1
Iako je sučeljavanje kandidata tekovina koja je pratila sve predsjedničke izbore dosad, Milo i Andrija, 2023. godine, kada smo na pragu EU u koju oni plediraju da nas uvedu - otkazuju nastup, smišljajući privatne sjedjeljke, u hotelskim sobama, s pogledom na Bemax kulu. “Kad je došlo do rascjepa u DPS-u, bila je priča da ću ići za ambasadora u Vašington. Sada su odlučili da me pošalju u Moskvu. Niti je Momir Bulatović ikada utekao iz Crne Gore, niti će uteći...”.
Ovako je nekadašnji crnogorski predsjednik MB, u decembru 2000. za Dan komentarisao šaptačku diverziju DPS-a koja će, kako se kasnije ispostavilo, dovesti do svrgavanja Bulatovića sa čela SNP-a. I danas je za ovu priču indikativno to što je na Momirovo mjesto došao Marovićev najomiljeniji opozicionar i drug iz skojevskih dana, Predrag Bulatović. Koji je danas jedan od prvaka DF-a, piše Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.
Nije slučajno ni tada Momir B. upotrijebio baš glagol UTEČE jer je pod tim geslom isti ovaj DPS dvije godine ranije, krajem 1998, poveo veliku kampanju protiv Bulatovića. Naime, nakon što je on izgubio predsjedničke izbore u Crnoj Gori, Milošević je Bulatovića nominovao za saveznog premijera, našta je DPS odgovorio kampanjom u kojoj je čitava država, preko noći, oblijepljena plakatima sa fotografijom Momira B. i velikim natpisom po sredini: UTEČE!
Ali, kako u životu često biva, neke, posebno ružne stvari, jednog dana se vrate pošiljaocu ili emiteru. Ovoga puta ne jednom nego dvojici njih, otuda ispade – UTEKOŠE! Milo i Andrija.
Očigledni kriminalni sparing Đukanovića i Mandića s ciljem da se ponize građani tako što će im se umjesto istinskog sučeljavanja svih kandidata na Javnom servisu ponuditi privatno ćaskanje njih dvojice, sigurno je događaj koji će obilježiti inače dosadnu kampanju, čak možda i presudno uticati na ishod izbora u nedjelju.
Zašto se ovdje radi o udruženom kriminalnom poduhvatu?!
Prvo, zato što je sučeljavanje kandidata pod ravnopravnim i unaprijed dogovorenim uslovima tekovina svakog demokratskog društva. Samo u diktaturama taj princip se gazi ili ismijava. Zato Milošević ili Putin nikada nijesu izašli na sučeljavanje predsjedničkih kandidata, objašnjavajući ponekad takav potez time što je narodu dosta cirkusa i što narod najbolje zna za koga da glasa. Dakle, navodno u slavu naroda oni su u suštini ismijavali taj isti narod. Isto sada ponavljaju Đukanović i Mandić. Pokušavaju da ponize intelekt prosječnog građanina i glasača namećući lažnu sliku da su oni jedini ozbiljni kandidati i da se izbor svodi na jednoga od njih.
Drugo, autokrate i diktatori ne samo da gaze demokratske standarde, nego još više uživaju da ih izruguju. I to šaljući na sučeljavanje svoje zamjene, kojima skupe potpise i gurnu ih u trku da od izbora prave rijaliti. Tako je Milošević uživao da na sučeljavanja pošalje svog paža Šešelja, Putin Žirinovskog, a Milo i Andrija evo nekog Jodžira. Za koga nikad nijeste čuli ali koji bi trebalo da odigra ulogu klovna.
Treće, bjekstvom od predstavljanja i polemike sa ostalim kandidatima, Đukanović i Mandić šalju poruku i domaćoj i inostranoj javnosti, prije svega EU, šta za njih znače pravila i standardi. Iako je sučeljavanje kandidata tekovina koja je pratila sve predsjedničke izbore dosad, Milo i Andrija, 2023. godine, kada smo na pragu EU u koju oni plediraju da nas uvedu – otkazuju nastup, smišljajući privatne sjedjeljke, u hotelskim sobama, s pogledom na Bemax kulu. U društvu provjerenih propagandista koje još nazivaju novinarima i sa emitovanjem čitavog tog igrokaza na dvije televizije koje kontrolišu njihovi patroni – Vučić i Bemax. I još to zovu – duel! Kakav cinizam.
Četvrto, baš u ovom posljednjem je najveći kriminal dva „proevropska“ kandidata – ovo ponižavanje RTCG koja je makar formalno, iako ne suštinski, Javni servis. Đukanović i Mandić brutalno u lice građanima šalju poruku kako oni doživljavaju medije! Kao uslužni servis njih, njihovih partija i tajkuna. Dvije tragikomične TV koje na dnevnom nivou, jedna u Srbiji druga u Crnoj Gori, emituju neistine, poluistine, spinove, koje crtaju mete neistomišljenicima i zatiru svaku kritiku vlastodržaca, to su mediji kakve nam dva kandidata, Đukanović i Mandić, nude i promovišu ovim potezom. Sramota, zar ne.
PROČITAJTE JOŠ:
Šteta što su ostali kandidati otkazali učešće u sučeljavanju na RTCG ili su na putu da to učine. Jer me baš zanimalo da li je Raonić Boris, za koga nikad nijeste čuli, a koji je voljom majke Crkve, DF-a, Ure i Demokrata izabran na mjesto direktora Javnog servisa, spreman da otkaže emisiju. I tako „učini“ Milu i Andriji. A time i obezbijedi još jedan mandat na čelu RTCG – jer buduća koalicija DPS-a i DF-a, kada Andrija prođe u drugi krug a Milo ga pobijedi, ne bi zaboravila doprinos malenog Borisa njihovom trijumfu nad građanima Crne Gore, demokratijom i slobodom medija. Ovako ništa, Raonić, Đukanović i Mandić zadovoljno trljaju ruke.
Žao mi je samo što Momir nije danas živ. Da on kaže – UTEKOŠE. Jer za razliku od njega, ova dvojica, Milo i Andrija, zaista utekoše.