Foto: Shutterstock

Ljubomora, istorija nasilja, proganjanje - ovo su samo neki od indikatora koji bi mogli da vam ukažu na to da pored sebe imate nasilnika.

Čedomir J. (43) ubio je sekirom svoju suprugu Blaženku J. (39) u njihovoj porodičnoj kući proteklog vikenda, a zatim otišao u potkrovlje i izvršio samoubistvo vešanjem. Gotovo identičan zločin dogodio se ranije ovog meseca, kada je Vinko P. izrešetao svoju suprugu Julijanu P, pa presudio sebi u porodičnoj kući u selu Starčevo kod Petrovca na Mlavi.

Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs, Facebook

U prvoj polovini ove godine, na osnovu medijskih natpisa i izveštaja, ubijeno je čak 17 žena od kojih je 12 slučajeva ubistava u porodično-partnerskim odnosima dok je ostalih 5 van tog konteksta.

Ovako jezivi i stravični zločini ponovo su otvorili mnogobrojna pitanja od toga kako se zaštititi od nasilnika, pa sve do toga kako ga prepoznati i šta u tom trenutku možemo uraditi, kakvu garanciju imamo od državnih institucija i kako nam one mogu pomoći

Femicid je prema univerzalnoj definiciji rodno zasnovano ubistvo, učinjeno nad ženama, devojkama, devojčicama pa i bebama ženskog pola od strane muškarca. Odgovor državnih institucija, procena bezbednosnog rizika i upravljanje rizicima, po rečima stučnjaka, i dalje su neadekvatni u cilju prevencije nasilja nad ženama. U svakom 3. slučaju nasilje je prijavljeno policiji ali je izostala adekvatna reakcija nadležnih institucija, kaže za list „Nova“ Vedrana Lacmanović, članica Autonomnog ženskog centra u Beogradu.

Foto: Shutterstock

„Neophodna je mnogo snažnija institucionalna i društvena reakcija u cilju sprečavanja femicida, budući  na činjenicu da su se žrtve obraćale nadležnim institucijama za pomoć pre nego što su ubijene“, kaže Lacmanović.

Pretnje, proganjanje, posed vatrenog oružja samo su neke od specifičnosti u ponašanju potencijalnog nasilnika.

PROČITAJTE JOŠ

Istorija nasilja

Zlatno pravilo – ko jednom počini nasilje, vrlo je verovatno da će ga u izvesnom roku ponoviti – važi i kada je u pitanju ubistvo žena, kažu stručnjaci. Gotovo svi primeri opisani u izveštaju Autonomnog ženskog centra o femicidu u Srbiji u 2022. godini pokazili su da je u čak 58,3 odsto slučajeva ubica već imao istoriju nasilničkog ponašanja. O tome govore i brojni novinski tekstovi u kojima možemo čuti reči komšija i poznanika ubijene žene, da su ona i parnter imali probleme, da su se svađali, da je bila zlostavljana, ali da to nikada nije prijavila.

Ljubomora, pretnje, proganjanje

Jedan od najznačajnijih indikatora nasilja jeste ljubomora. Nasilnik često pokušava da uskrati slobodu kretanja želeći da na taj način uspostavi potpunu kontrolu nad njom. Ono što uz ljubomoru nasilnika, po nepisanom pravilu ide, jesu i pretnje kao i svakodnevne svađe sa svojom partnerkom. Sagovornica našeg lista ističe da ne treba stavljati znak jednakosti između svađe i nasilja jer je svađa zapravo jedna konstruktivna rasprava između dva partnera, dok je nasilje nešto sasvim drugo, za šta je neophodna adekvatna kazna.

Pored ljubomore, jednako bitan faktor je i proganjanje koje je prema rečima Lacmanovićeve prisutno u svakom četvrtom slučaju. Naime, počinilac često prati i uhodi žrtvu, šalje joj poruke, konstatno je zove, uznemirava i prati je u stopu. Na taj način je zastrašuje i ona nema dovoljno hrabrosti da prijavi nasilje i pretnje, što se nažalost vrlo često završi tragično.

Strah od napuštanja

Kada žena, suočena sa strahom i svakodnevnim nasiljem, pokuša da ode od svog partnera i napusti ga, u njemu se tad javalja izuzetan strah od napuštanja, što često može biti okidač da izvrši zločin. Iz Autonomnog ženskog centra navode zabrinjavajuće podatke, da je čak 80 odsto žena doživelo ovakvu sudbinu.

Kao po pravilu, strah od napuštanja uglavnom prate i pretnje nasilnika da će počiniti samoubistvo. Naša sagovornica podseća da je 30 do 70 odsto ubica, nakon što presudi svojoj partnerki, digne ruku na sebe, što možemo videti i kroz poslednja dva slučaja femicida koji su potresli Srbiju – ubice iz Starčeva i Batajnice odmah nakon svirepog ubistva presudili su i sebi.

Posedovanje oružja

Ne treba izostaviti iz vida ni spoljne faktore koji dodatno olakšavaju i idu u prilog porastu broja femicida.

„Budući na to da živimo u okruženju gde je dostupnost oružja laka i jednostavna, svakom potencijalnom ubici je olakšan pristup vatrenom oružju“, kaže Lacmanović. Najveći broj žrtava, prema podacima istog izveštaja, ukazuju na to da je najviše žena stradalo upravo hicima iz vatrenog oružja, čak 42 odsto.

Podsetimo, pomenuti Vinko P. iz Starčeva, koji je ubio ženu pa presudio sebi, kako je ekipa portala Nova.rs tada saznala, legalno je posedovao vatreno oružje kojim je izvršio zločin, što nam govori u prilog tezi da bi nadležne institucije morale da preispitaju svoje odluke, posebno kada je reč o lako dostupnom oružju.

Foto:Screenshot/Facebook/Julijana Paunovic

Alkohol

Naravno, upotreba psihoaktivnih supstanci, mentalna oboljenja, nedozovoljene konzumacija alkhola predstavljaju neke od indikatora i doprinose nasilničkom ponašanju.

PROČITAJTE JOŠ

Međutim, alkohol i psihoaktivne supstance, kako kaže naša sagovornica, najčešće nisu uzrok takvog nasilničkog ponašanja, ali ne treba izostaviti činjenicu da pomenute supstance doprinose nasilničkom ponašanju. Prema podacima u Izveštaju AŽC-a, na drugom mestu rizika je od izvršenja krivičnog dela se pored posedovanja vatrenog oružja, nalazi i zloupotreba alkohola. Čak je u skoro 42 odsto slučajeva počinilac konzumirao alkohol. Takođe, ni mentalno oboljenje ne može biti konkretan uzrok nasilja, ali može biti faktor koji takvom ponašanju ide u prilog.

Predrasude o nasilniku

Ne treba izostaviti iz vida činjenicu da je za femicid najčešći stereotip onaj koji se odnosi na podatak da su ubice pretežno iz nižih slojeva društva što ne mora uvek biti slučaj. Sagovornica skreće pažnju da se još jedna predrasuda odnosi na podatak da su počinioci mentalno oboleli što može, ali ne nužno, dovesti na pogrešan zaključak i to da su mentalno obolele osobe potencijalne ubice. Istina je zapravo drugačija.

Sprečavanje i suzbijanje femicida zahteva mnogo snažniju institucionalnu i društvenu reakciju, a imajući u vidu njegovu učestalost u Srbiji bi se svakog dana moralo delovati kao da je dan borbe protiv femicida.

BONUS VIDEO: Vedrana Lacmanovic i Biljana Slavković: Nasilje nad ženama – gde greše institucije

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare