Stefan Janjic Foto:Privatna arhiva

Kada je Stefan Janjić, mlađi vodnik Vojske Srbije, u septembru prošle godine sa Izviđačkim jedinicama otišao na vežbu u Kovilj kod Novog Sada nije ni slutio da će mu se život promeniti iz korena. Nakon nezgode tokom vežbe, otkriven mu je maligni tumor na bubregu, završio je na Vojnomedicinskoj bolnici, a zatim je usledio novi šok. Umesto invalidsku penziju dobio je otkaz i završio na Birou za zapošljavanje. Pisao je tadašnjem ministru odbrane Aleksandru Vulinu i načelniku Generalštaba VS Milanu Mojsiloviću ali odgovore, kao ni pomoć nije dobio.

„Nakon operacije na VMA tokom koje mi je odstranjen desni bubreg, vratio sam se u Vranje gde sam bio na bolovanju tri i po meseca“, priča za Nova.rs Janjić, donedavno profesionalni vojnik.

U kasarnu se vraća 1. marta ove godine i to u jeku koronavirusa, kada stiže naredba da se radne obaveze oslobode svi koji su u zdravstveno rizičnim grupama, ali ne i on.

„Ja nisam bio oslobođen, ne znam iz kog razloga, iako sam imamo maligni tumor“, priča dalje ovaj Vranjanac, napominjujući da je situacija u kasarni bila takva da mnogi nisu imali ni zaštitne maske, kao ni rukavice.

Stefan Janjic Foto:Privatna arhiva

Nije se nije bunio, kako kaže, iz straha da ne dobije otkaz.

Ubrzo mu iz komande obećavaju da će, zbog zdravstvenih problema, biti prebačen da radi kao civilno lice pri vojsci, a da će mu ugovor koji ističe u avgustu biti produžen i da se ništa ne sekira.

Razgovori sa nadležnima bili sve kraći

Međutim, vreme je prolazilo, Janjić je išao na razgovore sa nadležnima koji su se, kako navodi, „sve brže završavali kao da su hteli da im ne dosađujem“.

Odlazi i kod tadašnjeg komandanta Četvrte brigade Slobodana Stope koji mu kaže da ga, na žalost, ne mogu prebaciti na drugo radno mesto jer za civile pri vojci nema mesta, što se kasnije pokazalo kao netačno. Naime, glavni podoficir im saopštava da se u njihovoj brigadi otvara 41 slobodno mesto za civile i da će svi, koji nisu u stanju da rade kao vojna lica, tako biti zbrinuti.

„Imaš li vezu, ako nemaš traži je, pričale su mi tada starešine – inače ćeš biti najuren, ta mesta čuvaju za svoje ljude. Ja im nisam verovao“, nastavlja da priča Janjić.

Rešio da ide do „vrha“

„Dva puta sam pisao komandantu Kopnene vojske generalu Milosavu Simoviću. Nije hteo ništa da preduzme, već mi je poželeo sreću u traženju drugog posla. Pisao sam dva puta ministru Vulinu, ostao sam bez odgovora. Pisao sam i načelniku Generalštaba VS Milanu Mojsiloviću isto“, priča razočarano Janjić.

Dok čeka šta će komanda odlučiti, Janjić na žalost doživljava povrede na radu i to naprsnuće ključne kosti i dva diskusa na kičmi, koje su mu i konstatovane u Vojnoj bolnici u Nišu.

„Nakon toga odlazim na VMA da rešim svoj status i 16. juna dobijam izveštaj da sam zbog tumora nesposoban za vojnu službu“, kaže Janjić.

Sa tim predlogom vraća se u jedinicu, očekujući da će nakon toga moći da ide na lekarsku komisiju, a zatim i u invalidsku penziju, kao i nekolicina njegovih kolega kojima je takođe odstranjen bubreg. Međutim, tada počinje njegova agonija.

„Iako već sutra mogu da me pošalju na Višu vojnu lekarsku komisiju u Nišu, odgovora nema. Na osnovu izveštaja sa VMA da imam C dijagnozu malignog tumora zakonski su trebali da me upute na komisiju i u invalidsku penziju. Zovem komisiju iz dana u dan, kažu nema termina“, napominje dalje Janjić.

Onda stiže hladan tuš, umesto u invalidsku penziju, nekoliko dana pre isteka ugovora – 25. jula dobija otkaz zbog, kako su naveli, nevojničkog ponašanja.

„Razloga za nevojničko ponašanje nema pošto nikad nisam kažnjavan, nikad nisam disciplinski sankcionisan, nikad odbio naredbu, protiv mene se nikada ništa nije pokretalo, niti sam izjavu pisao“, kaže rezignirano Janjić i dodaje da su se na žalost kolege u Četvrtoj brigadi tada saglasili da mu se ne produži ugovor.

Nisu mi produžili ugovor zbog nevojničkog ponašanja, a ja sam mesec i po dana pre toga doneo izveštaj sa VMA da sam nesposoban i da moraju da me pošalju na komisiju, navodi Janjić i dodaje da su nakon te odluke počeli da prete i kažnjavaju kolege koje su ga podržale i na društvenim mrežama delile neke njegove objave.

„Bukvalno su me isterali“

„Bukvalno su me isterali, imam 42 dana neiskorišćenog godišnjeg odmora, ni to nisu hteli da mi plate“, priča on, a na pitanje da li se žalio kaže da jeste. Nisu mu odgovorili, a njegova žalba, kaže „opet ide kod njih i opet će njihov pravnik da donese istu odluku“.

Janjić dodaje da su mu uzeli vojnu zdravstvenu knjižicu i time bukvalno zabranili lečenje, jer više nije vojni osiguranik.

„Ostavili su me na ulici. Ja sada nemam nikakvih primanja, a sa tom bolešću“, naglašava Janjić koji jedino, kako kaže, može da se zahvali medicinskom osoblju u Vojnoj ambulanti u Vranju koje je prema njemu bilo i previše korektno, samo njima…

Ovaj 30 – godišnji veterinarski tehničar po struci, posle tri godine koje je proveo u Vojsci Srbije, sada ne radi ništa, na Birou je za zapošljavanje. Iako je, kako kaže, bilo radnih mesta higijeničara u kasarni, ni to nije uspeo da dobije.

Nova.rs je pokušala od Ministarstva odbrane i Četvrte brigade Kopnene vojske da dobije odgovore na pitanja zašto je Stefan Janjić dobio otkaz, zašto nije upućen na lekarsku komisiju koja bi utvrdila da li je ili nije sposoban za vojnu službu, a na osnovu koje bi bio upućen u invalidsku penziju, ali odgovore nismo dobili.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare