0
"Lavinu" je pokrenuo režiser Goran Marković, koji je početkom ove sedmice prisustvovao dodeli počasnog doktorata kolegi Rajku Grliću na Univerzitetu u Rijeci. On je u celini preneo izuzetno izlaganje tamošnje rektorke Snježane Prijić Samardžija, koja je inače završila filozofski fakultet u Beogradu.
„Ako vam nije predugo, pročitajte, vredi“, kratko je prokomentarisao Marković, posle čega su mnogi njegovi istomišljenici i poštovaoci i njegovog i Grlićevog umetničkog opusa i društvenog angažmana to delili po društvenim mrežama.
Profesorka Prijić Samardžija je pristupila Grlićevom delu kroz prizmu, ne baš neočekivane, teme patriota i patriotizma, o kojoj i u zemlji Srbiji i u susjedstvu tambura ko kako stigne, uglavnom neumereno i ostrašćeno… Zato je kao glas razuma delovalo njeno podsećanje da se u slučaju Rajka Grlića može govoriti o etičnom patriotizmu…
* * *
„Što je uopće etični patriotizam? Patriotizam je etičan ili vrlina kad stav o važnosti i dobrobiti vlastite zemlje i njezinih ljudi nije u suprotnosti s univerzalnim moralnim vrijednostima. Nije etičan i nije vrlina kad favorizira jednu naciju, zemlju ili rasu, nije etičan kad napušta ideju da je moral jedan i univerzalan za sve, i da ne postoje nacionalni morali.
Patriotizam je etičan ili vrlina kad se dobrobit vlastite zemlje stavlja u vezu s onim ispravnim i dobrim, koje se nastoji promicati i kojem se nastoji doprinijeti. Nije etičan i nije vrlina kad slavi dobro, ali i opravdava zlo – ako je učinjeno od ili u ime vlastite države.
Etični patriotizam se naziva etičnim, kako bi se naglasila razlika od nacionalizma koji se lažno predstavlja kao patriotizam”, zaista vredi ponoviti uvodna razmatranja rektorke Sveučilišta u Rijeci.
Koja nas je ovim lepim, jasnim i razumljivim govorom još jednom podsetila na ono što je svojevremeno tvrdio veliki jugoslovenski književnik Miroslav Krleža: “Srbi i Hrvati su dva najsličnija naroda na svijetu. Govore jezik koji se razlikuje u pet deka, ali su teško oboljeli od kompleksa narcizma malih razlika. Srbi i Hrvati su dva komada jedne balege koju je točak zaprežnih kola balkanske istorije prepolovio na dva djela“.
* * *
Mnogo je različitih teorija o patriotizmu, ali postoji i značajan konsenzus najvećih umova o nekoliko tačaka. Lord Džon Dalberg-Akton (1834-1902), istoričar i jedan od najvećih erudita 19. veka, u „Esejima o slobodi i moći“ kaže da je nacionalizam afekt koji ima rudimentarno prirodno poreklo. Nasuprot tome, patriotizam pripada razumu, svesnosti o našim moralnim dužnostima prema političkoj zajednici.
A književnik Džordž Orvel je u „Beleškama o nacionalizmu“ identifikovao nacionalizam kao agresivan, uvek vezan uz želju za moći i prestižom za svoju naciju, a indirektno time i za sebe. Nacionalizam, po njemu, uvek ima dvostruke moralne standarde – jedne za svoje, druge za ostale, jer pretpostavlja da „interesi države smeju da nadvladaju moralna razmišljanja“.
Na to je podsetila i Snježana Prijić Samardžija, naglasivši da je „etični patriotizam etički univerzalizam, prema kojem je moral jedan za sve, a vrijednosti univerzalne“:
„Ukratko, patriot je uistinu patriot kad je etičan, i kad želi da njegova država i njegovi sugrađani žive u skladu s moralnim vrijednostima i pravednosti, razumijevajući što je sloboda, jednakost i ljudska solidarnost – koja je i najvrijednije kad se pokazuje prema nepoznatima i udaljenima, jednako kao i prema svojima“.
* * *
Rajko Grlić je po svemu etični patritot. Zato ga ovom prilikom nisu predstavili samo kao osobu koja ima ogromnu strast i ogroman talenat za filmsku umetnost i edukaciju, talenat za pisanje, pričanje priča i mnoge druge talente, već primarno kao patriotu. Etičnog, svakako.
On više od pola veka snima sjajne filmove koji čine zemlju koju predstavlja umetnički prepoznatljivom; zemljom koja ima filmove, režisere i kulturu koja je međunarodno prepoznata i uvažavana. On je više od 30 godina eminentni profesor na univerzitetima u SAD, ali se svake godine vraća u Zagreb, Istru, Rijeku i pokreće škole, festivale, majstorske radionice koji dosežu najviše umetničke standarde.
PROČITAJTE JOŠ:
Grlić, kako je naglasila rektorka Prijić Samardžija, „razumije da čin intelektualne odgovornosti podrazumijeva obranu univerzalnih moralnih vrijednosti, a ne partikularnih i prigodnih; da je najbolji etički patriot istovremeno i građanin svijeta jer ljudska solidarnost ne prestaje na granicama vlastite zemlje“: „Rajko Grlić je etički patriot jer na sebi svojstven način vjeruje da se njegov autentični moralni integritet ne može oblikovati prema potrebama ove ili one vlasti. Njemu su to prenijeli njegovi roditelji, veliki hrvatski filozof Danko Grlić i vrlo posebna žena Eve Grlić, koja je napisala jednu od najpotresnijih knjiga o zaboravu ‘Sjećanja’, koji su i sami bili etički patrioti, boreći se najprije u Drugom svjetskom ratu za slobodu i ideale jednakosti i pravednosti, a zatim robijajući u najgorim jugoslovenskim logorima kako bi obranili te iste moralne vrijednosti.
Rajko Grlić je etički patriot jer je svoj ogromni talent i integritet stavio u službu odvažne borbe za najviše moralne i umjetničke standarde u svojoj vlastitoj zemlji.
Mnogi bi Rajka Grlića radije povezali s vrlinom kreativnosti, duhovitosti, pravednosti, samosvojnosti, mudrosti, radoznalosti, i sve poveznice možda bi bile i opravdanije jer je Rajkova osobnost i karijera prebogata i višedimenzionalna. Iako je Rajko za života postao nedodirljiv, i nitko mu ništa ne može, kako je nedavno napisao jedan naš književnik povodom projekcije zadnjeg filma, dijelim ovdje sa svima Vama zadovoljstvo činjenicom smo prepoznali našu akademsku dužnost valoriziranja jedne jedinstvene karijere i jedinstvene osobnosti i jednog posve autentičnog etičnog patriotizma“.
* * *
Istog dana, po istim društvenim mrežama, na stotine objava, komentara, kojekakvih botovanja, ispraznih junačenja i praćenjem “vesti” i “aktuelnosti” sa naci-frekvencija ispranih mozgova… Sa obe strane one Krležine „balege“…
Tu „drugu stranu medalje“ sjajno je opisao moj prijatelj i kolega Vladimir Litera. Njegov tekst, of course, nije ni deljen ni komentarisan poput priče iz Rijeke, ali meni se čini da ga treba pročitati baš pod utiskom tog “glasa razuma“:
„Sedi matora srbadija, njih trojica 70+ za stolom do moga ispija kaficu i bistri mutne vode svakodnevice na blagom, jesenjem, jutarnjem suncu. Jedan pije tursku, u narodu poznatu i kao domaću, drugi kratki espreso, a treći hladan nes, ali svima je duh u istoj ravni.
Razgovor skreće na nekretnine i espreso pita tursku šta mu se dešava sa kućom. Ubrzo saznajemo da uskoro počinje na tom mestu gradnja solitera, istog kao što je lane nikao na placu pored. Pominju se visoke cifre, on je tražio milion, investitor nudio 600 soma jura, našli se na pola, na osamsto tisuća. Zapinje još malo oko ostavinske rasprave, ali rešiće to drugar iz stranke.
Čim se pomene stranka, razgovor izmigolji na nezgodno polje politike, pa da ne bi došlo do nekih teških reči, uhvatiše se za proverene činjenice. Tu im je legao neki Mile, koji je izbegao iz Hrvatske i svi konstatovaše da je strašno da neki i dalje letuju kod njih uprkos svemu. Turska tvrdi da su Hrvati doneli zakon da ne možeš da imaš nekretninu tamo ako nisi Hrvat, espreso sumnjičavo vrti glavom jer oni su u EU, ali pošto je nes potvrdio da je to istina, svi se slože da je to nepobitna istina.
Svi se slože da je Istra jedino što vredi tamo, jer to i nije Hrvatska, a espreso izbaci tu jednu genijalnu tezu da je upravo Istru trebalo dati Srbima i da bi tako rat bio izbegnut. Ali avaj, nije bilo pameti. Jebiga, kaže nes, ali kad-tad će Hrvatska nestati jer oni nikad nisu ni imali državu, isto kao i Ukrajina. Tako da mi tu nemamo šta da brinemo, konstatuju složno sva trojica. Treba samo da sačekamo da Tramp pobedi na izborima.
Sunce nemilosrdno osvaja baštu kafića, oni zaćutaše i svako se baci na tren na svoje vlažne snove o tom velikom danu“.
BONUS VIDEO: 7na N1: Patriotizam se meri kvadraturom, Kosovo brani na zidu