U 2025. godini u Srbiji se nije desila promena vlasti, ali smo kao društvo doživeli jednu vrstu generacijskog šoka, koje će temeljno predodrediti i naš odnos prema demokratiji, rekao je politikolog Boban Stojanović, ocenivši da se sada samo čeka dan D, što su, kako ističe, neki naredni izbori.
Prema rečima doktora političkih nauka Bobana Stojanovića, nakon 5. oktobra 2000, godina koja je na izmaku je demokratski najpotentnija godina.
“Desile su se jako, jako velike stvari, ali na nivou promena i slično nije ostvaren taj cilj, ali je stvoren ozbiljan temelj za kad dođe trenutak da se dese ne samo političke promene u smislu promene vlasti, već bih ja rekao da smo kao društvo doživeli jednu vrstu i generacijskog šoka, koje će temeljno predodrediti i naš odnos prema demokratiji, ali i ponašanje nekih budućih političara koji budu vodili ovu zemlju, gde mislim da će narod mnogo više ceniti stvari poput odgovornosti i pravde, odnosno da će svakog narednog, ko bude hteo da uzurpira vlast, ograničiti, što mislim da je jako, jako važna stvar”, naveo je on za N1.
Stojanović je gostujući u programu Televizije N1 rekao da su javno mnjenje temeljno promenile studentske šetnje u januaru, februaru i martu ove godine.
“Mogu to da argumentujem pre svega odlukama vlasti – činjenicom da je Miloš Vučević podneo ostavku 28. januara. Ja sam ubeđen da se tada planiralo da se u martu, aprilu, maju ide na izbore, da se čitava ta situacija oko studentskih protesta, pobune i blokada završi onako kako je Vučić to završavao svih ranijih godina – na izborima. A onda je shvatio da su mu se u stvari desile te studentske šetnje gde, bih ja rekao, da se dogodila ta jedna vrsta efekta ili šoka”, objašnjava on.
Ocenjuje i da su sva dešavanja koja je pokrenuo studentski pokre, davno prestala da budu protesti protiv Vučića.
“To mi je jako dobro. Više ga niko, što bi naš narod rekao, ni ne šljivi toliko da građani sad ustaju da protestuju protiv njega, već su ovo skupovi podrške, što nikad nismo imali u borbi protiv Aleksandra Vučića. Kada kažem skupove podrške, ne samo da vi izlazite da protestujete protiv loše i neodgovorne i nepravedne vlasti, već se pojavio neko kome vi izlazite da odate počast i da kažete ja sam za njih. I te studentske šetnje su baš u tom smislu promenile stvar, jer niko nije išao da dočekuje studente zato što je protiv Vučića. Uz to se podrazumeva da ste protiv Vučića, ali ste išli da podržite nekoga, a možda je najvažnija stvar što je taj neko porodično blago svake kuće u ovoj zemlji, a to su mladi ljudi. I to je bio prvi deo godine”, navodi on.
Kao još jednu jako važnu stvar u političkom kontekstu, Stojanović navodi i činjenicu da su od maja meseca, kada su zatražili izbore, studenti postali politički subjekt, odnosno politički akter.
“Tako da mi od maja imamo i ozbiljnu podršku jednom političkom akteru, ubedljivo najdominantnijem, i tu mislim i na vlast i na one koji su pre toga bili opozicija. Suštinski svi skupovi nakon maja su bili vrsta političke podrške akteru koji je izašao iz svega ovoga. I kad sam rekao da je ovo najpotentnija godina, upravo u tome pronalazim te demokratske kapacitete, ne samo za smenu vlasti, nego i za ono što sam rekao u uvodu, za temeljnu promenu ovog društva, zato što se podrška tom studentskom pokretu bazira na vrlo jasnim, društvenim i, ja bih rekao, najšire gledano univerzalnim vrednostima – pravda, odgovornost, ograničenje vlasti, sloboda, decentralizacija i to je ne samo podrška mladosti. već i najvažnijim stvarima koje su suština demokratije”, kaže politikolog.
Sagovornik N1 ocenjuje i da je od 1. novembra 2024. vlast napravila mnogo grešaka i u političkoj komunikaciji i u političkom ponašanju, te da je spala na to da slika, prilika i ogledalo te vlasti bude šatorsko naselje ispred Skupštine Srbije.
“Komunikacija koju ima vlast je komunikacija nekoga ko je izgubio sve na čemu mu se baštinila ta vlast – izbori, patriotizam, bolji život, mir i stabilnost, kontrola apsolutno svega. Ja ću samo reći da tri jako bliska saradnika Aleksandra Vučića, tj. dvojica su u kućnom pritvoru, a protiv jednog je pre nekoliko dana podnet optužni predlog. To je bilo nezamislivo do prošle godine u ovo vreme”, kaže Stojanović.
Podseća i da je Aleksandar Vučić od septembra 2012. godine uvek nudio izbore, te da ove godine do izbora nije došlo zato što bi on na njima izgubio.
“Narod je shvatio da će se ovo ipak završiti na nekim izborima, kad god oni bili. Vučić ih u poslednjih mesec dana sve češće najavljuje za 2026. Juče je rekao da će to biti sudbonosna godina zbog izbora. On to mora zbog svojih birača jer i njima je čudno zašto sad odjednom nema izbora. Pet vanrednih izbora za 13 godina, a sad odjednom čekamo nekakve redovne termine ili kraj 26. Ja nisam toliko siguran da će on dati te izbore krajem sledeće godine, za proleće sam gotovo već siguran da neće. Odnosno plašim se da ako ih da, to znači da je uspeo da napravi kontraudar na sve ovo, ali mi ne deluje izgledno jer ništa mu ne ide u prilog. I ovo zaista možda potraje još godinu i po dana do prvih redovnih izbora, a to je tek april 2027”, kaže on.
Pred režimom su, kako kaže, dva izbora – da izgubi na izborima za 45 dana, ako ih danas raspiše, ili da izgubi u aprilu 27. godine.
“Šta radi svaka autoritarna vlast? Pa naravno da će da iskoristi svaki dan svoje vladavine, da se ugrade u još 200 poslova, da izvuku koliko god mogu novca, da probaju na neki način to da rade, tako da nije pitanje da li danas da izgube izbore ili šta da urade pa da pobede za šest meseci, već je pitanje kada će izgubiti. I u svakoj demokratskoj zemlji izbori bi, zbog krize, odavno bili raspisani. U autoritarnim tipovima političkog režima ne. Čeka se na poslednji mogući moment. I zato ja kažem, ja ne verujem Vučiću da će biti izbora sledeće godine”, objašnjava politikolog.
Ističe da Vučić, uprkos represiji i pokušajima da zavede potpunu diktaturu, do ovog momenta to nije uspeo, te da nije moguće da se to dogodi sada u momentu kada čitavo društvo po dubini, a i njegovi kadrovi i ljudi shvataju da je došao kraj.
“Znali su da jednom mora doći kraj, ali sada su očigledno svi svesni toga. Ja sam siguran da oni više nego što prate opoziciju, studente, novinare i sl. prate svoje ljude, jer znaju da je sada apsolutni trenutak kada će krenuti onaj prebeg kao što je krenuo i od demokrata ka SNS-u i od SPS-ovaca ka opoziciji 2000-ih. Zaista džaba im sve, jer, prošlo bi u prvoj polovini ove godine da je moglo da prođe, sada se samo čeka dan D, a to su neki naredni izbori”, zaključuje on.
***