Foto: TANJUG / BUDUCNOSTSRBIJEAV / an

Za nastup članova Srpske napredne stranke u medijima, svakako se može reći da je prepoznatljiv. To, međutim, nije došlo samo od sebe, već je rezultat obuke kroz koju mladi kadrovi SNS konstantno prolaze. Poslednjih godina za to je zadužen Milan Stevanović Pixel, čovek koji se već dugo bavi izbornim kampanjama, ali i obukom članova stranke za javni nastup. Stevanović je, kako je Nova.rs pisala, objavio i knjige pod nazivom "Kako da pobedite na izborima" i "Kako da postanete uspešan političar", u kojima detaljno piše i o tome kako treba razgovarati sa predstavnicima medija i izbegavati nezgodna pitanja ili što bi on sam rekao - "kako ufatiti novinara na foru".

Ovaj diplomirani matematičar i vlasnik firme “Pixel Enterprise LCC”, svojevremeno je bio poslanik SNS, a pre nego što se učlanio u stranku učestvovao je u kreiranju kampanje za DOS, DS, Mila Đukanovića, Bogoljuba Karića, ranije i Biljane Plavšić.

Foto: Youtube/Belle amie popodne

Važio je za najbogatijeg poslanika SNS, jer je u njegovoj imovinskoj karti koja je bila objavljena na sajtu Agencije za borbu protiv korupcije, pisalo da poseduje dve firme, a da je vrednost jedne sa sedištem u Delaveru (SAD) “Pixel Enterprise LCC” iznosila 347 miliona dinara.

Tematika njegovih seminara za gradske funkcionere i članove SNS po Srbiji, obično je odnos sa medijima.

Kako izgleda Stevanovićeva vizija odnosa političara prema novinarima i medijima uopšte, najbolje odslikavaju citati iz njegove knjige.

„Mnogo kampanja je izgubljeno samo zato što kandidati nisu bili uvek na svojoj poruci i to nisu shvatili ozbiljno. Tipičan primer je kad ih novinar izbaci iz takta (ah, ti novinari). Kandidat to shvati lično i krene u obračun sa novinarom. Počne da se obraća njemu, a ne svojim potencijalnim glasovima. Zaboravi i na boga oca, a kamoli na poruku. Rezultat je u najboljem slučaju ljut novinar do kraja kampanje i zbunjeni birač u stilu: ovaj, bre, ne zna šta oće; još je i nekulturan; napade ovog finog gospodina televizije“, navodi Stevanović u svojoj knjizi i dodaje da postoji čitav niz rečenica kojima se „elegantno“ preusmerava odgovor“, piše Stevanović.

Zato, kako tvrdi, postoje posebne tehnike kojima treba ovladati.

„Postoje tehnike kako da se uvek ostane na poruci, a da se izbegne banalizacija tipa: ja te pitam jedno, a ti odgovaraš drugo. Pošto je obuka za to praktične prirode, ovde ćemo izneti samo glavna pravila“, navodi Stevanović, a zatim detaljno obrazlaže:

„Ne ponavljajte pitanja na početku odgovora. Ponavljanjem pitanja vi ste nesvesno na novinarskom koloseku, a to, osim ako time ne kupujete vreme z aodgovor, ne valja. Vaš interes je da pošaljete svoju poruku i to što pre i što više. Ako je pitanje iz korpusa negativnih pitanja, svako dugo obrazloženje je greška. Što više obrazlažete temu koja vam u suštini ne odgovara, grešite. Ovo dostići i efikasno primenjivati gotovo uvek je moguće, ali samo vežbanje“, navodi Stevanović.

Postoje rečenice, tvrdi dalje ovaj stručnjak, kojima se elegantno preusmerava odgovor, kao na primer:

„Mislim da to nije ono što interesuje naše glasače. Želim da svakome bude jasno da…. pa vaša poruka. Ako pogledamo stvari iz drugog ugla, dolazimo do zaključka…, pa vaša poruka, jopet.
Više puta sam odgovarao na slična pitanja. Sada je veoma važno za sve nas sledeće…, pa poruka“, navodi Stevanović u svojoj knjizi i dodaje:

„Ključna stvar je da li to pitanje interesuje moje birače i kakav je moj interes da na njega odgovorim. Kako da što pre zbrišem na poruku, a da me ne provale! Učiti ovo iz knjige je jalov posao, al zato postoje seminari i stručnjaci. Za profesionalno obučenog političara nema lošeg pitanja. Obuka je relativno jednostavna, ali je obično problem u sujeti dotičnog istog. Ili je suviše dugo na političkoj sceni, pa mu je blam da ga propituje tamo neki mladac ili misli da sve zna. Ima leka i za jedno i za drugo. Potpuno isti“, kaže Stevanović.

A taj lek se primenjuje ovako:

„Sa mnogo takta i uvažavanja izmolite ga da vam učini čast da mu postavite neka pitanjca na koja će on da odgovori ko iz rukava. I tu je fora. Lepo ga ufatite u zamku (za to postoje obuke), pa ga preznojite i on postane zahvalan učenik“, piše između ostalog Stevanović o tome kako bi političari trebalo da „ufate novinare na foru“, zaključuje Stevanović.

***
Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare