Predstava Dah teatra "Zagonetka Revolucije "/Foto: Printscreen/Facebook/Dah teatar

Dok je Grad Beograd obezbedio pomoć umetnicima koji bez stalnog zaposlenja imaju ugovore sa gradskim ustanovama kulture, a Vlada Srbije pomoć za 2.353 samostalna umetnika, izgleda da je jedna kategorija umetnika ostala nevidljiva za vlast.

Umetnici koji čine jedan deo nezavisne scene i koji nemaju status samostalnog umetnika, žive od svog rada, a kao i svim umetnicima u vanrednom stanju im je onemogućeno da privređuju.

I to nije jedini problem nezavisne pozorišne scene koja sredstva za svoje programe i projekte dobija uglavnom na gradskim i republičkim konkursima, te je ove godine uskraćena za to, jer su gradski konkursi otkazani, a rezultati republičkih, odloženih zbog vanrednog stanja, još uvek se čekaju i, kako je naveo resorni ministar, budžeti su im znatno umanjeni.

Milošević: Nezavisna scena vidljiva u svetu, nevidljiva za svoju državu

– Meni je potpuno neverovatno da je do te mere ignorisana nezavisna scena koja je danas možda najznačajnija ili jednako značajna koliko i institucionalna scena. Mi smo ti koji smo vidljivi u svetu. Kultura Srbije vidljivija je u svetu upravo zbog nezavisne scene – kaže za portal Nova.rs rediteljka Dijana Milošević, jedna od osnivača DAH teatra, dinamičnog umetničkog kolektiva koji je od 1991. godine posvećen eksperimentalnom, istraživačom radu i angažovanom teatru.

Dodaje da plan podrške nezavisnim pozorištima apsolutno ne postoji pa im je prepušteno da se snalaze.

– Ako se već poredimo sa Evropom i govorimo kako ćemo ekonomski biti fantastični, ne vidim zašto ne bi bile preduzete iste ekonomske mere kao u nekim evropskom zemljama gde su svi umetnici bez razlike podržani i obezbeđena su im sredstva – rekla je Milošević.

Dijana Milošević, Foto: Medija centar Beograd

– U javnosti se ne shvata šta znači pomoć samostalnim umetnicima. Jedno su oni koji imaju ugovor sa ustanovama koje je osnovao Grad Beograd, drugo oni koji su članovi udruženja. Međutim, postoji i treća kategorija, a to su profesionalni umetnici koji deluju u okviru nezavisne scene i koji nisu članovi udruženja i koji neće dobiti nikakvu pomoć. Verovatno iz dva razloga – prvi jer oni koji odlučuju nisu ni svesni te treće kategorije umetnika, nije im baš najjasnije šta je to nezavisna scena, a drugi je što se nezavisna scena sastoji od umetnika koji su slobodni mislioci i često govore istinu u lice sili, što nije popularno – ističe Milošević.

Naglašava da se nezavisna scena našla „u nebranom grožđu“.

– Mnogo nas radi i u inostranstvu i veliki deo prihoda stiže iz te saradnje i od raznih evropskih projekata. Sada je sve to stalo i pitanje je kada će ponovo moći da se putuje i da se realizuju projekti. Za vreme ove krize, dok smo sedeli po kućama u izolaciji, svi su u suštini bili sa kulturom, to je bilo glavno što su ljudi radili – čitali knjige, gledali filmove i predstave, a sada smo opet na repu pomoći i podrške – konstatovala je Milošević.

Asocijacija Nezavisna kulturna scena je poslala dopis nadležnim institucijama apelujući da se obrati pažnja na nezavisnu scenu. Dijana Milošević podseća da je problem nedostatak sistemske podrške za troškove organizacija koje deluju u okviru nezavisne scene.

– Ova situacija je dodatno pokazala kako nešto sistemski mora da se menja, jer ako imamo stotine umetnika koji u okviru nezavisne scene pokazuju rezultate, ljude sa imenom, prezimenom, nagradama, vrlo vdiljivim radovima, koji su sada ostali bez ičega, onda sistemski nešto ozbiljno nije u redu i mora da se menja – naglasila je Milošević.

Krsmanović: Pomoć Vlade je da imamo parče hleba

Sanja Krsmanović Tasić, rediteljka, koreograf, igračica, producent, samostalna umetnica sa dve fakultetske diplome i 37 godina staža, u okviru Hleb teatra od 2011. godine okuplja multidisciplinarne umetnike-aktiviste, sve u statusu samostalnih umetnika, koji su sada u teškoj situaciji.

– Mi živimo od igranja predstava, držanja radionica. Trebalo je da držim radionice u Austriji i Češkoj. Sve je zaustavljeno. Često radimo bez obzira da li imamo ili nemamo sredstava. Svake godine organizujemo festival za decu „Mater terra“ za koji poslednje tri godine nismo dobili sredstava, ali istrajavamo, jer je veliko interesovanje i smatramo da radimo za opšte dobro. Radimo na edukaciji, bavimo se istraživanjem, pišemo članke, rezultate predstavljamo na skupovima i konferencijama. Ima tu jako puno neplaćenog rada, pogotovo sada u situaciji kada nam je onemogućeno da radimo i ono bazično što nam donosi zaradu – kaže Krsmanović za portal Nova.rs.

Naglašava da je pomoć Vlade Srbije „bukvalno da imamo parče hleba“.

– Sa svoja dva fakulteta meni grad uplaćuje doprinose po najnižoj osnovici. Mi nemamo mogućnost da doplatimo do nekog proseka i penzije će nam biti minimalne kao da imamo samo srednju školu. Pomoć je infuzija da preživimo težak period koji je dramatičan i traumatičan. Mi smo radnici u kulturi, koji čak nemaju radno vreme. Ponekad ceo dan pišemo projekte da bismo na konkursu dobili neka sredstva, onda popodne držimo radionicu, a uveče igramo predstavu – naglasila je Krsmanović.

Slaže se sa koleginiciom Milošević da je neophodno sistemsko rešenje.

– Kod Ministarstva kulture konkurišu i zaposleni umetnici. Nemam ništa protiv, ali ja kao samostalna umetnica, koja ću živeti od te predstave koju ću stvoriti, imam ravnopravan status sa onima koji imaju stalne poslove, a projekat za koji dobiju novac im je samo nešto pride – primetila je ona.

Nela Antonović: Sve je neizvesno

Teatar Mimart je jedan od prvih alternativnih teatara u bivšoj Jugoslaviji, osnovan 1984. godine u Beogradu, a Nela Antonović, osnivač, direktor i reditelj, kao magistar tehničkih nauka istražuje sa saradnicima fenomene društva i mogućnosti performansa kao sredstva komunikacije.

– Imali smo premijeru 6. marta i od tada nismo ništa radili i ništa ne možemo da preduzmemo, jer naše finansiranje zavisi od konkursa. Iskoristili smo priliku da sa Englezima, Belgijancima i Italijanima konkurišemo za projekat Erasmus Plus gde smo se okupili oko projekta „The Complete Freedom of Truth“ – kaže Nela Antonović.

– Sve je neizvesno. Pomoć u bilo kom obliku bi veoma pomogla da se uspostavi neka ravnoteža egzistencije. Ukidanje konkursa utiče na kompletan naš program i plan za 2020. godinu. Od 6. marta do sada imali smo u planu tri projekta. Mi smi hiljadu puta radili bez ikakve pomoći, jer umetnicima znači da rade, ali ovo su bile specifične okolnosti, nismo mogli da nastupamo – rekla je Antonović i navela da će se tokom leta, bez obzira na finansiranje, baviti temama okruženja i ekologije.

Bogavac: Preraspodela resursa kao deo rešenja

Članica Upravnog odbora Reflektor teatra Milena Minja Bogavac, u razgovoru koji smo juče objavili na našem portalu, podsetila je da nezavisna scena nikada nije bila u lagodnoj situaciji, ali da je sada pitanje od čega će ljudi raditi bilo kakve programe i projekte i pod kojim uslovima. Ona je dala i jedan zanimljiv predlog kako bi vaninstitucionalna pozorišta mogla lakše da prebrode ovu krizu.

– Institucije sada imaju odobrene budžete koje verovatno neće moći da realizuju u punom obimu do kraja godine. U tom smislu bi možda trebalo postojeće budžete prepakovati tako da se rade neki drugačiji i manji projekti uz stručnu podršku ili saradnju nezavisne scene. To bi bila malo opuštenija podela resursa kojima kultura u ovom trenutku raspolaže – kaže Minja Bogavac.

Ukudanje konkursa Grada Beograda: Skandalozno

– Grad Beograd je otkazao godišnji konkurs za kulturu čim je počelo vanredno stanje, što je prema mom mišljenju skandalozno i nepotrebno. Tada nije bilo reči ni o kakvoj pomoći samostalnim umetnicima, nego su odmah otkazali konkurse, za razliku od Ministarstva kulture koje je konkurse bar odložilo – naglasila je Dijana Milošević.

Nezavisna scena se, prema njenim rečima, sama organizovala.

– Sa jako malim sredstvima sa kojima raspolažemo, napravili smo kakav-takav fond solidarnosti za ljude koji isključivo žive od onoga što rade i koji su sada izgubili poslove. Daleko od toga da je to dovoljno. Apsolutno je minimalno. Mi svi konkurišemo za sredstva na tim konkursima, živimo od svog rada, od igranja predstava, držanja radionica i predavanja – rekla je Milošević.

Sanja Krsmanović skreće pažnju da se na konkursima prijavljuju i organizacije koje se ne bave kulturom dok oni, recimo, godinama nisu dobili novac u oblasti pozorišta.

– Oduzme vam par meseci života pripremanje projekta za konkurs i onda vam neko kaže: znate, šalili smo se, neće biti konkursa. Nama niko nije platio pripremu i predaju projekta za gradski konkurs. To je ozbiljan posao i to je protivpravno. Bio je konkurs, potrudili smo se, predali projekat i sada ništa – rekla je Krsmanović.

– Konkurs grada je apsolutno skandalozan konkurs i treba inspekcija sastavljena od nestranačkih ličnosti da istraži ko i kako dobija sredstva – dodala je ona.

Minja Bogavac smatra da bi Grad Beograd morao da nadoknadi novac svima koji su aplicirali za sredstva.

– Neophodno je svim organizacijama i umetnicima koji su od tog konkursa očekivali nešto, da se barem refundiraju troškovi apliciranja na konkurs. Verujem da bi grad Beograd mogao da preuzme tu obavezu, što bi bar prvih mesec dana moglo da reši pitanja egzistencije umetnika i organizacija koje se nalaze na nezavisnoj sceni – rekla je Bogavac.

Milena Minja Bogavac, Foto:N1

Ministarstvo kulture upućuje na strane konkurse, gradski oci ćute

U Ministarstvu kulture i informisanja naglašavaju da je nezavisna kulturna scena, kako u Beogradu tako i u drugim gradovima, „važan činilac kulturne ponude zemlje, da ima svoju publiku i promoviše raznolikost kulturnog izraza“. Na pitanje portala Nova.rs kako joj pomoći, u Ministarstvu kažu da se nadaju da sredstva koja oni opredeljuju putem konkursa, nisu jedini izvor novca za projekte aktera na nezavisnoj sceni.

– Moguće druge opcije finansiranja za aktere na nezavisnoj kulturnoj sceni jesu da, kao i prethodnih godina, obezbede finansiranje za svoje projekte i putem konkursa ambasada, stranih fondacija i fondova i drugih pravnih subjekata iz oblasti privrede, koji u sklopu svojih redovnih godišnjih planova opredeljuju i fondove za pomoć kulturi – neveli su u Ministarstvu.

Do objavljivanja ovog teksta nismo dobili odgovor Sekretarijata za kulturu grada Beograda kom smo postavili piutanje kako misle da pomognu nezavisnoj sceni, nakon što su ukinuli konkurse.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare