0
Od petka veče, bilo je 19:29, kada je portal Vijesti objavio najnoviju poruku Gabrijela Eskobara, specijalnog izaslanika US administracije za Balkan, kako nemamo važnijeg zadatka od podrške svemu što premijer radi - ja ne zažimam. Rudarim žešće nego bilo koji Spajkijev kripto računar, dan-noć, 24/7, iz petnih žila, nogama i rukama, molim se i gledam u zvijezde, ponavljam u sebi i vičem na sav glas, kako nemamo prečeg posla nego da podržimo sve, i baš sve, što premijer radi. To nam je sada i najvažnije poglavlje na dugom i trnovitom putu ka EU, važnije od famoznih 23 i 24, bitnije dakle od DPS i Skaja, od Mila i Roćena, od Vesne i Katnića, od fenomenalnog srpskog sveta i Mileta Dodika, od Borbe i Alo, od pape i Jakova - pogađate, u pitanju je poglavlje 45, podrška za sve što radi premijer. Čak i kad se ne sjeća da je dobio pasoš druge države, ili ne pamti stan u Beogradu na vodi a još manje kome ga je prodao, kada spinuje, pokušava da ućutka medije, kad od Javnog servisa napravi Uslužni, a od Raonića Radojku Rutović, kad smjenjuje posle ponoći i protivzakonito, kad priprema kripto Montenegro ili samo hedžuje na londonskoj berzi - nema nam druge nego da kliknemo: Oj, Milojko, samo reci, lećećemo kao meci!
I ko će sad da mi prizna taj neplaćeni i prekovremeni rad, ko će da sabere koliko je to već minuta, sati i dana, od petka u 19:29 kada sam, po nalogu njegove ekselencije i velikog Ujka Sema, počeo da podržavam sve što radi premijer, da ga uzdižem više nego Miloš i Andrija Nikolić zajedno, više nego mali Rakočević, više nego kompletna OPG, više nego čitav NVO sektor i svi regionalni prvaci, od Mesića do Vlasija, i od Sonje Biserko do Senada Pećanina. Da sam sve pobrojane udarnike na glancanju biste aktuelnog premijera ostavio u male, da mi više niko od njih ne može reći kako bolje, jače i strastvenije podržava lik i djelo Milojka Prvog, slava mu i milost, pokazuje i slučaj podrške Spajkiju u izboru v.d. direktora UP! Svi ćutimo, i ja i oni, i Gejb i Varhelji, jer još nam je od druga Tita ostalo da se ne trebamo držati zakona kao pijan plota, piše Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.
Kad malo bolje razmislim, u pravu je Specijalni Eskobar. Dosta sam lajao protiv ovog i onog premijera i predsjednika, ove i one države, ovog ili onog klana, jednog, drugog, trećeg rata i zločina, tuđeg i posebno našeg nacionalizma, ove ili one prevare i opsjene, protiv endemske korupcije i organizovanih grupa, političkih, kokainskih ili propagandnih, dosta je bilo kritike i na račun Mickeya, kao da su Do Kvon, dupli pasoš, tajnoviti hedžing, zaboravljena kuća u Muo, još jedan hedžing, ponoćni izbor šefa policije, smjena nekog Milovića pa njegova rehabilitacija, pokušaj odstrijela šefa SPO, autokratsko vođenje partije i Vlade, kao da sve to nije tako ljudski, tako crnogorski, zar smo bolje zaslužili, kada smo sve to živjeli tri decenije, od kojih nam je dvije i po, neki slični eskobar, prije ovog pravog, govorio isto – da moramo podržati sve što premijer radi. Podržimo Mila i DPS u svemu što rade, i kada prave ili podupiru jedan i drugi klan, švercuju duvan a onda kokain, zarobljavaju institucije i bilduju autokratiju, umjesto demokratije zidaju privatnu državu, umjesto nezavisnih medija organizovanu propagandu – nešto slično su nam godinama i decenijama poručivali razni izaslanici Vašingtona, tako da nije ni čudo što sada Gejb samo ponavlja sličnu mantru.
Pa kako onda da ne poslušam Eskobara i podržim sve što radi premijer, bolje bi bilo da sam i dosad to činio, da sam prepoznao kako je Mickey novi Milo, miljenik Vašingtona i Dubaija, Putinovog Deripaske i kineskog CRBS, Bemaxa i Lutrexa, Porfirija i Grigorija, da je u stvari ovaj premijer mlađi i ljepši od onog ranijeg, da govori engleski bolje nego maternji, da ne mari za zastave, himne i grbove, da ga svaki ministar prije nego ode do toaleta mora pitati za dozvolu, a vrhovno državno tužilaštvo za istragu, da mu je crkva odvojena od države, a bezbjednosni sektor od ujaka i šire familije.
Kada se sabere i pomnoži sve navedeno, uzme spajki kalkulator u ruke i izračuna koliko je aktuelni premijer bolji od onog nepomenika, koliko nam podiže platu i penziju, skraćuje inače neradno vrijeme, zadužuje opštinu i državu, kida korupciju i mafiju malo morgen, uzdiže ležeći NVO sektor i urniše takozvani Javni servis, kad vidimo koliko ulaže u nekretnine, kako se bez riječi odriče srpskog pasoša, kako ga hvali opozicija a najviše Mandić, zar onda nije logično da specijalni Eskobar kaže kako nemamo prečeg posla i važnijeg zadatka nego da podržimo premijera u svemu što radi. Zato ću i ja, parafrazirajući profesora Iva Vukovića reći – i ja sam Milojko Spajić! Nakon tri decenije lajanja na mjesec prosto uživam da se predam, i poklonim, Spajkiju, a kome bih drugo, jer nigdje nebo nije plavo kao iznad Crne Gore! Čak i to zahvaljujući premijeru, njegovom ujaku, malom od zaove i vojvodi Momčilu (a ne Mandiću).
POGLEDAJTE JOŠ:
Zato nisu u pravu niknejmovi sa društvenih mreža koji poručuju Eskobaru da smanji doživljaj, nije Gejb isto što i Milan Knežević, koji se baš napalio na tatu Putina i majku Rusiju, samo zato što FSB i Crvena armija ne djeluju kao lovačko društvo već su ozbiljna zločinačka družina, koja umjesto zečeva ubija Ukrajince, pali sela, ruši gradove, a u predahu po sopstvenoj zemlji likvidira kritičare. Pa kako da ne podržim sve što radi premijer kad vidim takvog Kneževića, jer između dva zla, na to smo navikli već decenijama, treba birati ono manje, Spajkija.
Zato hvala Eskobaru, mogao je i ranije da nam saopšti kako moramo podržati sve što radi ovaj premijer a ne tamo neki Vučić, za koga je zadužen ambasador Hil. Otuda on, a ne Gejb, stalno ponavlja u Beogradu istu stvar – da i braća Srbi moraju podržati sve što radi premijer. Pardon predsjednik. Pa ko onda kaže da su Crna Gora i Srbija dvije banana države, a ne dva oka u glavi.
