Foto: Zoran Lončarević/Nova.rs

Sa koliko će kolona Udba izaći na izbore? Hoće li sve liste biti njene ili su joj jedna, jedna i po, van kontrole? Iz ova dva pitanja vidi se kuda godinama ide Srbija i kuda će posle aprila 2022. Sem ako se ne desi novi 5. oktobar.

Šta nas čeka, mogli smo da vidimo prošle nedelje. Mene, na primer, nije pozvalo za dan BIA, predsednika jeste. Valjda zato što je on njihov, a ja sam tamo neki „objekat“ za praćenje. Nema veze, neka tako i ostane. Slušao sam kako ih je predsednik hvalio, birao reči, kao da govori o kakvoj dobrotvornoj organizaciji, a ne o manekenima mraka.

Kad neko kaže da Služba štiti državu, pomislim jadna li je takva država. Nemam ni trunku poverenja u tajnu policiju, Udbu, DB, BIA ili već kako se zove. Možda bih im verovao da su kojim slučajem sačuvali glavu Oliveru Ivanoviću. A išao je Ivanović da ih obavesti šta mu se sprema. Imali bi kod mene malo kredita i da su razrešili ubistvo novinara Milana Pantića. Ili misterioznu smrt sudije Simeunovića. To je onaj sudija koji je odbio da hapsi rudare Kolubare i opozicione lidere ne bi li se Milošević spasao.

Možda bi delimično povratili poverenje da su sa građanima podelili saznanja o ubistvu šestorice gimazijalaca u pećkom kafiću „Panda“. Čak je i onaj što ih hvali obećao da će to obelodaniti. I ništa. Ne jede se svoje meso.

Ne bi mi bilo žao para koje dajemo na finansiranje te opskurne ekipe da su kojim slučajem vratili narodne milijarde sa Kipra. Bar deo novca koji je Miloševićeva garnitura iznosila u džakovima. Išli su, pronašli dokumentaciju, ali pare je pojela maca. To se i dalje čuva kao najstroža tajna.

Poražavajući je spisak njihovog nečinjenja, međutim od njega je užasnija lista „činjenja“. Ne sme se to zaboraviti – pripadnici službe bezbednosti ubili su bivšeg predsednika Srbije Ivana Stambolića. Pokušali su dva puta da ubiju Vuka Draškovića, drugi put (Ibarska magistrala) su u insceniranoj saobraćajnoj nesreći ubili četvoricu njegovih saradnika.

Likvidirali su udbaši Slavka Ćuruviju, vlasnika „Dnevnog telegrafa“. Ubicama ni posle 22 godine nije izrečena pravosnažna presuda.

Službenim značkama DB hvalili su se okoreli kriminalci poput šefova zemunskog klana. Pre bi se moglo reći da su bezbednjaci ključari mračnih tajni srpskih diktatora, nego čuvari države. Sve to i mnogo više zna i predsednik Srbije, koji je uzeo da ih hvali. Pere im kolektivnu biografiju.

Srpska tajna policija jedna je od retkih koja je, gotovo neokrnjena, preživela pad komunizma u Evropi. Dok su druge bile raspuštene i otvorile dosijee građanima na uvid, ovdašnja je eskivirala.
I ne samo to već je formirala i većinu političkih stranaka. Njen osnovni cilje je kontrola političkih procesa i instaliranje svojih kadrova na sve važnije funkcije. Usput može i obezbeđivanje plantaže marihuane i batinanje „nepodobnih“.

Jedino što udbašima ne odgovara je uređena država. Njihov teren je haos, samovolja, strah ljudi za život i egzistenciju. Uz to ide i kriminal i mržnja, i lažni patriotizam, i proizvodnja „neprijatelja“, i sukob sa komšijama, sve ovo što trenutno živimo. Oni su Vučićeva snaga, on je njihova nada.

Glasaću samo za one koji budu želeli da rasformiraju Udbu.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare