Portal Nova.rs za praznike svojim čitaocima poklanja 40 autorskih tekstova koji predstavljaju aktuelna i analitčna ili intimna i ispovedna zapažanja o godini koja je (skoro u potpunosti) iza nas. Ili o ljubavi. Ima ih i o aktivizmu, savremenicima, društvenoj odgovornosti, strasti. Ili o životu generalno. Temu smo im predstavili kao slobodnu, a pristup je njihov lični. I reči su sasvim njihove. Pišu ih naši sagovornici, saradnici, kolumnisti, prijatelji i urednici portala i novine "Nova". Ovaj konkretno piše Brankica Raković, urednica portala Lola Magazin i Lolina mama, žena koja je pobedila rak, i pobeđuje i dalje svakog dana.

Svi pričaju o promjenama, novim verzijama nas umornih, traže Instagram učitelji života da definišemo ciljeve, a sve što mi želimo je tačno definisana pozicija ispod jorgana.

Ne kukam, konstatujem. Vrijeme je za promjene. Ali ne promjene kojima se opet mi prilagođavamo drugima. Promjene koje podrazumjevaju izgovaranje naglas, traženje, preuzimanje odgovornosti, odustajanje, gledanje istini u oči. Tu ni jorgan ne pomaže.

Teško će ti oprostiti te promjene, odmah da ti kažem.

Niko neće povjerovati da je to najbolje za tebe, jer gdje su tu oni?

Kako si odlučila, a nisi pitala?

Neće im biti jasno šta ti se sija u očima, tražiće ovozemaljske razloge, a na pamet im neće pasti da si ta svjetlost – ti.

Gledaće te ispod oka, ponavljati opšta mjesta koja je neko njima prije toga ponavljao, porediće te s onima koji to „nikad ne bi“, zaboravljajući da ti samo sebe sa sobom iz prošlih života porediš.

Gledaće te, uvjereni da si skrenula s uma, a ti samo promijenila smjer.

Pričaće o tebi tiho, iza leđa, smijaće se glasno tvojim istinama misleći „to se ona samo šali“.

Davaće ti primjere kako se „ne talasa“ ne znajući da ti i želiš da te prekrije talas, da se potopiš, sapereš sva njihova očekivanja sa sebe i gola staneš pred sopstvenu istinu.

Optuživaće te za sebičnost, jer sve je lakše od priznati da bi i oni tako da znaju od čega da krenu.

Vjeruj mi, ništa nije tako teško kao pratiti samu sebe, svoj želudac, svoju istinu. Jer samo za nju ti imaš odgovornost. Prateći druge – odgovornost, ali i strast ostaju drugima.

Pusti druge ljude drugima, sebe u sebi gledaj.

Svako o tebi zna ono što mu njegova iskustva omogućavaju da prihvati, svako u tebi vidi dio sebe, bolji ili lošiji, samo ti sebe vidiš cijelu, punu svjetlosti i mraka kojem rijetko ko prilazi.

Promjene dolaze kad ti vrata otvoriš, sjećaš se? Nekad se praviš da ne čuješ da su tu, pred vratima. Nekad viriš kroz zavjesu i nadaš se da će otići. A nekad bi da promaja sama otvori vrata i da se sve već jednom desi.

Za promjene treba hrabrosti, treba vazduha i nježnosti, za promjene treba srce. A njega odavno ne slušaš, zar ne?

Na kraju svih krajeva, svih puteva, nakon svakog talasa ostajala si samo ti sama sebi, zar ne malecka?

Možeš ti to. Znam.

Idemo. 2023. nek bude godina tebe u tebi. Ostali nek sačekaju. I ti si čekala njih.