Foto: Miloš Nikodijević

Za razliku od civilnih automobila, kombiji, furgoni i pikap modeli iz davnih vremena često ne dožive zasluženu penziju. Oni gotovo nikada nisu bili članovi porodice, već službene mašine koje su svakodnevno obavljale svoje teške poslove do samog kraja. Dotrajale i umorne, ove rage na točkovima menjane su novijim, svežijim i sposobnijim i padale su u zaborav. Zbog toga, danas je prava retkost videti ih kompletne, a kamoli u punom sjaju, kao davnih godina kada su prenosili svoje prve terete.

Ipak, zahvaljujući Filipovoj ljubavi prema Spačeku, putovanjima i istrajnosti, jedan 2CV Furgon AK400 iz 1974. posle mnogo godina ponovo živi. Sa Filipom smo se našli u zemunskoj kraft pivari, na idealnoj lokaciji za njegov nesvakidašnji dostavni Citroën.

Foto: Miloš Nikodijević

„Žuti Spaček je bio porodični, a ovaj je bio priča o klincu koji je radio u Mekdonaldsu, zaradio pare i mislio da je bogat.“ otvorio je Filip prvo poglavlje ove 2CV odiseje, otkrivši nam da je od zarađenog novca bez ikakvog cenkanja kupio automobil sa idejom da od njega napravi kampera.

Ceo projekat je bio dosta obiman, budući da ovaj Spaček nije imao ni šasiju ni trapove, te je iz garaže na ruke prebačen na prikolicu: „Auto je iz CIMOS-a kupljen u Osijeku, uzela ga je neka putarska firma. Posle je u toku rata završio u Novom Sadu u veterinarskom zavodu, a ja sam ga kupio od jednog stolara iz Rumenke. Volim teretne automobile svakog proizvođača, jer ih ne viđaš često i pitaš se šta je preživeo, prevezao i prošao, a onda završi kod tebe.“

Foto: Miloš Nikodijević

Sasvim očekivano, Filip nije naišao na razumevanje porodice: „Mama me je odmah pitala šta će mi ovo, a deda ga je dva-tri puta prodavao. Motor je poklonio, a kada je došao red na ostatak, spasilo ga je sestrino plakanje.“

Kako je Filip priznao, od Spačeka nije želeo da odustane iz inata, onog pozitivnog koji na kraju daje velike rezultate: „Ovaj automobil je više bio moja životna borba i inat nego što sam ga zaista želeo. Jedina osoba koja je verovala da će se on srediti je moja bivša žena, a posle i Đura, drug koji je isto lud koliko i ja.

Celokokupnu priču o restauraciji pročitajte ovde, gde vas čeka i velika foto-galerija „Furgona iz inata“.

Izvor: Autoslavia

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram