"To će se dobro prodavati kad umrem": Poslednja knjiga Vedrane Rudan izlazi na njen rođendan, 29. oktobra

Poslednjih meseci života književnica, novinarka i kolumnistkinja Vedrana Rudan, koja je preminula 18. avgusta, sa sinom Slavenom Hrvatinom pisala je knjigu "Kao da me ima".

Delo, autorski "best of", čitaocima donosi širok i vrlo ličan presek tema, rezime višedecenijskog pisanja književnice - od društvene i feminističke provokacije do vrlo intimnih tekstova o porodici, prolaznosti i smrti, objašnjavaju iz "Lagune".

"Ja sam carica, ostat ću carica uvijek i zauvijek", rečenica je koja otvara ovu knjigu tekstova koji su objavljivani u "Feral tribjunu", "Nacionalu" i na blogu književnice. Pred čitaocima će se naći na dan kada je Vedrana Rudan trebalo da proslavi 77. rođendan - 29. oktobra.

Početkom ove, 2026. godine Vedranin sin Slaven predložio je majci da zajedno pripreme zbirku njenih najboljih tekstova:

"Složila se da je to dobra ideja, zastala na trenutak i dodala: ’To će se dobro prodavati kad umrem.’ Tada joj nisam rekao da sam imao i skriveni motiv. Naime, mama je prije svega voljela pričati o poslu. Na kojem tekstu je radila, koji je bio zaplet sljedeće knjige, što je planirala za nastup na TV-u, gdje su bile dogovorene promocije… Ali u tom trenutku već se dvije godine borila s neizlječivim rakom. Razgovori su nam kružili oko uvijek istih tema: ’Kako si, kad ti je sljedeći tretman, piješ li dovoljno vode?’ Nova knjiga dala nam je zdraviju temu od zdravlja", beleži u predgovoru knjige Slaven Hrvatin.

Knjiga obuhvata tekstove nastajale od kasnih devedesetih do 2026. godine, iz različitih faza njenog novinarskog, kolumnističkog i književnog rada. Teme su bliske širokoj publici - ljubav, brak, majčinstvo, porodica, starenje, bolest, smrt, muškarci i žene, ali i politika i društvo.

Emotivna završnica daje zbirci posebnu težinu - uz karakterističnu ironiju i crni humor, kasniji tekstovi otvaraju vrlo lične teme bolesti, umiranja, porodice i oproštaja, pa knjiga dobija i karakter svojevrsnog autorskog testamenta.

Vedranina dugogodišnja prijateljica i književna kritičarka Jadranka Pintarić naglašava da, uprkos tvrdnji da su svi zamenjivi, retki nisu:

- Ona je takva, jedinstvena, dovoljno je reći: Vedrana. Njezina su brutalna ticala secirala sve naše patologije, intimne i javne. Slavenov izbor maminih antologijskih tekstova, uz njezin blagoslov, ostaje opomena o tome tko/što/kakvi smo dok postoji to u čemu živimo - reči su Pintarić, dok rediteljka Tatjana Mandić Rigonat smatra da je "znak uzvika bio pratilac u svemu što je na umetničkoj i medijskoj sceni Vedrana decenijama stvarala":

- Kao književnica, performerka, novinarka, bila je ona vrsta prestupnice, koja se usudila da govori o najosetljivijim temama, originalno, hrabro, slobodno, istinito, do suza duhovito, jezički-stilski provokativno i slikovito. "Kao da me ima", njeni odabrani tekstovi, post mortem nastavljaju "Ples oko Sunca", život Vedranin. Onaj, koji se ne miri sa ravnom linijom srca.