Luna Lu
Foto: Marko Krunić/Promo

Nedelja, tamna je noć, Mesec se prazni. Grad, iscrpljen spava. Tiho je i zahladnelo je.

Od utorka kao i dobar deo stanovnika ove zemlje ne spavam.

Imam osećaj da sam večeras (subota) svakog ko je bio na ulicama mentalno ispratila do kuće da znam da je na sigurnom.

Brutalnost prethodnih dana koja se umnožila u niz mentalnih slika – učinila me je furiozno nemirnom.

Nema tog svemira koji može da proguta količinu mog nemira.

*

Adrenalin i kortizol rokaju mi po mozgu – pokušavam da se smirim i dišem.

Kadrovi razbijenih glava, povređenih ljudi i kolega i onih patika koje su ostale posle stampeda ne izlaze mi iz glave.

Čini mi se da mi u glavi odzvanja zvuk onog aerodinamičnog pendreka kako ide kroz vazduh podstaknut silom bezobzirnosti i kao da čujem kako nekome puca koža od njegovog silovitog udarca.

Budo, Ti pomozi.

*

Pokušavam da mislim unapred.

Imam iskustva.

Od 1991.

Ne znam šta će biti, ali znam šta je bilo.

*

Suzavac u vazduhu, čas posla vrati te u mod koji si potisnuo jer je trauma.

Kada te neko juri godinama da te bije jer ne misliš kao Vođa, zasipa te vodenim topovima i pokušava da te otruje gasom – ostavlja posledice doživotno. Da bi nastavio da normalno funkcionišeš ti to potisneš, ali sve to ostane u tebi.

Možda nisi ni svestan, ali stekneš neki tik ili iracionalni strah, pa se pitaš otkud mi to.

*

Od te dekade 1991.-2000. nisam uspela da se osećam prijatno kada vidim maricu, a za vreme karantina ovog proleća uspela sam da se rešim straha da pređem Brankov most peške.

Nisam mogla od parališuće drhtavice jer smo jednom prilikom bili zarobljeni na mostu u „šetnji“.

Policija je bila s obe strane i krenulo je rokanje.

Nastalo je takvo neprepričljivo ludilo da smo u jednom momentu razmišljali da li da se pobacamo u reku samo da se od panike međusobno ne izgazimo.

Sećam se da sam te večeri bila srećna što smo uspeli da im uteknemo i sledeći dan sam opet bila spremna za novu rutu.

Da ne smem da pređem most primetila sam tek nekoliko godina kasnije.

No, to je ove godine rešeno.

Svaki dan ga peške prelazim i svakog dana sve više uživam u tome, 20 godina kasnije.

*

Bujica sećanja naviru.

Poplava, rođaci.

Odjednom isplivavaju poučne lekcije iz memorije koje si naučio tada, a naivno si pomislio da ti to iskustvo više nikad neće biti potrebno.

O, koliko naivno.

*

Misao pokreće osećanja.

Sećam se šta mi je rekao gospodin Volš.

On je pisac bestselera „Razgovori sa Bogom“.

Dakle, pokušavam da ohladim glavu i da se vratim u sad.

I da vidim u kom smeru bi se ovo sve moglo odvijati.

Da uključim kefalo što bi se reklo, a da ne dopustim da me srčanost iz pleksusa vodi kroz ovaj opasan trenutak.

Ovog leta mažem“Tropikal blend“ da nosim more sa sobom po usijanom beogradskom asfaltu i vežbam samokontrolu.

To su mi tendencije jula 2k20.

Maska se podrazumeva.

*

Sastavljam puzzle.

Razmišljam slovima na glas.

I slobodno – lucidno, hrabrim sebe jer ova ekipa je sve samo nije razumna – dakle, što luđe i neverovatnije to je bliže njihovom mindset-u.

Oni su ekipa koja se obraća sa pozicije mržnje – suzama ne veruju.

Oni nisu normalni.

*

Kada je u utorak objavio početak karantina – prvo što mi je palo na pamet bila je (priznajem sumanuta) misao – To didžej Žex neće tebi dozvoliti, mačko.

No way Hose.

U subotu je zakazan kraj Zadruge – ovaj ih se mora pod hitno rešiti – dezinfikovati, vratiti vrata i prozore i okrečiti, odmoriti ergelu jer za manje od dva meseca počinje sezona 4.

Glavna uloga Kristijan G. – mnoge nade se polažu u nastavak – mora da se razradi storibord i da se naruči oprema za saniranje lakših i težih telesnih povreda.

*

A pošto se učesnici i dalje zlopate sa koronom koju nemaju po zvaničnim saopštenjima – iznureni bauljaju posle 10 meseci TV zatočeništva i pitaju se gde im je čulo mirisa i ukusa – Veliki šef ih mora pustiti na kućno lečenje.

Stanovnici njegovog ZOO vrta su mu postali neupotrebljivi.

Karantin nije opcija jer ne može više ni sekund da ih gleda.

Potrošio ih je.

Gade mu se.

*

Verujem da se posle kratke prepiske to rešilo.

Svidelo mu se šta je dogovorio sa svojim saradnikom koji ga nikad nije izdao.

Umesto Zadruge nečim se mora popuniti odjednom dobijeno svo TV vreme ovog sveta.

Krenuće od ponedeljka otvoreni studiji – konačno više neće imati konkurenciju u obliku zadrugarske Sodome i Gomore.

I tako je ideja o policijskom času pomerena – taman ovi na ulici će pomisliti da je zbog njih, kakve naivne francuske sobarice.

Bio je zadovoljan na letu za Pariz – kao da je znao da ga čekaju odaje, Debisi i Kurvoazije.

*

Win Win situacija, a ne lanac radnji.

Puštaj konje na pešake.

Šahista u njemu je bio baš zbunjen.

Opusti se, why not, može mi se.

*

Istovremeno, ekipici za spinovanje je postala neophodna neka baš velika ludost jer pričati mnogo o demontracijama sa Sarapom može nekog od gledalaca Zadruge koji su naglo skinuti sa fiksa njihove omiljene gudre da inspiriše da uključe mozak.

To se ne sme dozvoliti.

A ne, nikako.

Treba se držati mustre realiti jezika.

Gađati visoko jer ĐilasŠolak patern je potrošen – treba novi „neprijatelj“.

Neko nezamisliv.

Ko bi to mogao biti?

*

U ovom mom mentalnom igrokazu – zamišljam kako ekipa „iza zavese“ drže power point prezentacije birajući novu metu budućih maratonskih TV sesija uz muziku za razmišljanje iz „Slagalice“.

*

Da skratim – našli su idealnog, nikom normalnom to nikad ne bi palo na pamet, ali kao što rekoh – oni nisu normalni.

Izabran je idealni čovek – nije u zemlji, uključuje potpuno novu galeriju kostimiranih gostiju u studiju, angažovaće osoblje institucije u koju se ne sumnja, ni manje ni više – SPC jer udaraju na (čuju se fanfare – momenat iščekivanja) – Vladiku Grigorija.

*

Javljaju stalnim gostima da provere reakcije – Vučićević je oduševljen, Krstić onako, bojažljiv je, ali se trudi da se ne primeti.

Šalju novu uplatu na SPC račun – ovaj kasting je malo skuplji, ali kao producenti znaju da će svaki dinar biti opravdan rejtinzima i tiražima službenih glasila.

*

Svi su zadovoljni.

I On, i Žex, i „desnica“ i ekipa i SPC – konačno će doći i nihovih 5 minuta, a i milioni su legli na račun, malo li je u osvit najveće globalne ekonomske krize.

Vesić preuzima na sebe da započne cirkus koji će taman poslužiti da se premoste dugi dani pre nego što Zadruga četiri otvori svoje dveri.

Imamo hit – konstatuju.

*

Portale u pravom trenutku preliva vest da je Goran Vesić tužio Episkopa diseldorfskog i nemačkog.

Sumnjiči ga za nameru da ga ubije, da je povezan sa kriminalcima i da je uživalac droge. Da želi da sruši Hram i da je anti-Srbin.

Služba dostavlja fotografiju Vladike kako ulazi u Maserati.

Naravno naslov je spreman – Maserati vladika.

Zadovoljno trljaju ruke i samozadovoljno se gledaju u ogledalo – koliko smo jaki.

Sve ide po planu.

Kraj scene.

Mrak.

*

I tako dok buljim u noć – ovo mi sve prolazi kroz glavu.

Nedelja je, već sutra ćemo videti koliko sam omanula u proceni.

Daj Bože da jesam i da sam samo malo poludela i da ništa od ovog nije utemeljeno u realnosti.

Ali, ako jeste – pred Grigorijem je težak zadatak da ubije aždaju.

I da mu svi mi pomognemo u toj nameri.

Live to tell, dragi svi.

Sačuvajmo razUM.

#BeSafe

*

Nastaviće se..

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare