Predlozi za čitanje: Krvne veze u ratnom Vijetnamu i Jorkširu 2020.

Kim Tui "Em", Clio, 2021.Naoko neveliki roman je enciklopedija jada - katalog sudbina, blic-istorija Vijetnama i interaktivni niz likova i lokacija. Kim Tui, Vijetnamka koja od desete godine živi u Kvebeku, sučeljava patnje (žrtava rata i eksploatacije) i profit (kolonizatora i uzurpatora njihove domovine).Nižu se slike ratnih dejstava, pobijene i napuštene dece, prirode razorene herbicidima koji su "zarazili gene" četiri generacije. Prvo Evropa otima "suze stabla", kaučuk od kog se prave gume aviona, zglobovi raketa, podvezice i kondomi, potom Amerika određuje ratnu sudbinu - što je Amerikancima "rat u Vijetnamu", Vijetnamcima je "Američki rat". Eksploatacija i uzurpacija nastavljaju se ciničnim dobročinstvima kao što je operacija "Bejbilift" 1975, planirana da se deca američkih vojnika rođena u Vijetnamu evakuišu iz Sajgona. Krhku ekonomsku sigurnost (i novo trovanje toksinima) Vijetnamkama pružaju saloni za manikir: "statistike kažu da su u rukama držale polovinu svih šaka sa lakom na noktima".Pojam u naslovu asocira na srodstva, biološka i duhovna. Jarkocrvena nit, koja "veze" stranicama knjige kao znamen tuge i nade, upliće živote plantažera, pilota, najamnika i siročadi koliko se god to može: "Trudila sam se da utkam niti, ali su one pobegle i ostale nepovezane, nestalne i slobodne".Dejzi Džonson, "Sestre", Štrik, 2021."Još nisam u stanju da prepoznam čega se plašim, samo znam da je strah ogroman": roman britanske autorke nije već viđen eksperiment uvođenja gotske proze u savremeni svet koji vrvi od vršnjačkog nasilja, zloupotrebe tehnologije i internalizovane agresije - on je krvava bajka.Depresivna i iznurena od bitke sa brigama, Šila se sa ćerkama doseljava na rub Jorkšira, u oronulu i zapuštenu kuću. Džulaj i September, rođene u razmaku od deset meseci, snagom bliskosti prestravljuju čitaoce i sebi utiru put u propast: sestre su jedna drugoj "crna rupa", "tornado", "pucanj u mraku", "poslednja kuća u ulici". Sestrinska povezanost oduvek se predstavlja i romantično i surovo, ali u romanu Dejzi Džonson motiv biološkog srodstva udaljava se od olako podrazumevane solidarnosti - postaje stalan izvor tajni i nemira, mentalni krah u najavi.Iako "Sestre" nepobitno jesu gotska travestija porodičnog romana, stalno forsiranje halucinacija i devijacija ostavlja prostora da se tekst doživi i kao alegorija o nastanku književnog dela. Šila piše dečje knjige u kojima svojim ćerkama stalno dodeljuje nove kostime i uloge; za sebe kaže da je "domaćica DEPRESIJI" i "kuća dvema divnim KĆERIMA". Kao odrastanje i sazrevanje, i pisanje je neprekinut niz trauma: ni za Džulaj ni za njenu majku kuća nije utočište, već locus horribilis.Bonus video: Svetlana Ceca Bojković o knjizi Žarka Lauševića

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=svetlanacecabojkoviintervjumm-novas-worldwide&stream=hp3500&t=0&player=m3u8v&sp=novas&u=novas&p=n0v43!23t001" video-id="3579463"]