obaveze. Želeli bismo da zahvalimo osoblju “South Melbourne Primary School” što su postavili sve lekcije tokom učenja na mreži i nastavili čak i uz ogromna ograničenja.

Uskoro ćemo svi ići u srednju školu sa novim ljudima, novim nastavnicima i novim sredinama. Ali to ne znači da ćemo se razdvojiti. Znamo da će svi imati niz osećanja; od nervoze do uzbuđenja zbog nepoznatog. Ali to je prilika za nova iskustva i pronalaženje novih interesa i veština. I svi ćemo u narednim godinama srednjoškolskog iskustva stvoriti još mnogo uspomena.

Ako je 2020. godina kao nijedna druga, samo znajte da smo se sada uspeli suočiti s bilo čim. Kako je mi vidimo, ako želite dugu, morate podneti kišu. A ako je 2020. bila kiša, 2021. bi trebala biti duga.”

* * *

Sve se događa s razlogom, što bi rekla legendarna M.M. Anina generacija ostala je uskraćena za jednu od najvažnijih godina svog školovanja, ali su sačuvali mir, dostojanstvo, kulturu... Znam da nikoga neću ni štrecnuti, ali ovaj njen govor je veoma važan ovih dana kad trpimo besmisleni teror logoreje i bezobrazluka na mestu koje bi trebalo da nam vrati dugu posle godina i godina ne kiše nego blata.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare