Umetnik koji nije bio samo ekscentrik: Izložba u Beogradu otkriva manje poznatu Dalijevu stranu

Kakva je veza između Salvadora Dalija i zlatnog preseka? Zašto su ga fascinirali Platonova tela i Fibonačijev niz? Kako stereoskopija stvara utisak trodimenzionalnosti? Zašto nas anamorfoza primorava da promenimo način gledanja? I šta je za Dalija značila četvrta dimenzija?

Na sva ova pitanja odgovara izložba "Matematika i fizika u delu Salvadora Dalija", koja je otvorena prošlog petka u Galeriji "Aleksandar Despić" Muzeja nauke i tehnike. Postavka, čiji je autor David Flores Masvidal, predstavljena je u sklopu Evropske noći istraživača u Muzeju nauke i tehnike, a posetiocima će biti dostupna do 15. oktobra u Galeriji "Aleksandar Despić".

Izložba otkriva manje poznatu stranu jednog od najslavnijih umetnika 20. veka Salvadora Dalija. Otkriva Dalijevu fascinaciju matematikom, fizikom, geometrijom, optikom i naučnim idejama. Kroz slike, crteže, geometrijske forme i optičke eksperimente, kao i knjige, pokazuje kako naučni koncepti postaju deo Dalijevog umetničkog jezika - način da se stvarnost sagleda drugačije, da se preispita ono što oko vidi i prošire granice poznatog. Na izložbi su predstavljene i konstrukcije tri slikarska i optička instrumenta, izrađene prema Dalijevim crtežima iz knjige "Pedeset magičnih tajni slikarstva". Rekonstrukcije je izradio David Flores Masvidal, autor izložbe, omogućavajući posetiocima da Dalijeve neobične ideje o slikarskom postupku, optici i geometriji sagledaju i u njihovom materijalnom, trodimenzionalnom obliku.

Kao prateći program ove postavke danas, u 18.30 časova, u Galeriji "Aleksandar Despić" biće održano predavanje "Salvador Dali: matematika, fizika i metafizika". Na predavanju, na kom će govoriti David Flores Masvidal i Zorica Civrić, saradnik na projektu Zorica Civrić, a inače muzejski savetnik Muzeja nauke i tehnike, publika će moći da čuje kako su matematika i savremena nauka uticale na stvaralaštvo španskog slikara. Na primerima dela "Corpus Hypercubus", "Atomska Leda", "Galateja od sfera" i "Sakrament Tajne večere", kao i umetnikovih spisa, učesnici će pokazati kako zlatni presek, četvrta dimenzija, topologija, teorija katastrofa, fizika, molekularna biologija i optika postaju deo Dalijevog likovnog jezika. Posebna pažnja biće posvećena geometrijskom poretku, uticaju Matile Gike i Renea Toma, kao i Dalijevom istraživanju vizuelne percepcije. Takođe će biti predstavljene i konstrukcije tri slikarska i optička instrumenta izrađene prema Dalijevim crtežima iz knjige "Pedeset magičnih tajni slikarstva".

Predavanje "razotkriva" Salvadora Dalija kao umetnika za koga nauka nije bila samo izvor motiva, već način promišljanja materije, prostora, vremena i vizuelnog iskustva - jedinstven prostor susreta umetnosti, nauke i metafizičke misli.

Dali i Leonardo

I dok je ovo prvi put da se kod nas Dali prikazuje u nešto drugačijem svetlu, o slikaru kao "naučniku" mnogo toga je otkriveno pre nekoliko godina u Velikoj Britaniji. Napravljena je čak paralela s još jednim velikanom likovne umetnosti… Jednog su zvali "renesansnim čovekom", a drugog "ekscentričnim nadrealistom". I dok su prvog proglasili "univerzalnim genijem", drugi je sam sebe promovisao u "genija i Boga". Osim što su slikari, na prvi pogled Leonardo da Vinči i Salvador Dali nemaju mnogo toga zajedničkog. Međutim, slikarski crteži španskog umetnika, otkriveni pre pet godina kazuju drugačije.

Tu se, između ostalog, nalazi pripremni crtež za Dalijevu čuvenu sliku iz 1955. godine "Sakrament Tajne večere" (The Sacrament of the Last Supper) za koju je umetnik inspiraciju pronašao u remek-delu Leonarda da Vinčija "Tajna večera" iz 15. veka. Dalijev crtež prikazuje Hrista, kao na Leonardovoj slici. A krajnji rezultat, nastao na osnovu crteža, prikazuje sanjivu scenu na katalonskoj obali, i dok pozajmljuje bazičnu strukturu Leonardovog viđenja, ipak se više oslanja na "biblijsku legendu". Ovaj i još dva do sad neobjavljena crteža veoma su važna jer otkrivaju kreativni proces umetnika, precizirao je pre nekoliko godina za britanski "Obzerver" istoričar umetnosti Žan Pjer Izbo:

- Otkrivaju i da je Dali bio veoma pedantan umetnik, što je potpuna kontradikcija uvreženom poimanju slikara kao nabujalog nadrealiste koji slika samo ono što mu u trenu padne na um.

Druga dva crteža za Dalijeve slike "Raspeće" (Crucifixion - Corpus Hypercubus) iz 1954. i "Lobanja Zurbara" (Skull of Zurbará), koja je nastala dve godine kasnije, otkrivaju kako je za ta dela slikaru inspiracija bio matematičar i arhitekta iz 16. veka Huan de Herera, odnosno i umetnik koji je stvarao vek kasnije Francisko de Zurbaran.

"Sakrament Tajne večere" jedna je od Dalijevih poznatijih slika, koji se danas čuva u vašingtonskoj Nacionalnoj galeriji. U velelepnom prikazu Tajne večere ogroman torzo sa raširenim rukama, koga mnogi vide kao vaskrslog Hrista, nadvio se nad ovozemaljskim Isusom Hristom, koji sedi, okružen apostolima. Međutim, taj Hrist nije onaj prepoznatljivog lika, već ima lice Dalijeve voljene žene Gale. Crtež, s druge strane, pokazuje da je slikareva originalna ideja bila daleko bliža onome kako je Leonardo video "Tajnu večeru".

Na crtežu Dali je Isusa Hrista postavio u središte dugačkog stola, dok su apostoli sa obe njegove strane, kao i u remek-delu Leonarda da Vinčija. I taj crtež pokazuje koliko je slikar ozbiljno pristupao svakoj kompoziciji."Čak na neki način pruža trodimenzionalni pogled na dole kako bi se i sam uverio kako sve to izgleda". Ovi crteži takođe svedoče kako je "funkcionisao" Dalijev um dok je tragao za varijacijama scene koju je hteo da oslika.

- Crtež je maltene kopija Leonardove "Poslednje večere". Dalijevo konačno delo međutim daleko je nadograđenije. Apostole je pomerio napred, dajući dubinu samoj kompoziciji i dodavši nagi torzo. A sad svako može da se uveri da je, prema njegovoj originalnoj zamisli, to bila daleko konvencionalnija interpretacija - pričao je Izbo.

Poredeći crtež sa slikom "Lobanja Zurbarana", Izbo je primetio da "lobanji na slici fali vilica sa zubima, dok na crtežu toga ima u naznakama". Studija za sliku "Crucifixion (Corpus Hypercubus)" pokazuje kako je istraživao prikaz krsta kao kocku u kocki. Zapravo kao ogromnu kocku sastavljenu od osam kockastih ćelija, za koje se pretpostavlja da je inspiraciju pronašao u delu matematičara i arhitekte Huana de Herere iz 16. veka.

Iskrivljeni prikazi

Dali je bio poznat po tome što je "obične objekte" mešao sa podsvesnim svetom snova. Počesto su njegovi prikazi bili "iskrivljeni", zbog čega su ga od starta karijere prozvali ekscentrikom. Uostalom, kako drugačije nazvati čoveka koji bi svaki novi dan dočekivao gledajući se u ogledalo i izgovarajući ove reči:

- Svakoga jutra kada se probudim, osetim neopisivu radost - radost što sam Salvador Dali. I upitam sebe sa zadovoljstvom: “Koje će divne stvari danas uraditi Salvador Dali?"

Sva tri crteža nalaze se u kolekciji Kristofera Hita Brauna, američkog plastičnog hirurga. Ovaj doktor je tokom godina skupio bogatu kolekciju Dalijevih dela na papiru, koja je vredna oko 20 miliona dolara. Upravo dela iz njegove bogate kolekcije svet je prvi put imao prilike da vidi pre nekoliko godina u knjizi koju je potpisao zajedno sa Izboom - "The Dali Legacy: How an Eccentric Genius Changed the Art World and Created a Lasting Legacy" (Dalijeva zaostavština: Kako je ekscentrični genije promenio svet umetnosti i stvorio večno delo).

Fasciniran Dalijem

Autor upravo otvorene izložbe u Beogradu "Matematika i fizika u delu Salvadora Dalija" David Flores, osim što je diplomirao filozofiju i pedagoške nauke na Univerzitetu u Barseloni i 20 godina radio u nastavi, bavio se i restauracijom umetničkih dela i naučnih instrumenata. Osnivač je i rukovodilac Kabineta za eksperimentalnu fiziku Electricalia, namenjenog nastavi i popularizaciji nauke putem eksperimenata, i autor više radova o umetnosti, nauci i mišljenju. Poseduje obimnu biblioteku posvećenu antičkoj i klasičnoj umetnosti, kao i Salvadoru Daliju. Ne slučajno, jer ga je oduvek opus španskog umetnika fascinirao i izazivao istraživačko interesovanje.