Hauard Hjuz

Strast će vas dovesti do ludila, ali ima li drugačijeg načina da se živi život, govorio je Hauard Hjuz, svojevremeno kralj Holivuda koji je preminuo pre 45 godina.

– Planiram da budem najbolji golfer na svetu, najbolji filmski producent u Holivudu, najbolji pilot i najbogatiji čovek na svetu. I da se zabavljam sa najlepšim ženama sveta – rekao je Hauard Hjuz svom duplo starijem potrčku Noju Ditrihu kada je krenuo u pohod na „filmsku meku“. I sve što je jedan od najvećih ekscentrika koje Holivud pamti zamislio i ostvario je tokom burnog života dugog sedam decenija.

Bio je jedna od najfascinantnijih ličnosti pop kulture. Od malena živeći u nekom svom, izmišljenom svetu, tako je i grabio kroz život, šireći enigmu oko sebe. Bio je i finansijski moćnik, i pilot, i pronalazač, ali i filmski producent i reditelj. I ženskaroš. I dok je u jednom trenutku svoga života bio na vrhu sveta, pred kraj je živeo kao potpuni samotnjak, okončavši život tragično u 70. godini.

Hauard Hjuz rođen je u Teksasu 1905. godine u imućnoj porodici, a uz oca, naftaša koji je pronašao način za lakše i brže bušenje nafte, i sam se zainteresovao za tehničke izume. I sa samo 11 godina izumeo je prvi bežični radio u Hjustonu. A godinu dana kasnije napravio je i motorizovanu varijantu bicikla. Kada je postao poznat drugovi iz razreda, i profesori iz škole opisivali su ga kao „nezainteresovanog učenika“, koga su samo zanimali matematika, mehanika i avijacija. I sa 14 godina krenuo je na letačke vežbe. Doduše, bio je opčinjen i pričama svoga strica Ruperta Hjuza koji je bio brodvejski scenarista, zamišljajući život na tim svetlucavim daskama…

Iako je važio za introvertnog i čudnovatog dečaka, sve ono što ga zadesiti u kasnom tinejdžerskom dobu gotovo sigurno je uticalo na to da živi život pun ekstrema. Sa 19 godina ostao je bez roditelja, prvo bez majke, a potom i oca, nasledivši gotovo svo ogromno bogatstvo Hjuzovih. I sa pozamašnim bankovnim računom, na kome je bilo gotovo milijardu dolara, studije ga više nisu zanimale, već se preselio u Los Anđeles sa suprugom Elom Bots Rajs, rešen da se oproba i u filmskom biznisu.

Nikada potvrđena legenda kaže da je, došavši u američku „fabriku filma“, rekao:

– Holivud, kako lep grad… Kupiću ga!

Nije ga, naravno, bukvalno kupio, ali jedno vreme bio je kralj Holivuda, lansiravši između ostalog i karijere brojnih filmskih diva, među kojima i Rite Hejvort, sa kojom je bio i u vezi.

Dok se nije skućio u Holivudu, živeo je sa suprugom jedno vreme u čuvenom hotelu „Ambasador“. Taj hotel bio je stecište ondašnjih glumačkih ikona, a za Hjuza, mladog, bogatog, visokog, naočitog muškarca žene, naročito glumice kao da su se „lepile“, time samo podgrejavajući njegov ego, ali i libido. Nije mu stoga dugo trebalo da prevari svoju suprugu, a kada je otkrio „čari“ u to vreme čuvenog bordela „Madam Mod“, povratka na staro više nije bilo… Suprugu je naterao da se vrati u Hjuston i ubrzo započinje romansu sa Bili Dav, tada zvezdom nemog filma, koja je navodno bila prva glumica u koju se Hjuz zaljubio.

Razvod sa Elom je bio neizbežan, a poduhvate u filmskom biznisu pratili su u stopu i oni na romantičnom planu. I kako je sebi i zacrtao da će biti sa najlepšim ženama, to se i desilo. Ava Gardner, Ketrin Hepbern, Džoan Kraford, Bet Dejvis, Hedi Lamar, Olivija de Hevilend, Džindžer Rodžers, Dženet Li, samo su neke od holivudskih diva koje je „osvojio“.

A u filmsku avanturu je krenuo uloživši najpre 40.000 dolara u ostvarenje „Swell Hogan“, komediju koju je napisao i u kojoj je glumio Ralf Grejvs. Spekulacije da je i sam režirao taj film, koji je na kraju koštao duplo skuplje, nikada nisu potvrđene. Film nikada nije ugledao svetlost dana, jer je navodno Hjuz bio toliko nezadovoljan da je naredio da se uništi master sa originalnom kopijom…

Međutim, neuspeh filmskog prvenca ambicioznog Hjuza nije obeshrabrila. Producirao je potom dva ostvarenja koja su odlično prošla na blagajnama „Everybody’s Acting“ i „Dva arapska viteza“, koja su reditelju Luisu Majlstounu čak donela i nagradu Američke akademije za najbolju režiju komedije. Tek slede uspesi, jer je Hjuz stao, kao producent i reditelj iza filma „Anđeli pakla“ 1930 (uloživši čak četiri miliona dolara), a dve godine kasnije producirao je još jedan hit „Lice s ožiljkom“.

Dodelivši joj ulogu u „Anđelima pakla“ Hjuz je praktično lansirao filmsku karijeru Džin Harlou, prve takozvane „platinaste plavuše“, ili „seks bombe Holivuda“…

Paralelno sa unosnim producentskim biznisom, tridesetih godina počeo je da ostvaruje svoj dečački san – napravio je svoju avio kompaniju „Hughes Aircraft“. I sam je dizajnirao i stvarao prototipove novih letilica, a sam bi ih i testirao zbog čega je, ne jednom, ugrozio sopstveni život. Neustrašiv, kakav je bio, uspeo je i da postavi nekoliko rekorda u brzini letenja, primera radi kada je 1938. uspeo da okonča put oko sveta za tri dana, 19 sati i 17 minuta, što je za 48 sati bilo bolje od prethodnog dostignuća. Ali njegovim najvećim dometom u svetu vazduhoplovstva smatra se letilica H-4 Herkules, poznatija kao „Guska od smreke“, izraz koga se Hjuz gnušao. Letilica je u to doba imala najveći raspon krila ikada napravljen, a svečano je predstavljena novinarima krajem 1947. godine. Iako je samo jednom leteo svojim Herkulesom, na taj izum, koji se danas čuva u Evergrin muzeju avijacije u Oregonu, bio je najponosniji.

Hjuz kraj jedne od svojih letilica

Veliki novac uložio je 1948. i u filmski studio RKO, koji je bio na izdisaju. Kao vlasnik dela studija napravio je potpunu reogranizaciju, otpustivši brojne zaposlene. Takođe, veoma je vodio računa i o tome kakva su politička ubeđenja radnika, ali i zvezda studija u eri kada se u Americi odigravao ozloglašeni „Makartijev lov na veštice“. I sam je bio žestoki antikomunista i nije dozvoljavao da bilo ko u studiju, naročito glumice, budu dovedene u spregu sa „subverzivnim, levičarskim aktivnostima“.

Svoj status kralja Holivuda i nemog filma učvrstio je 1954. godine kada je uspeo da potpuno preuzme i postane jedini vlasnik studija RKO. I četvrt veka bio je na čelu ovog filmskog studija, no kada mu je bilo preko glave tog posla uspeo je da ga proda za neverovatnu svotu novca – čak 25 miliona dolara.

I sve do svoje smrti 1976. godine imao je razvijenu široku „lepezu“ poslova, od vojne i avio tehnologije, preko udela u proizvodnji elektronike, gradnji bolnica i medicinskim istraživanjima, do biznisa sa nekretninama. Kao neka vrsta tajkuna imao je raznorodne kontake i odnose i sa političarima i vlašću, a spekulisalo se svojevremeno da je Hjuz bio posredno uključen u aferu „Votergejt“ i da je bratu tadašnjeg predsednika SAD Ričarda Niksona Donaldu pozajmio više od 200.000 dolara…

Svoju reputaciju ženskaroša „ostavio je u prošlosti“ 1957, kada se oženio glumicom Džin Piters. Pored svih veza sa holivudskim divama, navodno je Pitersova bila „jedina žena koju je voleo“. Međutim, ta ljubav pretvorila se u neku vrstu opsesije, s obzirom da je, kako je zabeleženo, angažovao specijalne agente koji bi suprugu pratili u stopu kad god on nije bio kraj nje. I kada je snimala „Nijagaru“ 1953. sa Merilin Monro, držali su je na oku Hjuzovi ljudi od poverenja…

Psihički sve lošije, ostavši i bez supruge, koja je podnela zahtev za razvod, tokom šezdesetih povukao se u hotel „Dezert in“ u Las Vegasu gde je zakupio ceo sprat i živeo kao samotnjak, izbegavajući kontakte sa ljudima. Navodno čitava tri meseca nije izašao iz četiri zida, na vazduh, sve vreme gledajući filmove…

Zapravo poslednjih deset godina živeo je u hotelima, od Las Vegasa, preko Vankuvera i Los Anđelesa, do Nasaua… Osim što je njegov opsesivno-kompulsivni poremećaj bio sve izraženiji, imao je i razne fobije. Bio je opsednut čistoćom, higijenom misleći da su prljavština, klice izvor zaraze koji mogu da mu „dođu glave“.

– Nisam paranoični milioner, ja sam, prokleti bili, milijarder – odbrusio je jednom.

Zbog povreda koje je zadobio ranije tokom svojih avijatičarskih i automobilskih poduhvata, patio je od hroničnog bola, što je rezultiralo prevelikim oslanjanjem na pilule…

Pre 45 godina, tačnije 5. aprila 1976. godine svojom letilicom zaputio se ka bolnici u Hjustonu. Preminuo je usred leta, a autopsija je pokazala da je, neuhranjen sa svega tridesetak kilograma u trenutku smrti, preminuo usled otkazivanja bubrega.

Ali, Hjuzovo nasleđe i uticaj toliko je da je decenijama prisutan u pop kulturi. Knjige, dokumentarci, filmovi, televizija, video igre… gotovo da nema žanra koji se na neki način nije uhvatio ukoštac sa fascinantnom ličnošću američkog milionera i njegovim burnim životom. Najdalje je otišao Martin Skorseze koji je 2004. godine snimio film „Avijatičar“. Reditelj se, odabravši Leonarda Dikaprija za rolu Hauarda Hjuza, koncentrisao na rane dane američkog biznismena, kada je postao ne samo avionski, već i filmski magnat, ali i prvim naznakama njegovog „ludila“, u vidu opsesivno-kompulsivnog poremećaja koje će se kasnije pretvoriti u paranoju. Film je imao čak 11 nominacija za Oskara, osvojivši pet, među kojima je i nagrada Američke akademije za najbolju epizodnu rolu.  Dobila ju je Kejt Blančet za tumačenje glumačke ikone Ketrin Hepbern.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar