Portret zla, uz nerazrešene smrti, korumpirane političare i uplašene ljude: Mihaela Šumić i Tanja Stupar Trifunović u KC Gradu o "Čovjeku vuku"

Delo "Čovjek vuk", u izdanju Imprimatura, jedno je od nominovanih za uži izbor za ovogodišnju Evropsku nagradu za književnost. Razgovor sa autorkom romana Mihaelom Šumić u Kulturnom centru Grad moderiraće spisateljica Tanja Stupar Trifunović, dobitnica Evropske nagrade za književnost za knjigu "Satovi u majčinoj sobi" 2016. godine.

Šumić roman smešta u zabačeno selo Selvanto, na ivici šume, gde senke kriju mračne tajne, a šapat o Čovjeku vuku putuje od usta do usta. Kada nastupe nesreće i beživotna tela počnu da se pojavljuju, strah i predanja prepliću se, ali iza mita krije se mnogo mračnija istina. Don Alirio, lokalni učitelj, pre nekoliko godina video je nešto što ga je zauvek promenilo. Dok se politička elita Selvanta upušta u igre odmeravanja moći, a crkva skriva grehe, Alirija progoni sećanje na strašnu noć kad je nestala jedanaestogodišnja Sabina Ordonjez. Šta se zaista krije u srcu Selvanta? Da li je Čovjek vuk čudovište - ili odraz najmračnijih istina ovog sela?

Mihaela Šumić u svom romanu precizno, kao retko ko, gotovo dirljivo i lepo portretiše zlo u čovjeku, ocenila je kniževnica Tanja Stupar Trifunović, dodavši:

- Ono ostavlja tragove, poigrava se razumom, uzima obličje mitološkog, hrani se strahovima i predrasudama, iskače pred čitaoca kao Čovjek vuk, spreman da u svakog od nas zarije svoje očnjake. Njen izmaštani Selvanto, u koji nastanjuje glavnog junaka Alirija i njegovu borbu sa zlom, možemo zamisliti kao neki daleki grad u Latinskoj Americi, ali to može biti i bilo koji naš grad gde stvari funkcionišu slično; prikriveno nasilje, nerazrešene smrti, korumpirani političari i uplašeni ljudi prepušteni stihiji i višim silama u koje veruju usled vlastite bespomoćnosti.

Mihaela Šumić je spisateljica i prevoditeljka rođena 1998. godine u Banjaluci. Iza nje je zbirka pesama "Nekoliko sitnih uboda", za koju je dobila nagradu "Čučkova knjiga" za najbolju prvu knjigu objavljenu u 2020, zbirku priča "Herbarij svete smrti" za koju je uz još osam naslova obvenčana regionalnim književnim priznanjem "Štefica Cvek", zbirku poezije "Imenik Laure Carvalho" i roman "Čovjek vuk“ (sve u izdanju Imprimatura) koji je bio kandidat Bosne i Hercegovine za Evropsku nagradu za književnost 2025. godine. Prevodi sa španskog, portugalskog i engleskog jezika.

Tanja Stupar Trifunović, rođena u Zadru 1977, diplomirala je na Filološkom fakultetu u Banjaluci. Objavila je šest knjiga poezije, knjigu priča, tri romana i grafički roman "More je bilo mirno" u saradnji s Tatjanom Vidojević (ilustracije). Prevođena je na engleski, španski, bugarski, mađarski, nemački, poljski, slovenački,makedonski, ruski, češki, danski, italijanski i francuski. Dobitnica je više priznanja za poeziju i prozu - između ostalih Nagrade Evropske unije za književnost (EUPL) 2016. za roman "Satovi u majčinoj sobi", nagrada za najbolju knjigu poezije u regionu "Risto Ratković" i "Milica Stojadinović Srpkinja" za najbolju knjigu pesama ženskog autora na srpskom jeziku za knjigu pesama "Razmnožavanje domaćih životinja". Roman "Otkako sam kupila labuda" ovenčan je nagradom "Zlatni suncokret", a zbirka poezije "Zmijštak" priznanjem "Vasko Popa". Poslednji roman u izdanju Lagune "Duž oštrog noža leti ptica" bio je u najužem izboru za NIN-ovu i nagradu "Beogradski pobednik".