Fudbaleri Pari Sen Žermena i Intera sastaju se u subotu, 31. maja, od 21 sat na "Alijanc areni", u okviru finala Lige šampiona.

Na početku sezone malo ko je očekivao ili mogao da pretpostavi da će baš ove dve ekipe igrati u meču za „ušati“ trofej, ali su obe zasluženo stigle do završne borbe. PSŽ će imati priliku da u subotu ispiše klupsku, ali i fudbalsku istoriju. Nikada pre PSŽ nije osvojio trofej Lige šampiona, te bi pobedom protiv Intera postao 24. različiti klub koji je došao do takvog uspeha.
Za sada je Real Madrid nedodirljiv na vrhu sa 15 trofeja u elitnom takmičenju, dok Inter napada četvrti, a do sada je i tri puta gubio u finalima. Zanimljivo je da je Inter poslednji italijanski tim koji se domogao titule u Ligi šampiona, što se dogodilo 2010. godine, kada je u finalu savladan Bajern sa 2:0.
Sada minhenski tim nije u finalu, ali se igra na njegovom stadionu, što takođe može biti posebna simbolika i motiv za Inter. Igrao je Inter u finalu elitnog takmičenja i pre dve sezone, ali je tada Mančester siti bio bolji tek za 1:0. Ako pričamo o francuskim timovima, Marsej je još davne 1993. godine pobedio Milan sa 1:0 u finalu Lige šampiona i to takođe u Minhenu.
PSŽ je već odavno obezbedio titulu u francuskom prvenstvu, a najbolji je bio i u Kupu Francuske, dok je Inter u uzbudljivoj završnici Serije A ostao bez trofeja, koji je pripao Napoliju, dok je Bolonja bila najbolja u Kupu.
„Biću veoma zao, ali i veoma iskren. Bio sam zabrinut da bi Inter mogao osvojiti triplu krunu jer to nisam želeo – tripla kruna je moja. Ali sada kad su izgubili prvenstvo i italijanski Kup, voleo bih da osvoje Ligu šampiona. Naravno, Luis Enrike radi sjajan posao u Parizu. Transformisao je ekipu, izgubili su, recimo, svog najboljeg igrača, ali su sve ponovno izgradili na fantastičan način. Tako da, ako Luis pobedi, biću srećan i zbog njega“, istakao je legendarni Žoze Murinjo.

Inter je prvi deo Lige šampiona završio kao četvrti, zatim je u osmini finala izbacio neugodni Fejenord sa 4:1 u dvomeču, da bi posle drame u četvrtfinalu bio bolji od Bajerna sa 4:3. U polufinalu Inter je imao najteži mogući zadatak, pošto se sastao sa Barselonom, koja je zaista izgledala moćno ove sezone predvođena Laminom Jamalom, Rafinjom i Robertom Levandovskim.
U oba meča priređen je spektakl i nivo fudbala je bio na neverovatno visokom nivou. U prvom duelu u Kataloniji bilo je 3:3, da bi se u revanšu Inter izvukao u 93. minutu, golom za produžetak, a pobednika je odlučio Davide Fratesi u produžetku (4:3). Bolji okršaj nismo mogli da tražimo, a Inter je uspeo da savlada favorita i zasluženo prođe u finale.
Drugačiji put imao je PSŽ, koji je u rpvoj fazi imao tek 13 bodova iz osam utakmica, te je pobedom u poslednjem kolu uspeo da se domogne baraža. Tamo je razbio Brest sa 10:0 u dvomeču i najavio „paklenu“ borbu u nastavku plej-ofa. Već u osmini finala moglo se videti koliko je PSŽ ozbiljna ekipa, iako više u sastavu nema Kilijana Mbapea, Lea Mesija, Nejmara i druge zvezde.
Liverpul je slavio u prvom meču sa 1:0, ali su Parižani u revanšu izborili penale (takođe 1:0, posle 4:1), te izbacili prvog favorita za titulu ove sezone. Nije bilo lako „svecima“ ni u četvrtfinalu, ali su sa 5:4 u dvomeču izbacili Aston Vilu, da bi potom opet naleteli na engleski tim. Arsenal je u dvomeču polufinala pomalo neočekivano pao, pošto je PSŽ bio bolji sa 3:1 i zasluženo obezbedio svoje mesto u finalu.
Trener Luis Enrike znao je šta da radi kada je ostao bez Mbapea prošlog leta, a spoj mladosti i iskustva odmah je dao rezultata.
Markinjoš i Paćo bi trebalo da budu prvi bedem ispred Đanluiđija Donarume, koji je sjajno branio protiv Arsenala, te izrastao u heroja PSŽ-a. Hakimi i Nuno Mendeš su jedan od najboljih bekovskih tandema na svetu, dok u veznom redu dominiraju Fabijan Ruiz, Vitinja i Žoao Neveš.
Najveća dilema za Enrikea trebalo bi da se javi oko napada. Kviča Kvaratskelija bi trebalo da deluje po levom krilu od prvog minuta, dok za ostala dva mesta u startnih 11 konkurišu Desir Due (19 godina), Bredli Barkola (22), Usman Dembele (28) i Gonkalo Ramoš (23).
Neko od njih četvorice će sigurno biti i „džoker“ sa klupe, dok bi istu ulogu samo na drugom delu terena mogao da ima iskusni Lukas Ernandez.
Simone Inzagi, trener Intera, takođe će imati nekoliko dilema oko sastava. Jan Somer je bio junak pobede nad Barselonom, pošto je branio neke nemoguće šuteve rivala, a ispred njega trebalo bi da se igra u formaciji 3-4-2-1 ili 3-5-2.

Bastoni i Bisek deluju kao sigurne opcije u zadnjoj liniji, dok bi treće mesto mogli da zauzmu Ačerbi ili De Fraj. Mnogo toga u igri Intera zavisi od bekova – Dimarka i Damfrisa, dok bi u vezi trebalo da se pojave Barela, Čalhanoglu i verovatno Mktarijan.
Napadački dvojac trebalo bi da čine Markus Tiram i Lautaro Martinez, od kog se očekuje da zablista u finalu i povede svoj tim ka trofeju. Sa klupe su tu i Marko Arnautović i Mahdi Taremi, dok bi šansu mogli da dobiju i Mateo Darmijan, Karlos Augusto, Fratesi, Kristjan Aslani, Nikola Zalevski, Pjotr Zjelinski…
U finalu nema izraženog favorita, svako ima svoje adute i nema sumnje da nas u Minhenu očekuje pravi fudbalski spektakl, nadamo se sa mnogo golova i uzbuđenja.