Raspisan je konkurs za drugu po redu književnu nagradu "Voja Čolanović" za najbolju knjigu priča i pripovedaka u 2024. godini, saopštilo je Srpsko književno društvo.
Nagrada „Voja Čolanović„, koja je ustanovljena prošle godine, dodeljuje se za prvo izdanje knjige priča ili pripovedaka objavljeno na srpskom jeziku u prethodnoj kalendarskoj godini. Sabrane i izabrane zbirke priča ili pripovedaka takođe konkurišu za nagradu, napominju osnivači priznanja – Srpsko književno društvo.
Pozivaju sve izdavače i autore da četiri primerka knjige, objavljene 2024. godine, do 1. jula pošalju na adresu: Srpsko književno društvo, Francuska 7, 11158 Beograd.
Cilj nagrade, o kojoj će odlučivati žiri kojeg čine Vasa Pavković (predsednik), Jelena Lengold i Srđan V. Tešin, jeste da doprinese afirmaciji i većoj vidljivosti zapostavljenog žanra u nas – priče i pripovetke.
Prva laureatkinja ovog priznanja prošle godine bila je Marijana Čanak za zbirku „Put od crvene cigle“.
Pisac, novinar i prvi urednik Naučnog programa Televizije Beograd, po kom nagrada nosi ime – Voja Čolanović rođen je 15. septembra 1922. u Bosanskom Brodu, a preminuo 14. oktobra 2014. u Beogradu. Studirao je jezike, prava i istoriju umetnosti. Radoznalost duha i velika radna energija čitavog, burnog i zanimljivog života, terale su ga da se iskazuje kroz različite profesije i sfere interesovanja. U Tanjugu i Jugopresu radio je kao urednik za nauku, kulturu i umetnost, uređivao svetsku književnost u izdavačkoj kući Rad, bio osnivač i prvi urednik Naučnog programa Televizije Beograd. Radio je i kao dramaturg u Beogradskom dramskom pozorištu. Za scenario TV filma „Umesto kristalne kugle“ Čolanović je nagrađen bronzanom Pri Futura na istoimenom bijenalu futurološkog TV filma u Zapadnom Berlinu, a za „Vinču, metropolu iskoni“ srebrnom plaketom „Nikola Tesla” na 16. Međunarodnom festivalu naučno-tehničkog filma u Beogradu. Bio je član uredništva u „Savremeniku“ i „Književnosti“, vodio beogradsku redakciju jugoslovenskog časopisa „Enciklopaedia Moderna“, a od 1966. do 1968. bio je sekretar, a od 1980. do 1982. i predsednik Srpskog PEN centra.

Bavio se i esejistikom, a s engleskog je preveo niz knjiga. Bio je poliglota, i govorio engleski, francuski, nemački, ruski, italijanski, latinski, japanski i poljski jezik.
Čolanović je objavio osam romana, od kojih je za „Zebnju na rasklapanje“ dobio NIN-ovu nagradu, za „Drugu polovinu neba“ međunarodnu „Benito Huarez“, dok je za „Odu manjem zlu“ ovenčan priznanjima „Stevan Sremac“ i „Bora Stanković“. Za zbirku pripovedaka „Osmeh iz crne kutije“ dobio je Andrićevu nagradu.

Posthumno je objavljena knjiga dnevničkih zapisa Voje Čolanovića „Šapat ispod obešenih: iz mojih dnevnika za nemačke okupacije“, i „O opstanku i bivstvu: (dnevnički zapisi 1942–1945)“.
Bonus video: Matijas Enar