Trijenale igra ključnu ulogu za domaću scenu marginalne umetnosti, kaže za Nova.rs Radmila Stamenković, kustoskinja izložbe "Ekscentrici" u Muzeju naivne i marginalne umetnosti.
Piše: Nikola Marković
Jedan od najvažnijih događaja u organizaciji Muzeja naivne i marginalne umetnosti, koji domaćoj publici kontinuirano predstavlja umetničku produkciju nastalu izvan dominantnih centara umetničkog sveta, jeste Trijenale koje se ove godine održava četvrti put, i to pod nazivom „Ekscentrici“. Izložba će prvo biti otvorena večeras u 18 časova u Galeriji MNMU u Jagodini, a potom će u oktobru biti otvorena i u Beogradu u Salonu Oto-Bihalji Merin, još jednom značajnom prostoru kojim upravlja ovaj muzej. Povodom predstojećeg Trijenala razgovarali smo sa kustoskinjom izložbe Radmilom Stamenković.

Ove godine bio je veliki odziv umetnika na otvoreni poziv za učešće na četvrtom Trijenalu. Šta nam ti brojevi govore o recepciji i statusu marginalne umetnosti u Srbiji, odnosno o doživljaju Trijenala u širim okvirima, van naše zemlje?
– Veliki odziv na ovogodišnji konkurs jasno pokazuje da Trijenale postaje relevantna međunarodna platforma za umetnike koji deluju izvan dominantnih tokova savremene umetnosti. Činjenica da je stiglo 80 prijava – od kojih 49 iz Srbije i 31 iz inostranstva – govori da se marginalna umetnost u Srbiji prepoznaje i afirmiše kao značajan deo šire kulturne scene, dok istovremeno privlači interesovanje umetnika iz raznovrsnih kulturnih konteksta.
Izbor 55 autora iz čak 16 zemalja potvrđuje da Trijenale ne funkcioniše samo kao lokalni ili regionalni događaj, već kao međunarodno relevantan forum. Broj prijava iz inostranstva ukazuje da postoji razvijena mreža interesovanja za ovu vrstu umetničke prakse i da se ona ne doživljava isključivo kao „marginalna“, već kao autentičan umetnički izraz koji zaslužuje pažnju stručne javnosti i publike. Takođe, činjenica da se deo umetnika prvi put prijavljuje, dok se drugi već nalaze u zbirci muzeja, pokazuje dinamiku između kontinuiteta i inovacije: s jedne strane gradi se stabilna osnova reprezentativnih autora, a s druge otvara prostor za nova imena i nove umetničke jezike.
Sve u svemu, ovi brojevi svedoče o rastućoj vidljivosti i legitimizaciji marginalne umetnosti u Srbiji, kao i o tome da Trijenale uživa međunarodni ugled i doprinosi interkulturalnom dijalogu na polju umetničkih praksi koje su dugo bile potisnute na marginu.
Tema ovog trijenala otvara pitanje šta znači biti ekscentričan danas. Koji je vaš odgovor na ovo pitanje?
– Biti ekscentričan danas znači pratiti svoj unutrašnji kompas, čak i kada svi oko tebe idu drugim putem. To je sposobnost da veruješ u svoje ideje, da iskačeš iz okvira i da kroz umetnost pokažeš svet onako kako ga ti vidiš – ne onako kako „treba“. Za mene, ekscentričnost je malo bunt, malo igra, i mnogo iskrenosti prema sebi.

U Muzeju će biti izložen veliki broj radova raznorodnih umetnika. Kako ste osmislili kustoski koncept za galerijski prostor u Jagodini?
– Muzej u Jagodini već je podeljen na više celina, pa smo i Trijenale organizovali slično. Određeni motivi i umetnički pristupi biće okupljeni u jednoj prostoriji ili na jednom spratu, dok će drugi biti na drugom nivou. Tako posetioci mogu lako da prate i dožive raznolikost izložbe kroz prirodno oblikovane prostore muzeja.
Kako vidite uticaj i značaj Trijenala za domaću scenu marginalne umetnosti?
– Trijenale igra ključnu ulogu za domaću scenu marginalne umetnosti, jer kontinuirano prepoznaje i afirmiše umetničke prakse izvan dominantnih tokova. Svako izdanje pruža uvid u raznovrsnost i razvoj ovih izraza, jačajući vidljivost domaćih i međunarodnih umetnika. Time Muzej naivne i marginalne umetnosti potvrđuje svoju ulogu u kulturnoj mapi regiona i sveta, dok marginalna umetnost dobija sve snažniju podršku i prostor za dijalog sa širim umetničkim kontekstom.
Šta biste posebno istakli iz ovogodišnje selekcije?
– Ono što će publika primetiti jeste da neki autori istupaju na jedinstven način, bilo kroz vez, sliku ili skulpturu, i svojim radom uspevaju da izazovu posebnu emociju. Za mene lično, umetničko delo koje budi emociju, koje u posmatraču pokreće osećanja ili razmišljanje, zaslužuje pažnju. U ovoj selekciji, svaki rad koji izazove reakciju – bez obzira na tehniku ili poreklo autora – može se smatrati vrednim posmatranja. To je stvar individualnog afiniteta: ko šta voli i šta ga inspiriše. Ali ono što je sigurno, i domaći i strani autori u ovom trijenalu donose veoma zanimljive i originalne pristupe, pa će publika svakako moći da otkrije radove koji je posebno fasciniraju.
Zanimljiva je i pozicija Galerije MNMU u Jagodini; i ona je u neku ruku „na margini“ ako govorimo iz uobičajene centralizovane pozicije. Kako vi doživljavate jagodinsku publiku?I kako jagodinska publika doživljava „ekscentrike“ čija dela posmatra poslednjih godina?
– Jagodinska publika poslednjih godina pokazuje veliku otvorenost i radoznalost prema delima ekscentričnih i marginalnih umetnika. Reakcije su često emotivne i neposredne, jer se u tim radovima prepoznaje autentičnost i snaga izraza.
S druge strane, Muzej naivne i marginalne umetnosti u Jagodini ima jedinstvenu poziciju – on jeste van centralizovanih umetničkih tokova Beograda i Novog Sada, ali je istovremeno nezaobilazna stanica za sve koji žele da se upoznaju sa art brutom, naivom i marginalnom umetnošću. Naša institucija je jedina te vrste u Srbiji i zato prirodno postaje referentna tačka, kako za domaću, tako i za međunarodnu publiku i istraživače. U tom smislu, možemo reći da je Muzej most između lokalne publike i globalnih umetničkih kretanja, i zato njegova uloga ima posebnu važnost.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare