Oglas

Keićiro Hirano, Duboko u sebi, Andrej Blatnik Rupe knjiga korice, kombo
Foto: GeoPoetika/Promo

SF porodična priča i roman o svetu koji se raspao na bezbroj ličnih bunkera: Nova izdanja Geopoetike

autor:
28. avg. 2026. 13:57

Izdavačka kuća "Geopoetika" objavila je dva nova naslova – romane "Duboko u sebi" Keićira Hirana i "Rupe" Andreja Blatnika.

Oglas

Japansko književno čudo Keićiro HIrano autora i romana "Neki čovek" vrlo brzo po objavljivanju bio je svojvremeno "Geopoetikina" najprodavanija knjiga. Sada, u izdanju iste kuće, predstavlja novi roman "Duboko u sebi". Ovo je SF porodična priča i filozofski roman u kojem se prepliću brojna egzistencijalna etička i društvena pitanja, a knjigu je s japanskog prevela Divna Glumac.

Keićiro Hirano, Duboko u sebi, knjiga, korice
Foto: GeoPoetika/Promo

U priči koja je smeštena u blisku budućnost u Japanu, naručuju se i prave virtuelne figure ljudi kojih više nema. Hirano polazi od zastrašujućeg, ali i izvesnog: tehnologija će u budućnosti moći da sačuva nečiji govor, navike, sećanja, pa čak i da virtuelno oživi fizički lik preminule osobe. Ipak, ovo nikako nije naučno fantastična knjiga, već duboko i originalno promišljanje o granicama razumevanja i (pre)poznavanja u međuljudskim, posebno u bliskim odnosima.

Pred čitaocima su teme poput ljubavi, smrti, eutanazije, slobode izbora, usamljenosti, identiteta, siromaštva i bogatstva... "Duboko u sebi" jedan je od najzrelijih Hiranovih romana, namenjen svim generacijama, jer su influenseri, avatari, virtuelne figure kojima obiluje ova knjiga, zapravo samo paravan za naše preispitivanje, pre nego što ova budućnost iz knjige uskoro stigne.

Andrej Blatnik Rupe knjiga korice
Foto: GeoPoetika/Promo

A druga knjiga iz pera Andreja Blatnika, jednog od najprevođenijih i najpoznatijih slovenačkih savremenih pisaca - "Rupe", u prevodu Ivana Antića, duhovit je, ironičan, ciničan, višeslojan i žanrovski razigran fragmentarni roman o svetu koji se raspao na bezbroj ličnih bunkera.

Polazeći od postapokaliptične premise, Blatnik piše o strahu, sećanju i večnom pitanju – može li umetnost da promeni stvarnost? Pritom je uspeo da ovu distopiju natopi nadom.

Rupe su skloništa u koja se povlačimo braneći se od stvarnosti, informacijski mehuri u kojima živimo, ideološki rovovi, praznine u kolektivnom pamćenju, pukotine u društvu nastale raspadom zajedničkih vrednosti... Drugim rečima, svi likovi, a ne samo glavni junak, žive u nekoj svojoj rupi, a svako od čitalaca mogao bi dopisati spisak sopstvenim tumačenjem ove metafore.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare