Oglas

profimedia-0209937488
Keystone Pictures USA / Zuma Press / Profimedia

Nikson je otkrio koji je bio najveći Titov strah: "O, Bože! Pa on je nasmrt preplašen"

07. nov. 2026. 11:19

Iza diplomatskih osmeha, svečanih večera i srdačnih susreta Josipa Broza Tita i američkog predsednika Ričarda Niksona krila se mnogo ozbiljnija priča. Dokumenti američkih obaveštajnih službi i snimci razgovora iz Bele kuće otkrivaju da je jugoslovensko rukovodstvo 1971. godine strahovalo od moguće sovjetske intervencije, dok je Vašington pokušavao da sačuva nezavisnost Jugoslavije od Moskve.

Oglas

Posebno je zanimljiv razgovor Niksona i američkog državnog sekretara Vilijama Rodžersa od 29. oktobra 1971. godine, čiji je transkript kasnije objavljen. Američki predsednik tada je, nakon što je saznao šta se zapravo događalo iza zatvorenih vrata tokom razgovora jugoslovenskih i sovjetskih zvaničnika, shvatio koliko je Tito zabrinut.

„O Bože, pa on je nasmrt preplašen“, prokomentarisao je Nikson.

Njegove reči odnosile su se na Titov strah od Sovjetskog Saveza, ali i na neizvesnost koja je čekala Jugoslaviju nakon odlaska njenog dugogodišnjeg predsednika.

Brežnjevljev poziv koji je uznemirio Tita

Napetosti su počele mesecima pre Titove posete Vašingtonu. U proleće 1971. godine Jugoslavija se suočavala sa ozbiljnim unutrašnjim političkim problemima, posebno sa rastućim nacionalnim tenzijama i događajima povezanim sa Hrvatskim prolećem.

U takvoj atmosferi sovjetski lider Leonid Brežnjev telefonom je kontaktirao Tita krajem aprila i ponudio pomoć u rešavanju unutrašnjih problema.

Međutim, Tito tu ponudu nije doživeo kao prijateljski gest.

Prema američkom obaveštajnom izveštaju od 2. avgusta 1971. godine, jugoslovenski predsednik je 4. jula sazvao sastanak rukovodstva Saveza komunista Hrvatske u Zagrebu i upozorio na opasnost od mogućeg sovjetskog napada.

profimedia-0475441772
Юрий Иванов / Sputnik / Profimedia

Njegov govor trajao je svega osam minuta, ali je, prema informacijama kojima su raspolagale američke službe, bio izuzetno oštar.

Tito je smatrao da je Brežnjevljeva ponuda pomoći predstavljala prikrivenu pretnju intervencijom. Navodno je poručio da je spreman da ponovo postane diktator ukoliko sovjetska opasnost potraje.

Strah nije bio bez istorijskog osnova. Samo tri godine ranije, u avgustu 1968, trupe Varšavskog pakta predvođene Sovjetskim Savezom izvršile su invaziju na Čehoslovačku i ugušile reformski pokret poznat kao Praško proleće.

Jugoslovensko rukovodstvo strahovalo je da bi Moskva mogla da primeni sličan scenario i u Jugoslaviji.

Američke obaveštajne službe dobile su i informacije da je šest sovjetskih divizija premešteno u centralnu Aziju radi vežbi koje su, prema jugoslovenskim obaveštajnim podacima, mogle biti povezane sa eventualnim napadom na Jugoslaviju. Ipak, ti navodi nisu predstavljali dokaz da je invazija zaista bila planirana.

Tito je pred Niksonom tvrdio da su odnosi sa Moskvom dobri

Kada je Tito u oktobru 1971. doputovao u Sjedinjene Američke Države, javnost je mogla da vidi srdačne susrete dvojice predsednika.

Nikson je jugoslovenskog lidera ugostio u Beloj kući, a razgovori su obuhvatili međunarodnu politiku, evropsku bezbednost i ekonomsku saradnju.

Američkog predsednika posebno je interesovalo šta se događalo tokom prethodnih susreta Tita i Brežnjeva.

Tito je, međutim, u zvaničnim razgovorima nastojao da ostavi utisak da nema razloga za zabrinutost. Govorio je o dobrim odnosima Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, naglašavajući da obe države poštuju međusobnu nezavisnost.

Ipak, razgovor koji je ubrzo usledio otkrio je da iza tih diplomatskih poruka postoji sasvim drugačija slika.

Tajni razgovor bez prevodioca otkrio je šta se zaista događalo

profimedia-0092450360
World History Archive / Topfoto / Profimedia

Američki državni sekretar Vilijam Rodžers pozvao je Niksona 29. oktobra 1971. godine u 10.36 ujutru i preneo mu detalje poverljivog razgovora sa jugoslovenskim ministrom spoljnih poslova Mirkom Tepavcem.

Tepavac ga je prethodne večeri odveo u stranu i obratio mu se na engleskom jeziku, bez prisustva prevodioca.

Želeo je da američka administracija sazna nešto što jugoslovenski zvaničnici nisu bili spremni javno da priznaju.

„Sastanak sa Brežnjevom nije prošao dobro“, poručio je Tepavac, prema Rodžersovom svedočenju.

Ministar je naglasio da je informacija poverljiva i da mu je sam Tito naložio da je prenese kako bi stigla do američkog predsednika.

Nikson je tada shvatio da su jugoslovenski zvaničnici namerno izbegavali da otvoreno govore o svojim strahovima.

Posebno ga je zabrinulo Tepavčevo upozorenje da bi Jugoslavija mogla da se suoči sa velikim problemima nakon Titove smrti.

Jugoslovenski ministar strahovao je da bi neke susedne države mogle da pokušaju da iskoriste političku neizvesnost koja bi nastala odlaskom jugoslovenskog predsednika.

Nikson je obećao da će iskoristiti američki uticaj

Tokom poverljivog razgovora Tepavac je američkoj strani stavio do znanja koliko je za Jugoslaviju važno da Sjedinjene Države nastave da podržavaju njenu nezavisnost.

Nikson je Rodžersu kasnije prepričao da je jugoslovenskom ministru poručio kako SAD neće ugrožavati suverenitet Jugoslavije i da će koristiti svoj međunarodni uticaj kako bi i druge države poštovale njenu nezavisnost.

Suština jugoslovenske poruke bila je da velike sile treba da drže ruke dalje od Jugoslavije.

Rodžers je istovremeno preneo da su Amerikanci spremni da nastave i unaprede određene oblike vojne saradnje sa Jugoslavijom, pod uslovom da to odgovara politici obe zemlje.

Takva obećanja imala su poseban značaj u vreme kada je Jugoslavija nastojala da zadrži nezavisnu poziciju između dva hladnoratovska bloka.

Ipak, američka podrška nije podrazumevala bezuslovno obećanje da će američka vojska intervenisati u slučaju sovjetskog napada.

„Tito se plaši da kaže šta misli o Rusima“

Nikson i Rodžers bili su uvereni da jugoslovenski predsednik pokušava da sakrije stvarnu zabrinutost od javnosti, ali možda i od pojedinih ljudi iz sopstvenog okruženja.

Američki predsednik je čak sumnjao da je Tito izbegavao da otvoreno govori o Sovjetskom Savezu u prisustvu prevodioca jer je strahovao da bi njegove reči mogle da stignu do Moskve.

Na osnovu razgovora sa Tepavcem, Nikson je zaključio da je jugoslovenski predsednik mnogo zabrinutiji nego što je želeo da pokaže.

Uprkos tome, imao je pozitivno mišljenje o Titu, kojeg je opisivao kao čvrstog i snažnog lidera.

Dvojica američkih zvaničnika na kraju su odlučila da ne insistiraju na ovoj temi tokom narednih razgovora sa jugoslovenskim predsednikom.

Dan kasnije, 30. oktobra, Nikson se ponovo sastao sa Titom i naglasio da Sjedinjene Države podržavaju postojanje snažnih i nezavisnih država poput Jugoslavije.

Američki predsednik jasno je stavio do znanja da ne želi dogovor sa Moskvom koji bi Sovjetskom Savezu omogućio da iskoristi političku nestabilnost u Jugoslaviji.

Koliko je opasnost od sovjetske invazije zaista bila velika?

Iako dokumenti pokazuju da je jugoslovensko rukovodstvo ozbiljno razmatralo mogućnost sovjetske intervencije, istoričari upozoravaju da strah od napada ne znači nužno da je invazija bila neposredna.

Istoričar Milorad Lazić u analizi objavljenoj u okviru programa za proučavanje Hladnog rata Vilsonovog centra navodi da dostupni jugoslovenski dokumenti ukazuju na to da je Moskva razmatrala mešanje u unutrašnje prilike Jugoslavije.

Međutim, Jugoslavija nije bila u istom položaju kao Čehoslovačka 1968. godine.

Njena nezavisna spoljna politika, Pokret nesvrstanih, odnosi sa Kinom i podrška koju je dobijala od zapadnih zemalja činili su potencijalnu sovjetsku vojnu intervenciju znatno komplikovanijom.

Ono što je sasvim jasno jeste da je 1971. godine jugoslovenska nezavisnost bila važno pitanje u odnosima Vašingtona i Moskve.

Decenijama kasnije, objavljeni američki dokumenti otkrili su koliko su diplomatski razgovori iz tog perioda bili složeniji od onoga što je javnost tada mogla da vidi.

Dok su Tito i Nikson pred kamerama govorili o prijateljstvu, saradnji i miru, iza zatvorenih vrata razgovaralo se o mogućoj invaziji, budućnosti Jugoslavije i strahu od onoga što bi moglo da se dogodi kada Tito više ne bude na vlasti.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare