Oglas

Ivan Mrđen, Ivan Mrdjen Foto: agencija Intelier
Ivan Mrđen Foto: agencija Intelier

Piše Ivan Mrđen: Poslednje pismo iz Melburna

30. mar. 2026. 12:10

Kad početkom iduće nedelje napustim Melburn, posle ovogodišnjeg neplanirano nešto dužeg boravka, nakupiće se prema podacima iz mog pasoša više od trideset meseci koliko sam ukupno proveo u ovom gradu, koji je nedavno zauzeo prvo mesto na listi najboljih mesta za život na našoj planeti.

Oglas

Dve i po godine u deset epizoda više je nego dovoljno da čovek ima sopstveno mišljenje o ovdašnjem načinu života, mnogo više od turističkog utiska i ushićenja, ali opet znatno manje od briga i nevolja koja svakodnevica donosi njegovim stanovnicima.

Od ovog ponedeljka je, na primer, javni prevoz besplatan, ali ne zbog ujdurme nekog „novog“ političara koji je na silu razvrgnuo ugovore svog prethodnika, pa dobio sudsku zabranu da isti naplaćuje ((poznati beogradski slučaj), nego zato što je to jedna od mera vlade države Viktorija, čiji je Melburn glavni grad, da smanji potrošnju goriva u privatnim automobilima.

Prve nestašice po pumpama ipak nisu dovele do redova i paničnog punjenja rezervoara, pre svega zbog drastičnog porasta cena benzina („super“ je skočio sa 1,55 na 2,68 ovdašnjih dolara, što je oko 190 dinara za litar), ali najnoviji poremećaji na tržištu nikad neće dovesti do u zemlji Srbiji nezaboravnih kanistera i kuvanih boca „koka kole“ po ulicama. Što neki tajno priželjkuju, jer bi to opet značilo da samo priviligovani mogu time da se bave...

* * *

Besplatan prevoz je već prvog dana pojačao promet u tramvajima i vozovima, što sam mogao da zaključim po priličnoj gužvi na stanici Southern Cross, na koju sam juče otišao sa idejom da se slikam ispred čuvenog „vodenog sata“, koji je jedan od simbola Melburna skoro punih 150 godina.

Ivan Mrđen, Ivan Mrdjen, kolumna 0330 Ivan Mrđen ispred sata u Melburnu.jpg
Foto: Privatna arhiva

Vodeni satovi se tako nazivaju jer koriste precizan protok vode koji se polako preliva iz jedne posude u drugu kako bi kontrolisali kretanje mehanizma. Iako je ovaj poznati sat dobio takav naziv, on zapravo NIJE vodeni sat. To je ipak mehanički sat koji su dizajnirali i izgradili melburnški zlatari i sajdžije iz firme „Thomas Gaunt and Co“. Godine 1883. sat je postavljen na svoj 18 metara visok toranj i u svom veku je pokazivao tačno vreme na čak pet lokacija, uglavnom na ulazu u jednu od dve najvažnije železničke stanice.

Istini za volju, sat je u jednom periodu demontiran, a konstrukcija prodata u staro gvožđe, ali je brzo intervinisala vlada Viktorije, otkupila originalni mehanizam i izložila ga u ovdašnjem Muzeju naučnih radova. Pre 12 godina, sada sa elektronskim upravljanjem i novim postoljem, postavljen je na ulazu u stanicu Southern Cross, otkad radi bez sekunde zastoja.

* * *

I prethodnih godina neki moji prijatelji su mi zamerali da moji zapisi iz Melburna deluju pomalo utopistički. Kao sve je divno i krasno, ljudi rade, zarađuju i zabavljaju se na poznatim sportskim događajima i konjskim trkama, šetaju „najkul“ ulicama na svetu, sva deca u svim školama nose odgovarajuće uniforme, javni prevoz besprekorno funkcioniše, svi brinu o očuvanju okoline, razvrstavaju smeće za reciklažu...

Of course, bio bih budala da ne znam kako grad sa više od četiri miliona stanovnika ima i svoju mračnu stranu. Ovih dana se, posebno kako su presečeni neki kanali snabdevanja sa Srednjeg Istoka, ozbiljno zakuvalo na ovde jednom od najunosnijih crnih tržišta, švercu cigareta.

Glavni izvor tog biznisa su drastične cene cigareta u zvaničnoj prodaji. Paklica ništa posebnih cigareta „Manchester“ na kioscima je 42 dolara, a na „black market“ donedavno su mogle da se dobiju za samo 11 AUD. Zbog ratnih dejstava na Perijskom poluostrvu cena je skočila na 19, što je za armiju ovde veoma progonjenih pušača i dalje mnogo povoljnije.

Dve trećine ubistava u melburnškom podzemlju u poslednjoj deceniji povezane su s osobama iz bliskoistočnog organizivanog kriminala, posebno švercom duvana. Stopa ubistava u koja su uključeni pripadnici ovih bandi ubrzala se u poslednje tri godine upravo zbog podzemnih turbulencija povezanih s duvanskim ratom i povećanim brojem moćnih igrača u stranim jurisdikcijama.

Neki od tih šefova, poput Kazema Hamada, koji je sada u zatvoru, osumnjičeni su za naređivanje talasa ubistava, atentata i drugih nasilnih zločina. U avgustu 2023. duvanski šef Mohamed „Agfan Ali“ Kešitar ubijen je u elitnoj četvrti South Yarra. U oktobru te godine, 27-godišnji Robert Isa, ubijen je u svom „mercedesu“ u predgrađu Craigeburn. U decembru 2024. godine, ilegalni trgovac duvanom Mahmud Karam smrtno je ranjen u pucnjavi u Campbeliffelu. U decembru 2025. godine, izvesni Živan Radmanović ubijen je u vili na Baliju gde je provodio odmor...

* * *

Sve u svemu ni ova priča nije mogla da prođe bez nas! „Herald Sun“ je nedavno objavio fotografije svih poznatijih žrtva ovog rata, a moj prvi utisak bio je da su, ovde u Melburnu, kriminalci potpuno izvan zakona.

Ivan Mrđen, Ivan Mrdjen, kolumna 0324 Krimi sređena.jpg
Foto: Herald Sun

Policija radi svoj posao, presreće kanale i hapsi, međusobni obračuni bandi traju, ali ne verujem da bilo ko od Australijanaca može i da pomisli da bi neki od tih likova mogli da budu nosioci javnih funkcija ili članovi grupa za organizovano nasilje nad političkim protivnicima, što smo u zemlji Srbiji videli na delu minulog vikenda.

Iako nema stenograma, snimka govora ili intervjua u kojem streljani premijer Zoran Đinđić (1952-2003) baš to izričito kaže, ovih dana se to njegovo pokazalo kao surovo tačno: „Svaka država ima svoju mafiju. Jedino u Srbiji mafija ima državu.“

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare