Saša Stajić Foto: Dragan Mujan/Nova.rs

Portal Nova.rs za praznike svojim čitaocima poklanja 40 autorskih tekstova koji predstavljaju aktuelna i analitična ili intimna i ispovedna zapažanja o godini koja je (skoro u potpunosti) iza nas. Ili o ljubavi. Ima ih i o aktivizmu, savremenicima, društvenoj odgovornosti, strasti. Ili o životu generalno. Temu smo im predstavili kao slobodnu, a pristup je njihov lični. I reči su sasvim njihove. Pišu ih naši sagovornici, saradnici, kolumnisti, prijatelji i urednici portala i novine "Nova". Ovaj konkretno piše Saša M. Stajić, šef deska portala Nova.rs.

Sticajem tužnih okolnosti, u mom vrlo bliskom okruženju nekoliko osoba za kratko vreme obolelo je od raka, vratio im se rak ili su ušli u terminalnu fazu ove opake bolesti. Svako od nas bar jednom u životu osetio je zadah smrti kancera. Niko nije pošteđen, i bukvalno i metaforički.

Ajmo prvo o bukvalnom. Mom prijatelju iz zapadne Srbije lokalni lekari otežu s prepisivanjem vitaminske terapije koja bi mu, porodica veruje, produžila život. Mišljenje je stručnjaka da se ta, za srpske prilike skupa terapija (10.000 evra), prepisuje pacijentima kojima može da pomogne. Neko je, dakle, procenio da njemu ne može. Još preciznije (ili brutalnije, ako hoćete): doktor koji je završio Medicinski fakultet i položio Hipokratovu zakletvu, kojom se OBAVEZUJE da će pomagati pacijentu sve do kraja njegovog života, doneo je odluku pravo iz devetog kruga pakla. Da bi neko živeo (čitaj: primio pomenutu terapiju), neko će biti pušten niz vodu.

Znam da zvuči surovo, i namera je bila da zvuči surovo. Na ovom mestu nećemo optuživati lekare da ubijaju pacijente, već ćemo postaviti pitanje kako smo došli u situaciju da pojedini doktori u ovoj zemlji budu stavljeni pred tako demonski izbor. Ko je dozvolio da pomoći nema za sve? Kakva je država koja ne brine o svojim građanima?

Ili dovođenje najnovijeg pojačanja za omiljeni klub (sportsko društvo) vlasti, čiji transfer ukupno košta, prema informacijama upućenih izvora, 6,9 miliona evra, uključujući i obeštećenje jednom Realu iz Madrida. Sve se može kad se hoće, uvek se volšebno pronađe novac kad je gusto i kad se večiti rival makar malo približi. Digitrone u šake: s tim parama 690 pacijenata moglo je da dobije još jednu nadu i produži život makar na kratko.

PROČITAJTE JOŠ:

Evo još par egzaktnih podataka, pa odgovore na pitanja iz pasusa gore potražite sami. Budžet Ministarstva zdravlja u 2022. godini bio je 44.327.244.000 dinara. U godini pred nama biće 31.653.636.000 dinara. Umanjen za skoro 13 milijardi dinara (više od 25 odsto). S druge strane, budžet Ministarstva odbrane narastao je sa 139.314.688.000 na 160.867.361.000 dinara. Čak 21 milijarda više.

A zašto? Da bi pojedini zveckali oružjem, huškali narod da mrzi onog drugog i drugačijeg (najčešće komšiju, ali nisu pošteđeni ni neki drugi) i jahali na politici večnog podgrevanja netrpeljivosti? Kome normalnom je u zemlji u kojoj ljudi umiru, jer nema terapije za sve, važno da kupi još jedan metak i još jednu pušku ili vrati obavezno služenje vojnog roka? Kakvo vraćanje vojnog roka ako smo, makar na rečima, posvećeni miru?

Kancer koji uništava ovu zemlju, i evo nas na terenu metafora, opasno je počeo da se prepliće s medicinskim kancerom. Ljudi umiru, a da im nije pružena prilika da se leče i da dostojanstveno umru. Kako se zove društvo koje to dozvoljava? I gde ćemo završiti, ako ne u sveopštem stuporu, gde ništa više neće biti važno osim golog opstanka na vlasti, koji je postao sam sebi svrha.

I izjeda, poput kancera, naše društvo.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare