Nasleđe Janika Sinera, šta god uradio u nastavku karijere, ostaće u senci niza krajnje bizarnih poteza koje je Italijan počinio nakon što je u avgustu 2024. godine objavljeno da je bio pozitivan na klostebol.
Siner je, podsećamo, u martu 2024. godine tokom Indijan Velsa dva puta u kratkom vremenskom periodu – prvo 10. pa 18. marta, i oba puta je bio suspendovan, jednom na dan, drugi put na sedam dana.
Oba puta je Italijan uspešno uspeo da „obori“ uspenziju zahvaljujući, navodno, brzoj reakciji svog tima – pre svega drugog glavnog „junaka“ ove priče, Umberta Ferare, kondiconog trenera i farmaceuta koji je Đakomu Naldiju, inače fizioterapeutu italijanskog tenisera, dao trofodemin, sprej koji u sebi sadrži klostebol, supstancu zabranjenu od strane Međunarodne antidoping agencije (WADA), kako bi sanirao ranu na prstu.
Da stvar bude još bizarnija, na kutiji je velikim slovima napisano „Doping“.
Čitava stvar postala je javna u avgustu 2024. godine, kada je Međunarodna agencija za integritet tenisa (ITIA) javno objavila da Siner nije kriv i da ne podleže suspenziji, ali je uprkos tome morao da vrati novac sa Indijan Velsa, uz oduzete bodove.
A onda je krenula predstava za javnost.
Siner je, nakon što je cela stvar postala javna, odlučio da se „zahvali“ Ferari i Naldiju na saradnji. Doduše, termin „zahvali“ bi trebalo uzeti sa debelom rezervom, tačniji bi zapravo verovatno bio – „baci pod autobus“.
Jer, ako je verovati rečima samog Sinera na konfenreciji za medije od 23. avgusta 2024. godine, pred početak US Opena, do rastanka je došlo jer se Siner, iako je njihovu ulogu opisao kao „veoma važan deo karijere“, više nije osećao sigurno:
„Sad, zbog ovih grešaka, ne osećam se sigurnim da nastavim sa njima. Ali trenutno mi je potrebna prostor. Mnogo toga sam prebacio preko sebe poslednjih meseci. Čekao sam rezultat, sad mi je potrebno svežeg vazduha“, rekao je tada momak iz Južnog Tirola.
I narednih godinu dana je zaista tako i bilo, nije Siner sarađivao sa njima, čak je napravio novi korak, zaposlivši kondicionog trenera Marka Panikija, inače bivšeg saradnika Novaka Đokovića, kog je potpom otpustio jer je, navodno, „previše pričao posle finala Rolan Garosa“.
No, da nije razlog za rastanak bilo to što je Paniki otkrio da je „Siner plakao u svlačionici 15 minuta„, postalo je jasno pred početak turnira u Sinsinatiju, kada je Italijanov tim šturim saopštenjem objavio da se Ferara vraća.
Prirodno, novinari (i javnost) su jedva čekali da Siner konačno kaže nešto više o ovoj temi, pogotovo zbog načina na koji je o starom/novom saradniku govorio pre godinu dana, ali – „ćorak“.
Umesto da pojasni kako je tačno za tih godinu dana Ferara, inače čovek koji je označen kao glavni krivac za doping skandal, prešao put od nekoga zbog kog se Siner ne oseća sigrnim do čoveka od poverenja, trenutno prvi reket sveta je odabrao da – ćuti.
Dobro, zapravo ne baš, pošto je ipak rekao dve rečenice:
„Da, mislim da smo sve, baš sve rekli u saopštenju. Nemam šta da dodam“, kratko je naveo on i ostavio javnost da se pita – šta se promenilo?
Izbegao je Italijan neprijatnosti u tom trenutku, ali i sebi ozbiljno zakomplikovao put. Jer, neće svi pod svetlima refletkora zaboraviti pokušaje da se cela priča sakrije (podsećamo, javnost je za doping skandal saznala šest meseci nakon što se dogodio), niti će biti zaboravljeno to da je vratio čoveka kog je pre godinu dana označio javno kao glavnog krivca za to što je bio pozitivan na doping, usled čega mu je, prema propisima (i iskustvima nekih drugih sportista iz Italije) pretila i kazna od četiri godine zabrane igranja.
U nekom trenutku klupko će početi da se odmotava, a tada Siner teško da će moći da se krije iza šturih saopštenja saradnika.