Foto: Miloš Nikodijević

Gruja je gledajući američke filmove obećao sebi da će jednom imati pravu američku drumsku krstaricu. Mnogo godina kasnije, ta želja mu se ostvarila, a mi smo u njegovom rodnom kraju, pored zvezdarske opservatorije pričali o njegovoj velikoj želji i američkom snu, Buick Roadmasteru iz 1952. godine.

Dugačak gotovo pet i po metara, i tek nešto uži od krivudavih ulica Zvezdare, Buick Roadmaster je smišljen da gospodari širokim američkim putevima. U kraju iz kog se vlasnik Gruja upustio u životnu avanturu u potrazi za svojim snovima, Roadmaster je delovao još impozantnije.

Ipak, tokom dugog boravka u SAD Grujina želja za pravom američkom limuzinom je tinjala i ostvarila se.
„Kupio sam ga 2005. i hteo sam da ga restauriram da bude gotov za ćerkinu svadbu ovde. Ipak nisam uspeo, ali se sestrić potom ženio, pa sam mu napravio iznenađenje.“

Foto: Miloš Nikodijević

Kada je reč o restauraciji ovog nesvakidašnjeg automobila, vlasnik kaže da ga je skroz razmontirao, da je ostala samo šasija i ono što je moralo. „Peskirao sam ga, specijalno zaštitio od korozije. Sve sam to uradio kod kuće, a farbanje kod majstora“, i navodi da je na prvu prepreku naišao kod hroma. Naime, hrom ga je zadržao tri godine jer su delovi ostali kod grupe majstora iz Meksika, a ceo spor se završio na sudu.

„Platio sam šerifa, ali sam sve dobio nazad. On ima preko 220 delova hroma, to sam brojao kada sam ih skidao sa njega. Posle je došao tapacirung, i to sam sklapao sam.“ U višegodišnjem procesu restauracije, Gruji je cilj bio da zadrži auto u što originalnijem stanju.

Foto: Miloš Nikodijević

Nakon svega odlučio da ga proveze i putevima Evrope. Kada je svoj plan predočio kolegama iz kluba u Kaliforniji, dočekali su ga zaprepašćenje i neverica, ali od svog plana nije odustao:

„Rekli su mi da sam lud, da će mi ga Italijani odneti i tako dalje. Ali, doterao sam ga brodom od Los Anđelesa do Đenove i tu sam ga vozio.“

Pre par godina, Gruja je zajedno sa suprugom njime išao do Ohrida, Bitolja, pa sve do Grčke i nazad, a zatim na hrvatsko primorje:

„Da lupim u drvo, nije me iznenadio nigde, samo je za parking bilo teško. U vožnji je super, a gde god da se pojavim u centru sam pažnje, tako da je bilo dosta interesantnih situacija. Leži divno na putevima, jer tada ni u Americi oni nisu bili pravi i savršeni. Jeste da troši, jer je osmak, ali zadovoljstvo sam ispunio“.

Sve fotografije perfektnog Buicka pogledajte ovde, gde je i ostatak priče.

Izvor: Autoslavia

Bonus video: Prvi pogled na najzanimljiviji automobilski skup u Srbiji – Cars and Coffee

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram