Oglas

Slavlje Arsenala
Marcin Nowak/LNP / Shutterstock Editorial / Profimedia

VIDEO Igrači Arsenala slavili titulu sa navijačima do pet ujutru, nestvarne scene u Londonu

20. maj. 2026. 11:44

Severni London nije spavao. Posle pune 22 godine čekanja, fudbaleri Arsenala su konačno seli na tron Premijer lige, a proslava titule bila je jednako intenzivna kao i sama trka za pehar.

Oglas

Slavlje koje je počelo u pabu, nastavilo se u trening centru, a završilo na ulicama ispred „Emirejtsa“ u pet sati ujutru, postalo je slika istorijskog povratka „Tobdžija“.

Zvezde tima, poput Deklana Rajsa, Bukaja Sake i Jurijena Timbera, viđene su u zoru ispred stadiona u društvu Eberečija Ezea, dok su najvernije pristalice još uvek pesmom proslavljale uspeh koji su generacije čekale još od ere „Nepobedivih“.

Odluka o šampionu pala je u utorak uveče, ali ne u Londonu, već na južnoj obali Engleske. Remi Mančester sitija protiv žilavog Bornmuta značio je da ekipa Pepa Gvardiole više nema ni teoretske šanse da ugrozi Arsenal. Taj trenutak ozvaničio je kraj agonije i početak neopisive euforije u severnom Londonu.

Posebno emotivno bilo je u klupskom trening centru, gde se okupio ceo igrački kadar. U čast čoveka koji je arhitekta ovog uspeha, Mikela Artete, dvoranom se orilo tradicionalno špansko: „Campeones, Campeones, Ole Ole Ole!“. Kapiten Deklan Rajs, koji je pre samo mesec dana smirivao strasti nakon teškog poraza od Sitija rečima da „ništa nije gotovo“, sada je na društvenim mrežama kratko i jasno poručio: „Gotovo je“.

Artetina sedma sezona na klupi pokazala se kao prelomna. U svetu gde se treneri menjaju nakon par loših rezultata, Arsenal je izabrao put kontinuiteta, što je apostrofirao i bivši golman Pol Robinson u izjavi za Bi-Bi-Si:

Slavlje Arsenala
Marcin Nowak / Zuma Press / Profimedia

„Najveći poklon koji možete da date dobrom treneru jeste vreme. Možete mu dati i stotine miliona funti, ali mora da napravi tim, svlačionicu i pobednički mentalitet. Kada dobrom treneru date vreme – evo dokaza.”

Ova titula nije samo trofej u vitrini; ona je dokaz da se proces izgradnje tima, uprkos bolnim padovima u prethodne dve sezone, isplatio. Arsenal je pod Artetom evoluirao od ekipe koja „igra lep fudbal“ do mašine koja zna kako da izdrži pritisak i osvoji bodove tamo gde se prvenstva lome.

Navijači su decenijama trpeli šale na račun „tobdžijskog“ mentaliteta, ali ovo jutro ispred stadiona, uz prve zrake sunca i pesmu sa igračima, označilo je kraj te ere. Arsenal je ponovo sila broj jedan u Engleskoj.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare