Žarko Laušević, Foto: Vesna Lalić

Žarka Lauševića gledaćemo na jesen i iduće godine u nekoliko novih uloga.

Naime, slavni glumac nakon nedavnog dolaska u Srbiju iz Njujorka, gde živi sa porodicom, vredno radi na novim projektima.

Krajem jula je jedan dan snimao ulogu kralja Nikole u Šotrinom „Kralju“, da bi već sutradan bio u Aranđelovcu na setu kod reditelja Milana Karadžića koji režira seriju „Kalkanski krugovi“. Laušević ovde tumači strica glavnog junaka Vojina Ćetkovića.

Zarko Lausevic tokom snimanja serije Kralj
Žarko Laušević Foto:Filip Krainčanić/Nova.rs

Do kraja leta ga očekuje rad na filmu Radivoja Raše Andrića „Leto kad sam naučila da letim“, koji će se delom snimati na Hvaru. Nakon toga sledi povratak u Beograd i snimanje serije u režiji Ivana Živkovića „Vreme zla“ u kojoj će, kao što smo ekskluzivno najavili, igrati Vukašina Katića. A odigraće i jednu ulogu u još jednom filmu čije je snimanje u toku, radi se o ostvarenju „Košare“ koje režira Balša Đogo. Tek krajem oktobra bi trebalo da se vrati u Njujork.

Žarko Laušević (60), velika zvezda nekadašnje jugoslovenske kinematografije, od odlaska u Ameriku nije se mnogo pojavljivao u domaćim filmovima i serijama.

Od „Ranjene zemlje“ 1999. do 2015. godine, kada izlazi film Miće Momčilovića „Smrdljiva bajka“ u kom je odigrao glavnu ulogu prošlo je 16 godina. To je bio njegov tihi povratak, da bi dve godine kasnije, rolom u Bjelogrlićevim „Senkama nad Balkanom“ gde je glumio princa Đorđa Karađorđevića, definitivno ponovo postao glumac na koga se računa kada se prave kastinzi.

Usledila je velika uloga Aćima Katića u Ćosićevim „Korenima“, pa serije „Pet“ i „Državni službenik“. Pored navedenih projekta koji su u procesu snimanja, Laušević je već završio rad na filmovima „Volja sinovljeva“ reditelja Nemanje Ćeranića, „Alep“ Ive Radivojević i „Ime naroda“ Darka Bajića . U ovom poslednjem tumači Jovana Jovanovića Zmaja.

U međuvremenu, dok nije snimao, u Americi se da bi preživeo bavio raznim poslovima. Između ostalog ispisivao je svoja zapažanja i sećanja pa su tako nastale tri knjige „Godina prođe dan nikada“, „Druga knjiga“, „Sve prođe , pa i doživotna“. U njima se na surovo iskren način osvrće na tragične trenutke svoje prošlosti i predstavlja nam se kao izuzetno darovit pripovedač.