0
Surovo ali istinito. Srbija je platila najskuplju cijenu, ubijen je njen premijer, da bi tek onda krenula Sablja koja je pokosila najzloglasniji klan tadašnje Evrope, onaj zemunski. Pretekli su međutim njegovi jataci, od Pinka i Mitrovića, preko Bebe i Marića, do Cece i Šešelja. I zato je Srbija danas tu gdje jeste.
Mira Karanović, već sam je citirao, slikovito je opisala taj strašni zločin:
-Zrno koje je raznelo njegovo srce, doletelo je iz ratova devedesetih… Petog oktobra zastalo među nama, u Beogradu, zumiralo Zorana Đinđića i od tada ga pratilo do kraja. Kada je ubijen, 12. marta 2003, već smo bili izašli iz istorijskog zanosa, sposobni za normalnu ljudsku reakciju… Ridali smo nad sobom, kao da nam je tek njegova smrt pokazala da su naši životi uništeni…
Sličnu priču, da ne kažem i reprizu tog tragičnog vremena, gledamo u Crnoj Gori od 30. avgusta 2020. Milošević je pao nakon jedne, Đukanović nakon tri decenije. Razlika u dužini trajanja dva režima govori i o razlici u malignosti aparata koji treba demontirati, piše Željko Ivanović u svojoj kolumni za Vijesti.
Vlast se valja po ulici kao u Srbiji poslije 5. oktobra, jer su pipci mafije kod jataka u sudstvu, tužilaštvu, medijima, NVO sektoru, političkim partijama. I onda, logično, sve se češće čuje – DPS je bio bolji. Vratite nam mafiju, u prevodu. Marun, Veskobar i ostala intelektualna elita, Ubovića i Bemax proglašavaju posljednjom linijom odbrane države, Neno Kaluđerović za života ulazi u legendu, njegov portret vas dočekuje na ulazu u prijestonicu, Njeguši su u sjenci Kavača i Škaljara, vladika Rade je nepomenik spram Tigra, Lomija i Lijama. A neko zrno ili metak je sasvim slučajno pronađeno kod Monstruma. Odnosno u podrumu kontroverznog solitera. Prijavio se odmah i dobrovoljac, MM, za vlasnika opasne materije. Nedužan, naravno.
Kao što je bio i neki Bagzi, član zemunskog klana, branjen od strane partija, i opozicije i dijela vlasti, i sažaljevan od medija i NVO prvaka kao nedužni trgovački putnik koga Đinđićeva propaganda satanizuje i lažno krivi za pripremu atentata. Nije li isto kod nas, gdje brojna glasila kavačkog klana i perjanice od njihovih urednika i analitičara, plus portparoli i advokati, vrište do neba nad ugroženim životom Tigra, uglednog filantropa i biznismena, čiji je jedini grijeh što ima zaboravnog tjelohranitelja. Koji je čitav arsenal opreme za razbijanje demonstracija sakrio u podrum, iza leđa svom gazdi.
Opet dakle dobrovoljac, kao onaj što se prijavio da je prijetio Oliveri Lakić pa se ispostavilo da nije, ili druga dvojica što su čak osuđeni zbog napada na moju malenkost iako je i sudija Šćepanović (eto još jedan pipak) znao da nijesu. Sjećate se možda i nekog hrabrog dobrovoljca iz Nikšića koji je za potrebe oslobađanja greškom uhapšenog lica sa potjernice Zvezdana Terzića priznao da je on u stvari Zvezdan. I tako redom, čitava plejada časnih dobrovoljaca kao ovaj Tigrov MM, sve do najznamenitijeg – Damira Mandića, koji je zaključio da mu se više isplati 19 godina robije nego da ponovi istinu o Duškovom ubistvu, saopštenu prve noći nakon hapšenja, koju su tužioci DPS-a i Mila Đukanovića, gle čuda, izgubili u prevodu. Veljović je konačno iza rešetaka – idealna prilika da ispriča po čijem nalogu i za čiji interes je njegova pretorijanska garda od policije obezbjeđivala pomenute dobrovoljce i saradnike.
Ko se još sjeća nekog Četvrtog beogradskog suda koga su zvali “Sigurna kuća Zemunaca”, obučenog da razne ubice i plaćenike po automatizmu oslobađa kao uglednike, lažno optužene filantrope ili trgovačke putnike.
Tragične paralele sa Srbijom s početka milenijuma su više nego očigledne. Ne tako davno, propaganda DPS-a i “Kavčana” je oslobađanje Kašćelana, vođe baš tog klana, slavila naslovom “Krah Abazovićeve akcije decenije”, dok je Milov portal Aktuelno slavodobitno poručivao: “Kašćelan na slobodi – šta bi ovo Jabaze”… Zato danas portparol političkog krila mafije, balavi Nikolić, ladno poentirao kako je Dritan jebeni “Škaljarac” koji se okomio na našu braću “Kavčane”! Da bi sve zaokružio Identitet od Pobjede – država, umjesto da štiti život Ubovića ona ga kriminalizuje! Bješe li ono Bagzi stvarno trgovački putnik?!
Prije atentata ispred Vlade Srbije, “Zemunci” su u više navrata pripremali likvidaciju Đinđića. U čitavom tom periodu brojni patriotski mediji, političari, javni djelatnici, NVO aktivisti, advokati, spinovali su priču o Đinđiću kao izdajniku, plaćeniku njemačke službe, prijatelju Haškog tribunala, do optužbi da je blizak sa Čumetom i “Surčincima”, i da je, dakle, smrtni neprijatelj naših “Zemunaca”.
Po istoj matrici ovdje već tri godine traje priča o Dritanu četniku, saradniku BIA, rusofilu, šverceru cigareta, korumpiranom političaru koji hoće da nam uvali najgori antimafija zakon, i dželatu medija u čiji vakat je Crna Gora kod Reportera bez granica sa 106 mjesta, koje je DPS držao deceniju i po, sramno pala na 39 poziciju u svijetu! Ne treba se onda čuditi Nikoli Markoviću, bratu laureata Dralja, kad kaže da je Gradska televizija zlato koje treba čuvati. Kritička savjest društva, Marun i Veskobar, Tamara i Milomir. Fali samo Beba. Pa da opet gledamo neke ukrštene riječi.
Srpsko tužilaštvo i sudstvo je, nakon pada Miloševića, čast izuzecima, bilo na platnom spisku zemunskog klana. Zajedno sa armijom advokata, urednika i novinara. To je pokazala Sablja. Ovdje se to vidi i prepoznaje i bez nje. Udruženim radom od 2000. do 2003. mafijaške institucije, dobro plaćeni advokati i “zemunski” mediji satanizovali su Đinđića kao autokratu koji lažno optužuje nedužne ljude i ugrožava nezavisnost pravosuđa. Zar iste slike ne gledamo i ovdje?! Martinović, Piperović, gumar Radulović i ostala advokatska elita poručuju kako “Dritan i pored Dritana može da priča šta hoće” ali Bašović i slični neće popustiti! O Suzani Mugoši da i ne govorimo, a neka se pripreme burići, sanje i đurđine da preuzmu tužilaštvo. Ako već nijesu. Sad izgleda imaju većinu u Tužilačkom savjetu!
Dok šaptačke brigade hobotnice šire glas kako je DPS bio bolji, glavu počinju da dižu i njihove perjanice, poput kontroverznog ministra i savjetnika Perice Tompus Ivanovića (pušio o trošku države, sjećate ga se), koji se smije građanima u lice pozivajući ih da zajedno brane hotel Podgoricu! I susjednog Monstruma. Nedužnog Ubovića i zaboravnog dobrovoljca MM. Iako nam je Novović još prije skoro godinu najavljivao rasplet afere Abu Dabi najdalje za mjesec! Sličan je, kažu bankari, i predmet nestanka 21 miliona eura sa računa Atlas banke u stečaju – prolaze godine a javnost ne zna ima li krivične odgovornosti guvernera Žugića i njegovih saradnika?! Di Keju sudovi i Ministarstvo pravde i dalje drže potjernicu kako ne bi mogao da dođe i svjedoči oko “Koverte” i kastodi računa Đukanovića. A dok se ne otvore slučajevi ilegalnog finansiranja DPS i “Prvog miliona”, Sablja će ostati u koricama. A glava Abazovića na tacni. Zato je on, od 30. avgusta 2020, glavni target mafije i njene mreže. Jer bez njega, bez obzira na sve Dritkove gluposti, proklizavanja i izigravanja Robina Huda, bez njega bi dakle Katnić još bio SDT, Lazović naš Eliot Nes, a Bemax i Ubović strateški partner nove većine. Bilo bi kao u Srbiji nakon 5. oktobra! Zato Identitet od Pobjede i ne krije da država, to jest nova vlada, treba da zaštiti Ubovića a ne Abazovića?!
Ćute na sve i političke partije. Kao i u Srbiji početkom ovog milenijuma. Jedino DPS potvrđuje da je političko krilo mafije, diže galamu i brani Tigra, Lomija, Komitu i Lijama. Uz asistenciju nekog Milović Andreja, budućeg ministra pravde. Eto nove skupštinske većine. Ostatak sastavlja Vladu, ali na fonu Pobjede i “Kavčana” – ako ne može DPS u nju, onda moraju Nimanbegu, Vuksanović i Ibrahimović. U čemu je razlika!? Zar i oni decenijama ne dijele isti svjetonazor – da je Bemax posljednja linija odbrane države?! Ubović je lider a ne Abazović, zato mu je i ugrožen život. A Dritan se samo folira i spinuje. Harizmatični Adrijan, na ponos svih Hrvata i premijera Plenkovića, ništa i ne krije – cilj 44. Vlade je, kaže on, da se obračuna sa prethodne dvije! I sve, dakle, vrati na fabrička DPS i Bemax podešavanja! Bravo za Vuksanovića, bar je iskren.
Pročitajte još:
U svakom slučaju, ako se formira 44. Vlada njen najvažniji test biće preskakanje ili makar dostizanje ljestvice koju je u borbi za dekriminalizaciju Crne Gore postavio Abazović. Koliko god to bilo smiješno malom Andreju. Svako odstupanje ili minimalno zastajkivanje na tom planu bio bi jasan signal da je kavački klan opet preuzeo vlast. A Milović Vladu, Golubović ANB i Drecun Prvu banku. Naravno, mnogo toga će zavisiti i od SDT-a Novovića. Godine i svakojaki preleti kojih sam se nagledao minulih decenija, naučili su me da budem oprezan. Sjećam se kako smo slavili Katnića kada je započeo mandat hapšenjem Marovića, naivno misleći da je Sablja i ovdje krenula. Da bi se ispostavilo da je to samo zloupotreba Tužilaštva u ratu dva najveća klana. I pored tako gorkog iskustva i velike prevare, želim i dalje da vjerujem da je Novović naš istinski Eliot Nes, a ne njihov Murinjo. Hapšenje Veljovića je važna stepenica na tom putu, ali Sablja će ostati u koricama ili do pola isukana, sve dok kavački klan, suštinski, bude vladao Crnom Gorom.
A sve je moglo biti drugačije. I mogli smo svi da budemo normalni ljudi. Da Milo i Momir nijesu izvršili puč 90-ih, kada je sve ovo što danas živimo u stvari utemeljeno. Zato i nakon tri po decenije strepimo da se neke od najtragičnijih epizoda iz vremena zla ne ponove.