Piše Željko Ivanović: Mandić i Spajić, dva oka u glavi

Pošto se Andrija odrekao povjerljivih informacija naših službi kako ne bi ometao evroatlantske integracije, mora da je pomenuta skaska o ključanju u BS oko ulaska u Vladu klasifikovana pod šifrom “ništa važno” ili “šta ima novo u Rožajama” ili “BS u vrtlogu strasti” ili na neki sličan način, ali u svakom slučaju ne kao strogo povjerljiva ili tajna, zbog čega je Mandić i došao u njen posjed, piše Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.

“Briselski vojvoda”, kako ga kod tradicionalnih birača pokušavaju ocrniti Kneževićeve pristaše, ima razumijevanja za previranja u BS-u i zato što se slični procesi odvijaju unutar njega samog. Borba između dobra i zla, Brisela i Banjaluke, Šarla Mišela i Milorada Dodika, evropskog i srpskog sveta, Navaljnog i Putina, na kraju eto i između Demokrata i Bošnjaka.

“Bošnjačka stranka treba da bude dio rekonstruisane Vlade, čak i ako bude glasala za moju smjenu. To je moj stav. Ne završava se politika glasanjem za smjenu predsjednika parlamenta... Nemam sujetu”, kaže Mandić.

Dirljivi izliv saosjećanja šefa parlamenta i lidera Nove sa BS-om nije, naravno, rezultat emocija ili empatije Spajkijevog dalaj-lame već je stvar interesa i političkih kalkulacija. Od dogovora sa mandatarom Spajićem oko manjinske podrške njegovom kabinetu, potpisivanja koalicionog sporazuma i preuzimanja funkcije spikera, Mandić pokazuje neupitnu lojalnost lideru PES-a. I u svim Spajkijevim iskušenjima, Mandić čuva leđa premijeru. Od javne podrške EU integracijama do prećutnog navijanja za Nato, preko asistiranja u malom moždanom udaru na šefa SPO-a Šukovića, do plesa u igri prestola između Spajića i Bečića, oko kontrole nad bezbjednosnim sektorom. U svim tim važnim epizodama Andrija grčevito drži stranu Mickeya, a zauzvrat ga premijer hvali da je pljunuti dalaj-lama.

Naravno, nije Mandić glup, još manje neiskusan. Štaviše, za razliku od Đukanovića, on svakim danom i u svakom pogledu napreduje, pokazujući da je dosta naučio iz brojnih političkih poraza. Dočekao je svojih pet minuta preuzimanjem pozicije predsjednika Skupštine i sada vješto kormilari. Prije podne je evropejac i Nato lokator, a popodne nosilac sablje Aleksandra Vulina i promotor fenomenalne ideje srpskog sveta. Zanoći sa Miletom od Banjaluke, a probudi se sa Milojkom od Brisela i Vašingtona. Evo je zaorao temelje u Bojnoj njivi za memorijalni centar pogibiji Crnogoraca na Mojkovcu, još da vrati kapelu na Lovćen i eto opet nama stare, dobre i tradicionalne Crne Gore umjesto vesternizovanog, komercijalizovanog i poročnog Montenegra. Pošto te tričave i banalne stvari, zastave i memorijali, svadbe i sahrane, Crnojevići i Petrovići ne zanimaju premijera Spajića, lider Nove komotno može da nastavi sa svojom “misijom pomirenja”, sve dok u dnevnopolitičkim i praktičnim pitanjima nesebično podržava Spajkija.

Zato je Mandić toliko zalegao da Bošnjake vidi u Vladi. Odrekao se i sujete, i Dodika, i sablje Vulinove, samo da odobrovolji Ibrahimovića i sa njegovim ekspertima i osvjedočenim profesionalcima osnaži državnu administraciju. Ne toliko zbog samih Bošnjaka, još manje zbog ličnih veza Milana Kneževića i Ramzana Kadirova, već zbog Alekse i njegovih “crvenih brigada”.

Spajić i Mandić su očito ujedinjeni i koordinirani u akciji koja liči na hokejaške brze izmjene - da se “u letu” umjesto Bečića u Vladu ubaci Ibrahimović, i da na to malo ko obrati pažnju. Da se uz pomoć botova i društvenih mreža čak predstavi kako do izmjene u timu premijera nije ni došlo, kako je od prvog dana potpredsjednik i koordinator službi bezbjednosti bio Ervin a ne Aleksa, što bi značilo da su prije pola godine Demokrate nevoljno sa Urom izvisile i ostale, po kazni, u opoziciji.

Dakle, šta tom brzom izmjenom, BS umjesto DCG, dobijaju PES i Nova, Spajić i Mandić?!

Premijer bi takvim potezom, nakon svoje partije, uspostavio dominaciju i u Vladi. Bez Demokrata, Mickey bi lagano stavio šapu na bezbjednosni sektor pa bi sa ujakom i lutrexom, kako se kolokvijalno obilježavaju dva glavna toponima u Mikijevoj arhitekturi moći - mogao da imenuje i razrješava po svom ćefu! Isto kao nekad davno rahmetli Milo. S druge strane, slanjem Alekse i Borisa na opozicionu klupu Mandić bi ostao jedini zastupnik srpskih interesa u vlasti, spreman da po dubini i širini preuzme i prepiše brojni kadar Demokrata u Novu. Jer, treba imati na umu da je DCG srpska stranka po biračima a građanska po rukovodstvu. Kao što je nekad SDP bio bošnjačka stranka sa crnogorskim prvacima.

Ako je, dakle, jasno šta od organizovanog i udruženog poduhvata Spajića i Mandića dobijaju njih dvojica i njihove stranke, ostaje samo jedno sporedno i manje važno pitanje - šta sa pomenutom rokadom, BS umjesto DCG, dobija Crna Gora? Odgovor se sam nazire ako se poslože glavne činjenice.

Demokrate i njihov ministar unutrašnjih poslova dva mjeseca zapomažu da se kompromitovani i do stepena osnovanosti sumnje izloženi Brđanin smijeni, a na njegovo mjesto dovede jedan od četiri kandidata! Ne zvuči kao da žele monopol na UP ako nude četiri kandidata a ne jednog? Prije monopolu teži druga strana, premijer u prvom redu, koji na sve ponude Šaranovića uzvraća opstrukcijom u produženom trajanju, sa željom, očito, da na čelo važne službe stavi jednog jedinog, svog kandidata?! Otuda Spajkijevo zaklinjanje kako nam treba profesionalna a ne politička policija djeluje ubjedljivo kao kada nas je uvjeravao, i mi mu što je najgore vjerovali, da je čista laž kako ima srpski pasoš. Takođe, UP, ali i SPO, u proteklih par mjeseci od kada su Crveni preuzeli odgovornost za taj sektor, djeluju vrlo profesionalno i neselektivno! Kao kruna takvog rada došao je udar na najjači klan u zemlji i hapšenja jednog od njegovih vođa. Da li je to Spajiću za pohvalu ili za kritiku?! Nije se sam oglašavao tim povodom, njegova stranka je dala kratko, pomalo stidljivo saopštenje, što sve pojačava vjerodostojnost spekulacija da su grandovci imali čvrste garancije iz vrha nove vlasti da ih neće dirati?! I da je sada ovaj prepad na njih u stvari najveći grijeh bezbjednosnog sektora kojim koordinira Bečić?! Djeluje da Spajić radi na zamjeni DCG uvijek spremnim Bošnjacima, da bi lakše vratio bezbjedonosni sektor u svoje ruke a onda bi, kao u slavno DPS vrijeme, njih par u vrhu PES-a odlučivalo ko smije a ko ne smije da bude hapšen ili istraživan?!

Summa summarum - je li Milojko toliko naivan da je nasjeo na teorije zavjere Dralja i Kentere kako mu neko radi o glavi, pa osvajanje UP i ANB doživljava kao vid samoodbrane?! Ili kao prirodni autokrata i vlastoljubac želi da umjesto profesionalnih institucija i pojedinaca instalira lični servis i strahovladu?! Ako je ovo drugo, ispalo bi, eto nama još jednog malog balkanskog Mila, odnosno Mileta. A nadali smo se istinskom demokratskom lideru.