Mandatar Milojko Spajić, zvani Mickey, mali od zaove i sestrić ujaka iz Granda, nije zaslužio kompliment u naslovu zato što je na putu da sastavi Vladu. To je svojevremeno pošlo za rukom i Zdravku Krivokapiću, algoritmu od čovjeka, pa zašto ne bi i Spajkiju.
Još manje bih mu nazdravljao zbog načina na koji je ušao u kampanju za parlamentarne izbore, ignorišući preporuke nejakog Jakova a vjerujući nekom Korletu, čarobnjaku iz Porta, za koga Javni servis nikad nije čuo. Takođe nije za pohvalu ni Mikijev način vođenja pregovora nakon 11. juna, jer je kroz čitav proces ličio na Dritana, lošeg vozača Formule 1, čiji bolid pleše na pisti, od bankine do bankine, piše Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.
Nije mandatar zaslužio pohvale ni zbog toga što je zaratio sa doskorašnjim tutorom Eskobarom. Ako Mikijevo insistiranje na Mandiću spikeru dovede do tihih sankcija Amerike, izostanka investicija, podrške za članstvo u EU i u borbi protiv mafije – onda budući premijer može da ispadne zaista novi Milo, ali onaj iz 90-ih. U tom slučaju, jedino bi nam za utjehu ostala gorka satisfakcija da su se Ameri za samo par mjeseci ohladili od Spajića. Za Mila su im bile potrebne decenije.
Najmanje je Miki zaslužio “bravo” zato što je iz buduće Vlade isključio jednu od manjinskih partija, šta god ja mislio o Ibrahimoviću i društvu, i koliko god da su oni sami svojim djelovanjem zaslužili takvu sudbinu. Jer, za multivjerski sklad i građansko društvo svaka partija zastupnica manje brojnih naroda treba da bude dio Vlade. Ali možda ovakav epilog probudi istinski evropske i antikoruptivne snage u BS-u, pa dobijemo rukovodstvo ili novu stranku Bošnjaka koja bi ubuduće na bazi vrijednosti, a ne uhljebljenja i partitokratije, bila dio svakog kabineta.
Moram i ovo da primjetim – nije Milojko Jr. zaslužio podršku zbog toga što je uspio da Aleksu odvoji od igračke, odnosno fotelje šefa parlamenta. Tim prije što je Alek u karijeri znao da pokaže i veću žrtvu. Recimo, kada je prošle godine odustao od premijerske fotelje, uz manjinsku podršku DPS-a, nakon što je zajedno sa Milom srušio Dritanov kabinet. Ko ne vjeruje, neka pita Bratislavu. Odnosno Lajčaka i Roćena.
I samo još ovo. Prije nego što objasnim šta je glavni razlog za “bravo, Spajki”, evo jedan sporedni – poslao je Dritana u opoziciju. Ili je preciznije reći da je sam Dritko poslao Uru na klupu za rezerve. Ako se u fotofinišu procesa formiranja nove Vlade Mickey opet ne predomisli. Dakle, mogući opozicioni status Uraša i njihovog lidera je, možda, jedini put koji ih “spušta na zemlju”, kako bi onda jednog dana mogli opet da uzlete. Ako se Ura preseli u opozicione klupe onda je tamo ne baš raširenih ruku čeka mrski DPS. Što bi moglo da dovede do onog što trenutno djeluje nemoguće – ne samo opozicione, već i programske saradnje ove dvije stranke. Posebno ako Milo ode u penziju i prestane da spasava Partiju i naciju, i ako se Dritan vrati na fabrička podešavanja. Eto onda jake opozicije. Istinski građanske i evropske. Koja bi osporavala novu Vladu kao prosrpsku i antievropsku?
Ali sve pomenuto na stranu – najviše zbog čega skidam kapu Milojku Jr. je što je tako brutalno prosuo političko krilo “kavčana”, njihovog portparola Miloša, brojne analitičare, i ostalu poslugu, koji su nakon višemjesečne kampanje pod motom “i posle Mila – Miki” doživjeli klasični nokaut. Harizmatični Nikolić koji nam sedmicama objašnjava kako Vučićevi Dritan i Jakov ne daju voljenom Mikiju da formira 44. Vladu, sada tužno zapomaže kako smo propali, jer će sastavni dio nove vlasti biti Andrija! Čovjek koji je rekao da Putina doživljava kao svog predsjednika, postao bi član Savjeta za odbranu i bezbjednost države koja je članica NATO saveza – kuka Nikolić. Misleći na istog onog vojvodu (Mandića) sa kojim se kralj (Milo), prije par mjeseci, grlio na šestom spratu Hiltona, obećavajući da neće zaboraviti DF prilikom formiranja nove Vlade! Nakon što on razbije Jakova na predsjedničkim, a DPS crkvenjake na parlamentarnim izborima! Da ne pominjem kako je 25 godina član istog Savjeta za nacionalnu bezbjednost, formalno ili neformalno, bio sam Đukanović, nekada brat od Deripaske i Šojgua, a čitavo vrijeme pokrovitelj endemske korupcije i organizovanog kriminala. Pa smo i to preživjeli.
Sa vrh Bemax kule brzojav šalje i naša Daliborka, s pravom nema šta, jer će evroatlantske integracije biti zaustavljene nakon što na čelo Skupštine dođu poražene snage iz Drugog svjetskog rata. U grobu se prevrće Ljubo Čupić, ništa bolje nije ni Boško Buha, dok još jedan, na sreću živi bombaš, Ljubo F., suze roni jer ga je njegov novi favorit Spajki, izdao i prodao Rusima.
Ruku na srce Bemax propaganda još ne gazi po Spajkiju kao što zna, nadajući se da je on ipak njihov, jer im je Milo garantovao za njega, a mali od Miloša Nikolića bio spreman i da pogine ako mu neko takne Mickeya.
Zbilja, bravo ti ga, Milojko, način na koji si prosuo hobotnicu zaslužuje kompliment. Čime se još jednom, ko zna koji put u posljednjih desetak godina, potvrdilo da je Milo Đ. prevaziđeni političar, kao nekad njegov guru Slobo M., dok je DPS zalutao gore nego Joković u Vladu. Ili Raonić u medije. Ima li bolje vijesti od ove da je DPS izvisio, ostao kratkih rukava i ispao kratke pameti. Stanje pacijenta se iz godine u godinu pogoršava tako da se ne vidi kraj tom lutanju i posrtanju.
Za kraj – ima još jedna, istina, kolateralna korist (a ne šteta) od Spajkijeve Vlade. Jedino su radovi na njoj mogli da spriječe malog od zaove i vladike Metodija, da preskoči i iskulira patrijarha Porfirija. A ne kao Dritan da mu ode na noge. Jer čak u vrijeme najjačeg srpskog nacionalizma, zločinačkih 90-ih, kada je Milo mrzio šah zbog šahovnice a Momir učio od babe Janice ko je i šta je – dakle, čak ni tada Crna Gora nije bila tako ponižena od strane visokog crkvenog poslanika kao ovih dana od g-dina Perića. Amfilohije se prevrće u grobu kad vidi kome je ostavio Mitropoliju i na šta je ona svedena. Da ne bi Porfirija, mislio sam da preskočim popis u rubrici nacionalno izjašnjavanje jer su Milo i DPS i to uspjeli da obesmisle i prodaju, ali se na nezapamćenu nacionalističku orgiju patrijarha, sada mora adekvatno odgovoriti. Kako reče šef države nedavno u Budvi: ja sam etnički Crnogorac! Amin!
Ja čak imam razumijevanja i za one koji su samo nacionalno Crnogorci, etnički ne moraju biti. Kao Roćen, recimo.