Oglas

S66A1632a
Maja Uzelac Foto:privatna arhiva Sonja Leković
Maja Uzelac Foto:privatna arhiva Sonja Leković

Piše Maja Uzelac: Moje ime je Konstrakta i pobedu očekivala nisam

13. mar. 2022. 08:25

E Corpus je sanum I šta ćemo sad?

Oglas

Deca u vrtiću to vrištuckaju oko lavora. Sinhrone plivačice to izvode u bazenu. Narodne pevačice to zapevaju sa trilerima u kafani. Papagaji to krešte po kavezima. Zendaya, zvezda Euforije, stavlja to na svoj instagram profil.Kada smo prošli put ovo imali?A da, nikad.I sad ćemo u Torino.GdeKonstrakta predstavlja Srbiju.Ne drugu, ne prvu; ne krug dvojke, ne palanku; ne opoziciju, ne poziciju; ne urbane, ne seljake; ne pametne, ne glupe; ne sisate, ne ravne; ne prefinjene, ne sirove - ne.Ona ide da predstavlja Srbiju zemlju - okej, rastrzanu i zajebanu; ali lepu i čudnu i punu potencijala...da samu sebe zajebe (dopunjava mi glasić u glavi).A oookej - da - i to, između ostalog!Ali PUNU potencijala.I to je samo jedan od njih.Pa daj jbt da je zagrlimo.(Konstraktu, ne Srbiju.)Hajde da je ne shvatimo kao povod za Zvezda-Partizan, i za partizane-četnike.Da smo svesni toga da je ovo s njom neka mađija. Koja se pruža i do Evrope, pa dalje.U naletu.Koja i tamo, već ovog časa, ljude sklone i nesklone Evroviziji tera da gledaju i da pevaju, njima nerazumljive reči, kao mantru.Koja ih tera da plešu, koja ih tera da misle.O tome zašto umetnica pere ruke.- Možda usput otkriju Marinu Abramović.O tome zašto umetnica nije nasmejana.- Možda usput saznaju za EKV ili za Laurie Anderson.O tome šta znače krstovi, cvetovi, uniforme.- Možda usput dobace do Laibacha.O tome kako je nastao Triptih.- Možda se usput pokaju.Sve je to Konstraktin krvotok, uz centralnu arhitekturu stejdža i uz snimak frontalno, u čelo.Kamere su skucane u pogled.Jer, znateMaloImamo Isusa na krstu.MaloImamo Noleta na meču.MnogoImamo sve što nas boli i sve što nas mučiU ogledalu.ImamoKonstraktu na potezu.I nije joj lako.Jbno uopšte.Dok nam pomaže:U zemlji da se suočimoVan zemlje da se operemo..Pa kažemSavladajmo niske poriveSvako po par šamara u ogledalu jutros, molimI zagrlimo umetnicuKoja nikog ne prezireZa sve nas se plašiI u naše ime se peče na svim vatramaPrvo u pesmamaA sad na toj javnoj sceniUpornojSurovojTvrdoj.Suvoj.-Ovo je njena Molitva.A dvehiljadedvadesetidruge ima zaštoO, da.U zdravom teluPosle svih doza i svih lekovaOvih danaŽiviOčajan duh.Ali svi počinjemo da shvatamo da to možda i ne mora jbt.Trenutak je takav da su krenulaDa se slažu čuda-Proleće dolazi ovaj put uz glasove:I šta ćemo sad?Jer:Tako smo i za Beoviziju mislili: nema drugePobediće isto što pobedi svaki putŠta god radiliMeđutim:Šta smo radili? Ne ništa kao obično: ništaNegoNešto smo radili:Ponelo nas, pa smo glasali.IŠta ćemo sad?U aprilu, a i generalno:Verovali iliVerovali iVerovali(neću reći ne):-Umetnica može biti zdrava.Biti zdravaBiti zdravaMožeMožeMože-E....PROSTO. Dugo sam pisala o kompleksnim stvarima raznih vrsta, za manje-više svaku novinu u zemlji - o suptilnosti i sofistikaciji kulture i medija, društva, mode, interneta, bože me sačuvaj - čak i politike; shvatam, međutim, da grupno nismo savladali osnove funkcionisanja, samu bazu jbnog postojanja, koja treba da omogući dalje bavljenje bilo čim ozbiljnijim.I evo, najzad, imam iskustva, nemam frku, nije mi stalo do reputacije, a nemam ni nešto mnogo vremena. Prvi put u životu, pisaću kratko o najprostijim stvarima najprostijim rečnikom. Svima nam najviše znači, a više nemam živaca da preskačem.Uozbiljimo se. Budimo najbolji mi. Ne budimo pičke.Neko s rokom trajanja ne može to sebi da dozvoli.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare