0
Cveja je naprosto bio dobri duh pozorišta, stup, temelj, sadržaj. U isto vrijeme znalac, i ljubitelj, kaže za Nova.rs zagrebački reditelj Bobo Jelčić.
– Mi bismo u Mostaru rekli, gradska raja. Točno to. Bio je urban tip, kozer, zajebant – ovim rečima započinje svoje sećanje za Nova.rs na glumca Branka Cvejića, koji će sutra biti sahranjen na Novom groblju, nagrađivani zagrebački pozorišni i filmski reditelj Bobo Jelčić.
Cenjeni hrvatski reditelj, rođen u Mostaru, koji je postavljao izvrsno ocenjene komade u pozorištima, kakva su Gavella, ZKM, HNK Zagreb, ali i u Hanoveru, Cirihu, Gracu i čiji su filmovi prikazivani u Berlinu i osvajali silne nagrade u Puli, prvu šansu da radi u Beogradu dobio je zahvaljujući Cvejiću.
Još 2003. godine Branko Cvejić, tada upravnik Jugoslovenskog dramskog pozorišta, zvao je Jelčića da radi u ovom teatru. Hrvatski reditelj je pristao, no silni poslovi, što u teatru, što na filmu, nikako da mu „dozvole“ da ispuni obećanje. Osvrćući se na prijateljevanje s glumcem, koji je preminuo 26. jula, hrvatski reditelj i profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu opisuje ga ovim rečima:
– Maniri, malo rezolutan naglasak, gard frajerski, pogled preko naočala. Šeretski bi izkometirao neku kriznu situaciju oko koje se svi zabrinu. Onako izdaleka da mu se ne zamjeri, a da pri tom ne izgubi oštrinu, i da se stvar opusti, brate dragi, ne mora uvijek sve biti ozbiljno. Taj humor, nenapadan i kontroliran, reklo bi se s mjerom, prelijevao bi i na scenu, na riješenja koja je nudio. Na glumački habitus kojeg zapravo nije gubio ni izvan scene, izvan zadatka. Bez obzira na žanr, i situaciju, on je stil i atmosferu, pa ako hoćete i riješenje, već nosio sa sobom. U džepu. Da malo pretjeram: nije on to igrao, ne, on je to već bio, čak i prije nego je pročitao šta igra. Bio to Marin Držić ili Fassbinder. Sasvim svejedno. On je u svemu bio doma – smatra reditelj.
I ostvario se Cvejićev i Jelčićev san da reditelj radi u Beogradu tek 2018. godine kada pokojni glumac uveliko više nije bio upravnik JDP-a. Ali, Jelčić je, kao dug Cvejiću, postavio predstavu „Zašto je poludeo Gospodin R?“ koja je na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu dobila nagradu „Ardalion“ za najbolju predstavu, Bobo Jelčić za režiju i Boris Isaković za najbolju ulogu.
– Zapeo tako bio da u komadu „Kako je poludeo gospodin R“, kojeg smo radili u JDP-u, iskomentira fontane na Slaviji, iako toga u tekstu nema, ni blizu, pa ja nisam dopustio. Ali on se nije se smirio dok to nije jednom i napravio, nakon nekoliko izvedbi. Odmah me zvao u Zagreb da mi to izdeklamira preko telefona: „Umetnik , alo, trebo` si videti kako su se smejali“ – priseća se naš sagovornik.
Ocenjuje da je „Cveja, naprosto, bio dobri duh pozorišta, stup, temelj, sadržaj“, dodajući:
– I u isto vrijeme znalac, i ljubitelj!
I sećaće se Branka Cvejića Bobo Jelčić, kako kaže na kraju, „uvek s osmehom, kao prilepljenim na lice“:
– Malo poguren na desnu stranu, ruka u zraku jer nešto ti ima za reći, i oči pune znatiželje, a lice vedro i blago. Cveja je imao sve ono što su dobri, veliki beogradski glumci oduvijek imali – beskrajan šarm. Dragi moj, hvala ti što smo radili skupa, što si pristao na to, ili bolje: što si mi to dopustio, i usput me naučio mnogo čemu. Hvala ti naprosto što si bio tu, i ja pored tebe. Hvala ti na tebi dragi Cvejo!
Bonus video: Cvejićev oproštaj od Mijača
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
