Foto: David Martins / Zuma Press / Profimedia, Tanjug/MILOS MILIVOJEVIC/ bs, Peđa Milosavljević/Starsport

Kao bomba odjeknule su juče loše vesti za Srbiju.

Nekako smo uspeli da svarimo informacije o povredama fudbalskih reprezentativaca Aleksandra Mitrovića i Dušana Vlahovića, ali nam se grč u želucu vratio kada smo saznali da su „orlovi“ pred polazak u Dohu ostali bez svoje talije „s nosom terijera“.

Predsednik Aleksandar Vučić saopštio je, naime, da neće ići na otvaranje Svetskog prvenstva u fudbalu, koje počinje 20. novembra, kao i na utakmice fudbalske reprezentacije Srbije zbog situacije u našoj zemlji i tenzija na Kosovu i Metohiji.

Odgovorna i logična odluka, naročito zbog sopstvenih dramatičnih izjava iz kojih smo saznali da je „još u junu moglo da dođe do krvoprolića na severu“. Samo ne znamo zašto je Kosmet završio u istoj rečenici s fudbalom, i zašto nas obaveštava o apsolutno nebitnim stvarima poput ove da li će ići na otvaranje Mundijala.

PROČITAJTE JOŠ

– Otkazao sam posetu Egiptu, unapred i Kataru, neću moći da idem na otvaranje prvenstva, niti naše utakmice zbog situacije u zemlji. Videćemo šta možemo da uradimo da bi se umirile tenzije na Kosovu – rekao je Vučić.

I šta ćemo sad? Da l uopšte Srbija onda da kreće u Katar? Da li joj je sada nedostižno proročki najavljeno polufinale?

– Moj nos je kao kod terijera, ako uđem u avion verujem da ćemo čudo da napravimo. Verujem u naše momke, i u Dragana Stojkovića, ja ih vidim u polufinalu. Nema tu mnogo jačih, osim Brazila. Sa svima možemo da igramo. A nema sumnje da je Piksi pobednik, i kapa dole – rekao je nedavno predsednik.

Eventualni uspeh Srbije u Kataru naravno da neće zavisiti od predsednikovog nosa, niti od njegovog ulaska u avion, niti je bio ozbiljan kada je davao tu izjavu, već isključivo od zdravstvenog stanja reprezentativaca, hemije u timu, ideja selektora Dragana Stojkovića i želje srpskih igrača za podvigom.

Foto: Starsport

Ko je bio na Svetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine mogao je, recimo, da oseti da Srbija neće daleko dogurati, kao što su i Hrvati osetili da takmičenje neće završiti u grupi. „Stari, mi ćemo igrat u finalu“, rekao mi je jedan hrvatski kolega posle uzbudljive utakmice s Dancima u osmini finala, koju su „vatreni“ gubili od 1. minuta, a onda prošli dalje posle izvođenja penala.

Ko je video Luku Modrića kako u 107. minutu polufinalne utakmice s Englezima uklizava na sredini terena, Ivan Rakitić koji kida kao da sutra ne postoji, a Mario Mandžukić kao terijer kidiše ka golu Gordog Albiona, jasno vam je zašto su svi verovali u taj tim. Hrvati su, inače, na tom prvenstvu igrali u grupi s Argentinom i dobili je 3:0. Ma, šta dobili, demolirali je, sa sve Lionelom Mesijem u timu.

Deluje da Srbija sada ima sličnu strast, samo je pitanje u kojem će sastavu krenuti za Katar? Možda ne baš za finale, ali za „nešto veliko“, što bi rekao selektor Dragan Stojković Piksi, odnosno „bar za četvrtfinale ili polufinale“ što je prognoza predsednika Vučića.

Važnije od njegove prognoze jeste pitanje da li će srpski mentalitet doći do izražaja? Ali ne onaj kada se zainatimo pa kidamo, već onaj kada nismo sposobni ni Eskimu iglo da prodamo.

PROČITAJTE JOŠ

Iskustvo sa poslednja tri Svetska prvenstva na kojima je učestvovala Srbija upozoravaju nas da naš uspeh ne zavisi od nečijeg nosa, već od atmosfere u timu. Ilija Petković i Radomir Antić, majstori fudbala, predvodili su srpski tim u Nemačkoj 2006. godine i Južnoj Africi 2010. godine, međutim, rezultati na završnom turniru bili su bleda senka onih iz kvalifikacija.

Rezultati neće zavisiti od prisustva predsednika jer i ta iskustva imamo.

Boris Tadić, nekadašnji predsednik Srbije i Crne Gore, posetio je 2006. godine reprezentativce u svlačionici uoči utakmice s Argentinom. Dok je u svlačionicu „gaučosa“ ušao Dijego Maradona. Rezultat – 0:6.

BONUS VIDEO Imperator, mađioničar, lucidni veseljak, srpsko čudo vidi brže nego obični ljudi