Foto: BRITTA PEDERSEN / AFP / Profimedia

Pevačica Pink danas slavi svoj 49. rođendan.

Pink je rođena kao Ališa Bet Mur 8. septembra 1979. godine u Dojlstaunu, u Pensilvaniji.

Debitantski album „Can’t Take Me Home“ objavila je 2000. godine, a sa njega se izdvojio singl „There You Go.“ Sledeći album, „Missundaztood“ iz 2001. godine, koji je bio više u pop-rok stilu, doneo joj je svetsku slavu i dao pečat njenoj muzici. Sledeći album „Try This“ joj je već doneo i Gremi nagradu. Četvrti album „I’m Not Dead“ objavljuje 2006, a peti „Funhouse“ 2008. godine. Sa petog albuma, izdvaja se pesma „So What“ koja postaje planetarni hit i njen prvi singl koji se našao na vrhu Bilbordove liste.

PROČITAJTE JOŠ

Nakon pauze tokom koje je dobila ćerku Vilou, Pink je objavila šesti studijski album „The Truth About Love“, u septembru 2012. Ovaj album se našao na prvom mestu Bilbordove liste albuma. U 2013. je postao najprodavaniji album ženskog izvođača.

Krajem 2009, Bilbord joj je dodelio priznanje najveće pop-zvezde prethodne dekade, a u 2012. godini, VH1 ju je uvrstio na svoju listu „100 žena sa najvećim doprinosom muzici“. U junu 2010, Forbes ju je svrstao na 27. mesto najuticajnih ličnosti na svetu. Do sada, Pink je osvojila tri Gremi nagrade, šest MTV nagrada i dve Brit nagrade. Njenih 19 singlova se do sada našlo u Top 20 na prestižnoj Bilbord listi Hot 100. Pevačica je prodala preko 40 miliona albuma i 70 miliona singlova širom sveta, a njeno bogatstvo se procenjuje na oko 70 miliona američkih dolara, što je svrstava među komercijalno najuspešnije izvođače njene generacije.

Kako je nastao njen nadimak Pink?

Pink je rođena pod imenom Ališa Mur u Dojlstaunu u Pensilvaniji, kao ćerka medicinske sestre Džudit i vijetnamskog ratnog veterana Džima. Njen otac je katolik, a majka Jevrejka. Dok je bila mala, otac je svirao gitaru i pevao joj, što ju je inspirisalo da se opredeli za muzičku karijeru. Pink je osam godina trenirala gimnastiku i, kako kaže, san joj je bio da se pojavi na Olimpijskim igrama. U srednjoj školi pridružila se rok bendu, a njeni najveći uzori su Dženis Džoplin, Stiven Tajler, Bob Dilan, Madona i drugi.

Veoma rano, otkrila je da boluje od astme, što je doprinelo tome da njene prve pesme budu mračne. Sa 14 godina počela je da peva po klubovima u Filadelfiji, a sa 16 se pridružila tročlanom bendu „Choice“. Nakon raspada benda 1998. godine, odlučila je da nastavi solo karijeru pod umetničkim imenom Pink.

Ideju o imenu dobila je iz filma „Ulični psi“, gde se javlja istoimeni lik. Međutim, do ove ideje došla je na pomalo bizaran način.

„Moj najbolji prijatelj ranije nije video vaginu bele devojke, pa me pitao može li je videti, pa sam mu je pokazala, a on je rekao: ‘Ružičasta je!’ Onda su prijatelji počeli da me zovu Mr. Pink“, kazala je ona, a Mr. Pink je lik kog u filmu „Ulični psi“ tumači Stiv Busemi.

Buran raskid, pa pomirenje sa Kerijem Hartom

Tokom 2006. godine, pevačica se udala za moto-kros vozača Kerija Harta. Već dve godine kasnije, početkom 2008, njih dvoje su se rastali, o čemu govori i jedan od njenih najvećih hitova, pesma „So What.“ Nakon niza medijskih skandala, u martu 2009. godine, Keri je potvrdio da se njih dvoje ponovo zabavljaju, a već u novembru i da očekuju bebu. Tokom 2011. godine, dobili su ćerku Violu, koja je inspirisala njen predstojeći album „The Truth About Love“.

Njih dvoje kasnije su dobili i sina Džejmsona.

Pink je inače vegetarijanac, a takođe i jedan od izrazitih boraca za zaštitu životinja. Javno je izrazila svoje negodovanje što veliki broj poznatih ljudi koristi životinjsko krzno kao odeću. Između ostalih, kritikovala je princa Vilijama, kraljicu Elizabetu i svoju koleginicu Bijonse. Pink je takođe žestoko kritikovala repera Kanjea Vesta zbog toga što je prekinuo govor Tejlor Svift na dodeli MTV nagrada, a Pink je, takođe, i borac za ljudska prava i prava LGBT populacije.

Svojim radom je inspirisala veliki broj muzičara, među kojima su i Keli Klarkson, Tejlor Svift, Kejti Peri, Kristina Agilera i Adel.

Kritika koleginica

Vodeći singl sa albuma „I’m Not Dead“ iz 2007. godine, pod imenom „Stupid Girls“ bio je njen najveći hit u SAD još od 2002. godine. U spotu za tu pesmu, Pink kritikuje uticaj koji neke poznate ličnosti imaju na mlade širom sveta. U jednom od intervjua za američke medije, istakla je da je pre svega mislila na Lindzi Loan, Džesiku Simpson, Meri-Kejt Olsen i Paris Hilton.

Spot je osvojio i MTV nagradu za najbolji pop video i nominaciju za Gremi za najbolje pop izvođenje. Singlovi „Who Knew“ i „U + Ur Hand“ sa istog albuma, takođe su zauzeli visoke pozicije na svetskim top-listama. Sa albuma su se kao singlovi još izdvojili i „Nobody Knows“, koji nije izdat u Americi, „Dear Mr. President“, upućen američkom predsedniku Džordžu V. Bušu, „Leave Me Alone (I’m Lonely)“ i „Cuz I Can.“

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar