0
Pogledajte kulturnu razmjenu, koja se drži iznimno osjetljivom i navodno prva strada ako su zemlje u neprijateljstvu. Srpske arene puni Petar Grašo, a hrvatska se publika ne može nasititi Saše Matića i Lepe Brene, kaže popularni splitski pisac komentarišući srpsko-hrvatske odnose.
„Srbi obožavaju Miljenka Jergovića i Vedranu Rudan, a Hrvatima je srpska kinematografija i dalje najbolja na svijetu. Izlazeći iz kina nakon projekcija Bjelogrlićevog „Tome“ i Andrićevog „Leto kad sam naučila da letim“ – žalosno vrte glavama postavljajući uvijek isto pitanje: zašto Hrvati ne znaju snimiti nešto tako dobro? Na vrhu ljestvica najslušanijih pjesama medu hrvatskim adolescentima meni je neko nepoznato estradno biće po imenu Aleksandra Prijović“, kaže u intervjuu za novo „Vreme“ pisac Ante Tomić i dodaje:
„Kada vidite kako je, više od trideset godina nakon raspada Jugoslavije i usprkos ratu, mržnji, netrpeljivosti i strogom šengenskom režimu, naš kulturni prostor jedinstven, kako različito smo povezaniji nego ikad, koga zapravo briga što o tome imaju kazati neki i moralno i intelektualno manjkavi pojedinci poput Vučića i Milanovića. Usputno, ponekad mi se učini da oni u stvari ne postoje i da smo Vučića i Milanovića mi novinari izmislili da imamo o čemu pisati.“
Komentarišući Aleksandra Vučića i njegovu politiku, Tomić kaže da je njegovo delovanje hirovito, haotiččno, često i kontradiktorno.
„Pogledajte samo kako je ono što je o Hrvatskoj i Hrvatima govorio prije nekoliko mjeseci različito od onoga što govori posljednjih dana. Ljetos je iznenada i bezjasnog povoda poželio posjetiti Jasenovac, a kad mu je hrvatska vlast to uskratila, uhvatio ga je strahoviti gnjev i žalost, i svi su ga režimski mediji u tome poslušno slijedili kao budalasta djeca frulaša iz Hamelina. Kolektivno se naricalo zbog ustaških zločina i ogorčeno zaključivalo kako je Plenkovićeva Hrvatska u dlaku jednaka onoj Pavelićeve. Danas, međutim, s početkom dvijehiljade dvadeset treće, naš se odnos zagonetno popravlja i nitko više, ni u srpskoj Vladi ni na Pinku ni u Kuriru, ne spominje zvjerstva nad srpskim civilima u NDH.
Ne možete se ne zbuniti ovim obratom. U čemu je stvar? Kako se Vučić tako brzo umirio? Gdje je nestala ona njegova ahilejska srdžba? Jasenovac je njemu, shvatate na posljetku, samo kratko trebao. Kad mu više nije trebao, jednostavno ga je zaboravio. On je takav besramni, samoljubivi sociopat da ga tragedija Srba na Kosovu i genocid nad srpskim življem u NDH, uvjeren sam, nimalo ne pogađaju. Mrtvi i raseljeni samo statiraju u Vučićevim naivim igrokazima. Tuđe mu stradanje služi jedino za vlastiti probitak“, zaključuje Tomić.
Bonus video: Jergović o Jugoslaviji