Mihailo Jovićević direktor i glavni i odgovorni urednik portala Nova.rs Foto:Vesna Lalić/Nova.rs

Da se ne lažemo, prethodnih nedelju dana otprilike glavna tema u Srbiji je odbegli crni panter koji luta Vojvodinom, plašeći seljane oko Apatina. Uzaludan je trud armije političara, analitičara i novinara (pa i naš, svakako) da pažnju građana skrenu na ozbiljne političke (ubrzanje rešavanja kosovskog pitanja) ili ekonomske (nova stopa inflacije i predstojeća energetska kriza) teme - beštija je prejak viral.

S tim u vezi, već sad možemo da segmentiramo nekoliko preovlađujućih stavova čitalaca spram ove teme. Evo popisa ukratko:

1. Pantera treba eliminisati/panteru ne sme da fali dlaka s repa. Ovo je škola mišljenja koja se koncentriše isključivo na najkonkretnije stanje pantera – da li je živ ili mrtav. Dosta praktičan pristup i životu i razmišljanju, dominantan je kod većine čitalaca, i izaziva snažne reakcije nezavisno od toga jeste li za smrt ili život. Ako ste izabrali smrt pantera – gde će vam duša, to je predivno stvorenje; ako izaberete život i lutanje pantera – vi ste krivi ako usmrti nekog građanina Apatina i okoline. Tako vam je to na internetu.

2. Panter je stigao iz Hrvatske i stoga predstavlja pretnju i provokaciju za Srbiju. Ova škola mišljenja dolazi direktno iz dubina uma oblikovanog „Telekomovom“ biznis politikom i shvatanjem medija. Nije, međutim, zanemarljiv broj onih koji tako misle, i bila bi velika šteta potceniti ih. Uzalud bi, međutim, bilo i pokušati da se razuvere.

3. Panter je podvala i spin Aleksandra Vučića. Isto kao i ovo iznad, i ovakva škola mišljenja proizvod je nasilja nad umom građanina, sluđenog najnovijom najavom atentata na predsednika i ratom na Kosovu koji upravo počinje, evo samo što nije. Logika ide ovako: ako može da izmisli da inflacije nema, a struje ima više nego u Evropi – šta mu je problem da rodi crnog pantera? Onda se tu dodaju i razlozi za proizvodnju panterizma u ovom trenutku, te ispitivanje javnog mnjenja, te odvlačenje pažnje sa krucijalnih životnih pitanja (ovo poslednje još i radi), te pokazna vežba iz izigravanja božanstva u kojoj se, u poslednjem činu, predsednik oglasi sa presudnim vestima o panteru, i slično.

4. Crni panter smo mi. Odnosno, životnja je personifikacija onoga što smo odlučili – svesno ili nesvesno – da u nju učitamo. Ova škola razmišljanja maltene se ne bavi time da li je panter bolji živ ili mrtav, odakle je došao i koje su mu namere. Zapravo, svako bavljenje realnom pojavom zveri obojeno je već unapred sopstvenom projekcijom pantera. Tako, panter može biti izraz kolektivne traume života u Srbiji u ovom trenutku – strepnje i anksioznosti pred onim što bi moglo da nas zadesi sutra; može biti izraz hrabrosti, bunta i nesputane slobode, nju ejdž Marko Kraljević; može biti otelovljenje straha od nepoznatog, stranog, neki naš domaći Alien; itd.

Meni se, inače, najviše sviđa ova četvrta verzija pantera, i to, verovatno, najviše govori o meni.

BONUS VIDEO: Mihailo Jovićević Civilizacija korača unazad

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar