Foto: Zoran Lončarević/Nova.rs

Kampanja za predsedničke izbore 2022. već je počela. Eto nama obećanja, eto uspeha, eto radosti.

Sad ćemo dobiti i brzu prugu od Beograda do Niša. Narod već čeka u redovima da kupi karte. Isto kao što su mnogi Beograđani kupili bilete za metro. Ko je imao sreće već se i provozao, bolje tako nego da se čeka početak gradnje, pa završetak…

Nije ni važno da li će pruga biti završena do kraja 2023. kako je najavio predsednik države.Važno je da smo dobili obećanje, od njih uostalom i živimo. Kako, to samo mi znamo.

Kaže prvi među nama, da ćemo za tri meseca potpisati ugovor za rekonstrukciju pruge do Niša. Lepo, a sa kim ćemo potpisati, kad je bio tender, koliko je ponuda bilo, to nam ne reče čovek koji u ime nas odlučuje o našem novcu. Ne reče ni koliko će to koštati (tu je ministarka da ga dopuni). Valjalo bi i to da znamo pre nego što potpišemo ugovor. Mudar je naš prvi, udesiće on da se ne obrukamo pred izvođačima.

Želim Nišlijama i svima nama da dobijemo brzu prugu što pre, ako može i pre roka. No, dok voz ne stigne, neka svi pogledaju film sa otvaranja nove železničke stanice u Beogradu. To je jedna od najlepših stanica u ovom delu Evrope. Ponos Srbije. Šta, nema snimka, da nije neko obrisao? A nema ni stanice? Nemoguće, pa predsednik je još u januaru 2016. obećao da će biti gotova do 2018.

Još je lepo objasnio, bio je u Berlinu i video kako to tamo izgleda. Pred svitom i kamerama je rekao da ova u Beogradu „neće da zaostaje, naprotiv“. Kako onda, tako i danas. Beograd je valjda jedina prestonica u svetu koja nema železničku stanicu. Ima perone, ima i šalter za prodaju karata, ima i nekakvu armaturu koja štrči na sve strane „isto kao u Berlinu“.

U decembru 2015. isti čovek samo tada sa pozicije premijera poručio je iz Novog Sada da će „građani Srbije moći da koriste modernizovanu brzu prugu Beograd – Budimpešta od 2018. godine“. Još je onako državnički, kako to samo on ume, dodao da rekonstrisana pruga Beograd – Novi Sad mora biti otvorena 2018.

Sada, dve godine od Vučićevog roka, pominje se 2024. kao godina u kojoj bi mogli da očekujemo završetak radova. Do tada bi Srbija trebalo da završi rekonstrukciju deonice od Beograda do Subotice. Kako je moguće da „najveći graditelj“ omane u proceni za čitavih šest godina. Je l’ to njega neko namerno sabotira, da ispadne neozboiljan, šta li?

Mada i on sam trči pred rudu, valjda da obraduje narod. Eto baš nekako u vreme predsedničkih izbora 2017. desilo se da smo sa Grcima več uveliko „modernizovali“ šine do Soluna. Da je sve bilo po rečima, mi bismo već iz Beograda do grčkog mora stizali za samo šest sati. I to od početka 2020.

Ništa ne verujem u novo obećanje i pristajem da svakog putnika koji 2023. od Beograda do Niša vozom stigne za sat i 20 minuta vodim na večeru, makar bankrotirao. I još pride da obučem majicu sa natpisom „ja sam budala koja sada veruje Vučiću“.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare