Nadežda Senić sa ekipom Foto:Privatna arhiva

"Rak je mnogo promenio moj život, ali na bolje", ovako pričaju one koje su prošle kroz kancer dojke, hemioterapije, strah, neizvesnost, bolove, a onda su pobedile, sele u čamac i uzele veslo u ruke, one su "Roze dame", članice veslačkog kluba "Beodragons" i Udruženja žena obolelih i lečenih od raka dojke "Budimo Zajedno". One su nezaustavljive žene iz Srbije, koje dokazuju da "život nema pravila" i da je uz snagu volje i mnogo ljubavi sve moguće.

„Rak dojke operisala sam krajem avgusta 2015. godine. Operaciju i lečenje sam završila do februara 2016. godine, a tokom lečenja imala sam četiri ciklusa hemioterapije, ali sam sve dobro podnela i nema posledica. Rak je mnogo promenio moj život, ali na bolje. Pre svega, stekla sam drugačiji pogled na svet, na život, na ljude. Zahvaljujući raku sam dospela u Udruženje žena obolelih i lečenih od raka dojke ‘Budimo Zajedno’ gde sam stekla divne prijateljice sa kojima se družim, putujem i radim na širenju svesti o raku dojke i važnosti preventivnih pregleda“, u razgovoru za Nova.rs kaže Nadežda Senić (57), majka dvoje dece i baka dve devojčice, kojoj je porodica, kako kaže, pružila najveću podršku dok se borila sa rakom.

Postala sam svesna lepote malih stvari i počela da primećujem svet oko sebe na način na koji do sada nisam, priča ova hrabra žena.

„Radujem se zvucima prirode, čujem ih jače nego ranije i uživam u njima. Rak mi je doneo i mogućnost da svojim vremenom raspolažem kako želim jer sam sada u invalidskoj penziji. Imam dovoljno vremena za putovanja, za planinarenja, a posebno za sport koji mi izuzetno prija – ‘Dragon boat veslanje’. Za ovaj sport nisam znala sve dok pre tri godine u naše udruženje nisu došli predstavnici ‘Dragon boat kluba Beodragons’ i trener doktor Duško Spasovski, koji su nam objasnili blagodeti ovog veslanja za žene koje su operisale rak dojke. Nisam se dugo dvoumila i to mi je bila jedna od najvažnijih i najlepših odluka nakon lečenja raka. Pri klubu ‘Beodragons’ je oformljena ekipa ‘Roze dama’, čija sam članica zajedno sa drugaricama iz Udruženja Budimo Zajedno“, priča Nadežda.

Veslanje je Nadeždi donelo fizičku aktivnost koja joj je bila neophodna za zdravlje, ali i idealan način za prevenciju otoka ruke (limfedem), koja je najčešća postoperativna komplikacija operacije raka dojke.

Nadežda Senić Foto: Ana Batrićević

„Nestao je osećaj težine u ruci na operisanoj strani, jer tom rukom prilikom veslanja pravim određene pokrete koji su prava terapija za protok limfne tečnosti, kada postoji nedostatak limfnih čvorova ispod pazuha. A to je slučaj sa skoro svim ženama nakon operacije raka dojke. Takođe, volim kad sam u prirodi i na vazduhu, posebno u ranim jutarnjim satima kada imamo treninge na Adi Ciganliji. ‘Dragon boat’ veslanje je dokazano sport izbora za žene koje su operisale rak dojke i kao prevencija limfedema i ako se otok ruke već pojavio – ova vrsta veslanja ima terapijski efekat“, navodi ova „Roze dama“.

Ona je sa prijateljicama učestvovala na više trka u protekle tri godine.

Dođite u subotu na Adu!

Humanitarna „Dragon boat regata“ održava se u okviru promocije Dana brige o karcinomu dojke, u subotu, 5. marta u devet časova na Adi Ciganliji. Učesnice ove trke pozivaju sve zainteresovane građane da dođu, navijaju, ali i da učestvuju. Minimalna donacija je 350 dinara, a građani su u mogućnosti da prijave svoje ekipe i budu možda deo pobedničkog tima dok veslaju u malim i velikim čamcima, u koje staje i do 20 veslača. Prikupljena sredstva na ovoj regati pomoći će „Roze damama“ da na proleće odu u Barselonu na međunarodno takmičenje.

„Učestvovala sam na Beogradskom Dragon Boat festivalu koji se održava u maju svake godine i Internacionalnom Dragon Boat festivalu, oba na Adi Ciganliji. Takođe sam bila i na takmičenju u Ljubljani 2019. godine, a sada je na redu Humanitarna Dragon Boat regata 5. marta“, navela je ona.

Svim ženama koje se trenutno leče od raka dojke poručuje da budu hrabre i da imaju veru u ozdravljenje.

„One sada više nego ikada treba da se posvete sebi, slušaju svoje potrebe i uživaju u životu koliko je moguće. Uprkos svim emotivnim padovima koji su normalni nakon saznanja dijagnoze i u toku lečenja, da ulože snagu i naprave pozitivne promene u svom životu“, savetuje Nadežda, koja je pobedila rak dojke.

A njena prijateljica i veslačica Dragana Jovanović (49), lečila se od raka dojke 2014. godine.

„Nakon lečenja ne osećam posledice, niti se one registruju prilikom redovnih kontrola. Organizam ima veliku moć regeneracije i samoisceljenja, treba mu samo dozvoliti da to postigne. Kako? Pa prihvatanjem bolesti kao poziva za promenom u svim životnim aspektima i dimenzijama. Bolest je nastala kao posledica određenog, očigledno pogrešnog načina života koji, da bi se ona izlečila, mora iz temelja da se menja. Prvi korak je spoznavanje i priznavanje sopstvenih pogrešnih kretanja, odabira, ponašanja, akcija, reakcija i slično, bez očajavanja, već sa nadom i verom u ozdravljenje. Ukratko, promenila sam hranu za telo i hranu za dušu i sada bolesti kažem ‘Hvala'“, naglašava Dragana, koja kao lekar radi u Beogradu.

Dragana Jovanović Foto:Privatna arhiva

Veslanjem je počela da se bavi na poziv prijateljice, koja je i sama prosla kroz isto iskušenje i bolest.

„Pridružila sam se divnim ljudima u veslačkom klubu ‘Beodragons’. Oduvek sam bila fizički aktivna i kao bivšem sportisti nedostajala mi je fizička aktivnost. Iako skeptična u početku i sumnjičava u sopstvene mogućnosti, pomalo plašeći se, prihvatila sam poziv i došla na Adu da probam da veslam sa Beodragonsima. I to je bilo to, ono što mi je bilo potrebno! Dodir sa prirodom, mirnom vodom, divnim i radosnim ljudima“, priča za Nova.rs Dragana, koja ima dve odrasle ćerke, a one su joj tokom lečenja bile velika podrška.

Ženama koje su operisale rak dojke još u bolnici pokazuju vežbe koje bi trebalo da rade da ruka ne bi oticala i da bi se održala njena gipkost i pokretljivost, i olakšala limfna drenaža, a u tome pomaže veslanje.

„Generalno, fizička aktivnost umerenog intenziteta je poželjna i kao prevencija bolesti, ali i tokom oporavka i dalje. Veslanje u zmajevom čamcu, odnosno pokreti rukom koji se prave su upravo takvi da pomažu i podstiču limfnu drenažu i sprečavaju oticanje ruke. To je jedna strana dobrobiti. Sa druge strane važan je i dodir sa prirodom od koje smo se svi udaljili“, objašnjava naša sagovornica „Roze dama“.

Veslanje nam mnogo znači, ističe ona.

Nadežda Senić sa ekipom Foto:Privatna arhiva

„Prvo žene lečene od raka dojke veslaju rame uz rame i u istom čamcu sa svim članovima kluba, tako sebe doživljavaju i smatraju zdravim osobama. Drugo, za jačanje snage mišića i održavanje dobre kondicije. Treće, jačanje samopouzdanja i vere u sebe i sopstvenih sposobnosti, pomerajući granice mogućeg i dobro raspoloženje“, navodi ona.

Dragana je do sada učestvovala na više od pet trka.

„Spremam se za humanitarnu regatu koja će se održati u subotu, 5. marta, na Adi, gde ću sa ostalim roze damama veslati u istom čamcu. Sredstva prikupljena na ovom događaju pomoći će da roze dame odu ovog proleća u Barselonu na međunaradno takmičenje i odmere snage sa roze damama iz drugih inostranih klubova. A svim ženama koje se leče od raka dojke želim da poručim da nema očajanja, negativnih, „crnih“ misli i pogleda unazad, već suprotno, pogled usmeren ka napred u radost života i življenja“, naglašava Dragana.

Foto:Privatna arhiva

Bonus video – Nađa Rodić o brobi s karcinom dojke

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook
Twitter
Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar